"Neću cvijet, hoću revoluciju"

U jednoj ruci cvijet, u drugoj transparent. Oko vrata zviždaljka, a na ljubičastim majicama bedževi s natpisom „Lucky štrajk“ i „Žene će spasiti svijet".

Tako će vjerojatno i ove subote izgledati obilježavanje Međunarodnog dana žena u Srbiji u nešto drugom obliku. Pored prosvjeda „Žene u prvim redovima“ i Osmomartovskog mimohoda, studenti u blokadi u Beogradu pozvali su i na skup „Studenti i radnici – rame uz rame".

Kažu kako time žele podržati radnike koji im svojim aktivnosti pružaju podršku od početka studentskih protesta – već više od 100 dana. Studenti su pozvali građane neka povodom 8. ožujka obuku i odjeću u ljubičastoj boji, kao simbol borbe za rodnu jednakost.

„Bit će najjači Osmi mart, jedva čekam“, ushićeno govori Jelena Vujanović, studentica Visoke tekstilne škole za dizajn, tehnologiju i menadžment u Beogradu. Ponosno podsjeća kako su baš tekstilne radnice, tražeći bolje uvjete rada, prve pokrenule velike prosvjede u Americi što se kasnije pretvorilo u obilježavanje Međunarodnog dana žena.

Sreća baš danas biti studentica

Iako tom danu inače ne daje osobiti značaj, ovaj Dan žena bit će poseban i za Milicu Ilić, studenticu Fakulteta političkih nauka. „Jako je lijep osjećaj biti studentica ove godine za Osmi mart. Bake nas pozdravljaju na ulici i kažu da im je žao što one nisu imale priliku živjeti u trenutku kad mogu reći svoje mišljenje i da se njihov glas čuje.“

Ona smatra da je, zahvaljujući zalaganjima feministkinja u prošlosti, posvuda učinjen značajan napredak u ženskim pravima. Misli kako se to možda najbolje može vidjeti ako uspoređuje svoje i odrastanje svoje majke koja i dalje trpi posljedice neravnopravnosti na radnom mjestu.

Usprkos naporu održati pozitivan stav, ne može se oteti dojmu kako „smo svjedoci snažnom generacijskom potlačivanju žena“ i kako će trebati „mnogo vremena to ispraviti, ako ikad i dosegnemo razinu gdje ćemo biti u potpunosti ravnopravne".

Ipak, ove su blokade „stvorile novu energiju i uspostavile pravu sinergiju spolova“, vjeruje Milica. Sa smiješkom se sjeća jednog mitinga kad je kolega ustao i rekao: „Ljudi, molim vas dajte djevojkama sve uraditi, one su toliko pedantnije i organiziranije od nas."

Sloga na fakultetu, ali i dalje strah na ulici

Tako se raspodjela zadataka na fakultetima tijekom blokada vrši prema sposobnostima, a kako nam kaže ova mlada Čačanka, uglavnom su studentice koordinatori radnih skupina i češće u ulozi redarki od muškaraca.

„Kolege nas gledaju kao sestre, traže nas savjete i rado nam prepuštaju sve što misle da ćemo bolje uraditi, što je i normalno. Ja sam za to da se ne mjerimo po spolu, nego po spremnosti na rad“, kaže za DW studentkinja FPN-a.

Studentski prosvjedi su vratili vjeru u zajedništvo i fakultete pretvorili „sigurne oaze“. Ali se djevojke i dalje osjećaju nezaštićeno na ulici: „Ne osjećam se sigurno. Svako večer kada se vraćam kući, ključevi su mi između prstiju, na svakih pet metara se okrećem. Kad vidim veliku grupu muškaraca ispred sebe u mraku, prijeđem ulicu, trčim ili se pravim da s nekim razgovaram telefonom“, kaže nam Angelina Terzić, studentica Učiteljskog fakulteta u Beogradu.

„Ništa mi ne znači Dan žena i što ću tog dana dobiti ružu, a ostalim danima ćete se isto ponašati prema nama i dalje ćemo biti uplašene. Ma hoću revoluciju, pusti ružu, kupit ću je sama. Ništa mi to ne znači dok se u sistemu zaista nešto ne promjeni“, kaže ona.

To je, između ostalog i razlog zašto podržava studentske blokade. „Ja na svaki protest idem s mišlju: neka bude što bude. Tamo mogu biti pretučena, ali neka se i to desi“, kaže Angelina. „Ne mogu više živjeti u sistemu laži i korupcije. Bilo bi me sram da za tri-četiri godine rodim dijete koje će živjeti u istim ovakvim uvjetima."

"Muškarčine” i dalje vladaju Srbijom

Kao jedan od najsnažnijih dojmova sa blokada, naše sugovornice ističu neustrašivost redarki koje su uvijek u prvim redovima svakog skupa u protekla tri i po mjeseca.

Jelena Vujanović sa Visoke tekstilne škole smatra da nije slučajno što su na meti napada na prosvjednike proteklih mjeseci prije svega bile baš djevojke: čak tri studentice su ozbiljno povrijeđene, jednoj je od udarca palicom dislocirana vilica.

„Srbija kao društvo nije još uvijek dostigla jednako poštovanje prema ženama. Dešava se da građani koji dođu na prosvjed, ne žele da poslušati redarke, nego se pomaknu tek kad dođe muški redar“, priča ona. „Kada se tome doda i floskula kako smo slabiji spol, vjerojatno smatraju kako je lakše udariti ženu."

Zato se sociologinja Jelena Riznić, članica organizacije „Ženska solidarnost“, nada kako će prosvjedi osnažiti ionako hrabre studentice koje će, jednom kad blokade budu završene, „pronaći snagu usmjeriti se na pitanja koja su specifična za položaj žena“.

„Položaj žena u Srbiji niti dekorativno nije dobar. Svjedoci smo seksističkih izjava srpskih političara u Skupštini prethodnih dana, a da ne govorimo o temama poput seksualnog, akušerskog nasilja i položaja žena na tržištu rada". Sociologinja misli kako bi „svaki dan trebali tretirati kao Dan žena u borbenom smislu."

U Srbiji su od početka godine u slučajevima obiteljskog nasilja ubijene tri žene i sva tri ubojstva su počinili njihovi sinovi. Zbog toga će se tijekom blokada ove subote šutjeti tri minute duže od uobičajenih petnaest minuta tišine.

Od 2011. do 2023. godine u Srbiji je evidentirano 406 femicida, odnosno rodno zasnovanih ubojstava, a svake godine se tamošnjoj policiji prijavi više od 10.000 slučajeva nasilja nad ženama. Broj kazni i sankcija je naravno daleko manji.