Bez useljavanja nema blagostanja

Ulrike Malmendier, članica tima ekonomista koji savjetuju njemačku vladu, upozorava da je nedostatak kvalificiranih radnika trenutno najveća prepreka gospodarskom rastuu zemlji i da je riječ o problemu kojeg je bilo moguće riješiti još prije nekoliko desetljeća. Sada, kako kaže, „svakim danom postaje sve gore“.

Uoči objavljivanja novog gospodarskog plana njemačke vlade krajem lipnja, Malmendier smatra da su mnoge stvari u nacrtu dobre, ali da je propušteno ono ključno: „Glavna kočnica rasta nije proračunski okvir, nego kronični manjak stručne radne snage.“

Rješenje, kako tvrdi, mora biti višeslojno: mobiliziranje domaće radne snage, posebno žena i starijih radnika, uz istovremeno otvaranje tržišta za imigraciju.

„Možemo te#iti tome da više žena prijeđe s nepunog na puno radno vrijeme, da stariji ostanu dulje aktivni, ali ni to neće biti dovoljno. Trebaju nam i ljudi iz inozemstva koji žele raditi u Njemačkoj.“

U tom kontekstu predlaže više tržišnog pristupa migraciji: „Ako neka tvrtka kaže: 'Našao sam nekoga u Indiji ili Argentini, kvalificiran je i mogu ga odmah zaposliti', ne treba joj stvarati birokratske prepreke. Pustimo tržište da funkcionira."

Statistika vara

Ekonomistica kritizira i odnos prema radu u javnoj raspravi u Njemačkoj. Nakon što je čelnik Kršćansko-demokratske unije (CDU) i kancelar Friedrich Merz upozorio da se četverodnevnim radnim tjednom i „ravnotežom između posla i privatnog života" (work-life balance) neće sačuvati njemačko blagostanje, Malmendier uzvraća: „Željela bih da rad prestane biti veliko strašilo. Rad može biti i zabavan, kroz njega nešto postižem, pokrećem ljude, mijenjam stvari.“

Istovremeno priznaje da ukupan broj radnih sati u Njemačkoj doista jest prepreka rastu. Ali uz važnu napomenu: „To nije zato što radimo manjepo zaposleniku, nego zato što mnogo ljudi radi nepuno radno vrijeme. Statistiku 'kvare' žene i stariji koji su ponovno uključeni na tržište rada što je uspjeh, ali oni često rade skraćeno radno vrijeme. Kada bismo gledali samo puno zaposlenje, slika bi bila znatno drukčija.“

Dakle, puno radno angažirani Nijemci ne rade premalo nego je problem je u strukturi zaposlenih. „Mali pomaci su mogući, ali prava razlika bi bila kada bismo starijima i ženama olakšali prelazak na puno radno vrijeme“, ističe ona.

Najveću frustraciju, ipak, izaziva činjenica da je ovo pitanje već desetljećima poznato, a da političari nisu reagirali.

„To je doista više nego očigledan problem. Matematika je jasna: ljudi stare, radna snaga se smanjuje. To smo znali prije 10, 20, čak i 30 godina.“

Politički pragmatična kratkovidnost

Zašto onda ništa nije učinjeno? Malmendier vidi dva razloga. Prvi je politički oportunizam: „Tko se još želi zamjeriti starijim biračima u sve starijem društvu? Oni su najosjetljiviji na promjene i najpouzdaniji glasači.“

Drugi fenomen je „present bias“ – političko razmišljanje koje se svodi na preživljavanje od mandata do mandata: „Političari vjeruju da će još četiri godine nekako proći, a poslije neka problem rješava sljedeći.“

Za sada, ništa ne motivira političare da se bave dugoročnim rješenjima, jer se posljedice ne vide odmah. „Nitko ne snosi posljedice za nedjelovanje."

A posljedice se već osjećaju, samo postupno. „Svakim danom postaje malo gore, ali nema velikog sloma koji bi sve natjerao da reagiraju.“ Ili barem ne još. Jer ako se ništa ne promijeni, taj slom bi mogao uskoro doći. „Kada generacija baby boomera ode u mirovinu, vidjet ćemo kako ćemo osigurati usluge i mirovine ako ništa ne promijenimo.“

Ulrike Malmendier je od rujna 2022. članica Savjeta ekonomskih stručnjaka njemačke vlade ili kako ih zovu – „pet ekonomskih mudraca“. Predaje, između ostalog, kao profesorica financija na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyju.

(ARD)