Ne smijemo zaboraviti što je atomska bomba!

Na japanskom ih zovu hibakuša i zapravo je prijevod banalan: to znači „osoba izložena eksploziji". Ali tu se isključivo misli na Eksplozije, dakle na preživjele atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki.

Američke su zračne snage su najprije na današnji dan, 6. pa onda i 9. kolovoza 1945. bacile dvije atomske bombe na te japanske gradove. Time su – tri mjeseca nakon pobjede Saveznika u Europi – željele prisiliti japansku vladu na kapitulaciju. U obje detonacije poginulo je do 230.000 ljudi.

U Japanu danas živi sve manje izravnih svjedoka koji mogu iz prve ruke govoriti o strahotama atomskih eksplozija i njihovim posljedicama. Prema vladinom izvješću objavljenom u ožujku, danas je još živih 99.130 hibakuša – 7695 manje nego godinu ranije. Prosječna dob preživjelih je 86,13 godina.

Zbog bojazni da bi se razmjeri i posljedice razaranja atomske bombe mogli zaboraviti, mnoge se organizacije i pojedinci u Japanu trude oživjeti iskustva i sjećanja preživjelih prenijeti na nove naraštaje.

Dobrovoljni angažman za mir

Jedan od njih je i Shun Sasaki. On želi pridonijeti tomu da se to mračno poglavlje povijesti nikada ne zaboravi. Sasaki vrlo dobro govori engleski. Od kolovoza 2021. vodi strane posjetitelje kroz Park mira u Hirošimi i govori im o ratu i atomskoj bombi. Danas ima 12 godina.

„Kad sam išao u prvi razred, prošao sam pokraj kupole oštećene atomskom eksplozijom i pitao se zašto još uvijek stoji, iako je ruševina", rekao je Sasaki u razgovoru za DW. Takozvana kupola atomske bombe bila je industrijska hala. U eksploziji 1945. izgorjela je do temelja. Danas ta ruševina u suvremenoj gradskoj okolini podsjeća na nužnost globalne zabrane atomskog oružja. „Počeo sam istraživati na internetu, posjetio sam Muzej mira i naučio nešto o bombi koja je ovdje bačena.“

Prabaka je preživjela

Sasakijeva prabaka Yuriko preživjela je bombardiranje Hirošime 6. kolovoza 1945. „Moja je prabaka tada imala 12 godina. Bila je u kući, oko 1,5 kilometara od epicentra eksplozije“, kaže danas njezin praunuk. „Nije zadobila opekline jer je bila u zatvorenom prostoru, ali bila je izložena jakoj radijaciji. Kad je evakuirana, na nju je pao 'crni kišni oblak'."

Taj „crni oblak“ nastao je kada se vatrena kugla ohladila. Vodena para oko radioaktivnih čestica u zraku kondenzirala se u gusti, ljepljivi, uljasti pljusak. Taj radioaktivni kišni nanos lijepio se na kožu i odjeću ljudi. Dana 6. kolovoza 1945. u Hirošimi je padala kiša satima.

Sasaki nikad nije mogao zagrliti svoju prabaku. Yuriko je oboljela od raka dojke s 38 godina. Kad joj je bilo 60, dijagnosticiran joj je i rak debelog crijeva. Umrla je u 69. godini života.

Što znači atomsko bombardiranje?

Sasaki stranim posjetiteljima objašnjava kako je uranska bomba nazvana „Little Boy" eksplodirala gotovo izravno iznad današnje kupole atomske bombe, snagom od približno 15.000 tona TNT-a. Unutar radijusa od 1,3 kilometra gotovo su svi ljudi smjesta poginuli. Procjenjuje se da je ukupno do 140.000 ljudi umrlo od posljedica te prve atomske eksplozije u ratu – bilo odmah zbog teških opeklina, bilo kasnije zbog izloženosti radijaciji.

„Mnogi mi kažu da su došli u Hirošimu u uvjerenju kako znaju što se dogodilo – da je grad jednostavno jako stradao", kaže Sasaki. „Nakon posjeta mi priznaju da zapravo nisu uopće imali predodžbu što se stvarno dogodilo."

„Svi mi kažu da se tako nešto više nikada ne smije dogoditi. Mislim da ratovi nastaju jer ljudi ne znaju što rat zapravo znači“, kaže ovaj mladi vodič. „Jedan Amerikanac mi je nakon posjeta rekao da moramo zabraniti sve nuklearno oružje. To me je učinilo sretnim. Jer ako on ode i ispriča nekome drugome ono što je ovdje doznao – a taj opet nekome trećem – tako možemo stvoriti trajan mir.“

„Ne možemo promijeniti povijest. Ali možemo iskoristiti iskustvo atomske bombe da bismo promijenili svoju budućnost“, dodaje dvanaestogodišnjak.

Nikad više!

Tri dana nakon Hirošime, 9. kolovoza 1945., bačena je plutonijska bomba „Fat Man“ na Nagasaki. Poginulo je do 80.000 ljudi – opet bilo u samoj eksploziji, bilo od posljedica poput leukemije i drugih bolesti izazvanih zračenjem.

„Približavamo se vremenu kad hibakuša više neće biti među nama“, kaže Takuji Inoue, ravnatelj Muzeja atomske bombe u Nagasakiju. „Kao grad pogođen atomskom bombom, duboko smo zabrinuti zbog sve većeg rizika od uporabe nuklearnog oružja. Povod za to su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, kao i uznemirujući događaji drugdje u svijetu.“

Muzej je pokrenuo novu međunarodnu kampanju kako bi se „prikazala stvarnost“ nuklearnog napada. Prema uvjerenju pokretača, svijest o tome što znači atomska eksplozija i kakve posljedice ima za naraštaje ljudi i cijeli jedan grad, mora biti potpuno jasan baš svima na svijetu.

Akcije protiv zaborava

Ravnatelj Inoue želi da se što više ljudi uključi u prenošenje priča iz 1945. Želi prikupiti više povijesnih predmeta i dokumenata povezanih s napadima kako bi se kroz njih prenijela važnost mira. „Hirošima će ući u povijest kao prvi grad u kojem je u ratu eksplodirala atomska bomba“, kaže Inoue. „Hoće li Nagasaki ostati drugi – i posljednji – grad, ovisi o budućnosti. A ona je u našim rukama.“

I ove srijede (6. kolovoza) u 8:15 sati – u trenutku kad je prije točno 80 godina eksplodirala atomska bomba – će život u Hirošimi zastati. U Parku mira odat će se počast civilnim žrtvama. U sklopu komemoracije održat će se i „obećanje djece za mir“. Ove godine govor će održati mladi vodič Shun Sasaki. „Nadam se da će mnogo ljudi doći u Hirošimu. Zajedno ćemo razmisliti o tome kako osigurati mir“, kaže ovaj učenik.