Nakon summita u Washingtonu: što može učiniti Njemačka?

Bio je to susret u dobroj atmosferi, u tome su se svi sudionici složili. Američki predsjednik Donald Trump pozvao je u Washington visoke predstavnike EU-a, NATO-a i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Misija: uspostava mira u Ukrajini.

Teži se sastanku „u četiri oka“ ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog s ruskim šefom države Vladimirom Putinom. Nakon toga bi trebao uslijediti trojni summit, na kojem bi sudjelovao i on sam, piše Trump na svojoj internetskoj platformi Truth Social.

Savezni kancelar Friedrich Merz pokazao se općenito zadovoljnim summitom. „To je moglo ispasti i drukčije, ali moja očekivanja nisu samo ispunjena, nego i nadmašena“, rekao je Merz u Washingtonu nakon završetka konzultacija. Susret Zelenskog i Putina, međutim, mora biti temeljito pripremljen, izjavio je kancelar.

Sastanak bi se, očito, trebao održati u iduća dva tjedna. Iz Moskve za sada nema jasnih signala o tome. Ukrajinski predsjednik izjavio je da je „bez uvjeta“ spreman na takav sastanak s Putinom, dakle i bez prethodnog primirja.

U razgovoru za DW i Rafael Loss, sigurnosni stručnjak iz think-tanka European Council on Foreign Relations (ECFR), izvlači pozitivan zaključak. On posebno hvali europsko jedinstvo: „Potpuno pozitivno valja ocijeniti to što su Europljani jedinstveno nastupili i kako su se prethodno intenzivno trudili uskladiti točke razgovora i tako ih predstaviti da budu Trumpu razumljive i dostupne.“

Prvo primirje ili odmah mirovni pregovori?

Summit o Ukrajini pokazao je određeno približavanje između SAD-a i Europe. No također je postalo jasno da SAD i Europa imaju različite predodžbe o putu prema miru u Ukrajini. Predsjednik Trump od samog je početka ciljao na sveobuhvatan mirovni sporazum. Prethodno primirje smatra suvišnim.

No Europljani razmišljaju posve drukčije. Posebno je kancelar Friedrich Merz bio vrlo jasan u razgovoru s Donaldom Trumpom pred novinarima. On je zahtijevao prekid vatre – kao početnu točku za daljnje pregovore. „Iskreno rečeno, svi želimo vidjeti prekid vatre“, rekao je Merz. I dodao kako si ne može zamisliti da se sljedeći susret održi bez takvog dogovora. Vjerodostojnost daljnjih pregovora ovisi o tom pitanju, naglasio je Merz.

U razgovoru za DW sigurnosni stručnjak Rafael Loss objašnjava da bi različiti pristupi Amerike i EU-a mogli ostati sporna točka: „Očito postoje vrlo različita očekivanja što se tiče toga kako pristupiti razgovorima. Donald Trump je u ovom pitanju puno bliži Vladimiru Putinu kada kaže da prvo moramo razjasniti velika pitanja."

Sigurnosna jamstva za Ukrajinu – kako bi ona mogla izgledati?

Ukrajina se boji da bi Rusija mogla nastaviti svoje napade čak i nakon sklapanja primirja ili mirovnog sporazuma. Američki predsjednik ostao je po pitanju sigurnosnih jamstava prilično neodređen. Europljani su po tom pitanju „na prvoj crti obrane“, rekao je Trump. No Washington će također dati svoj doprinos, dodao je predsjednik.

Razmatraju se jamstva za Ukrajinu po uzoru na članak 5. NATO-ova ugovora. U njemu se članice saveza obvezuju da će se međusobno podupirati u slučaju napada, i to na način „da će se oružani napad protiv jedne ili više njih u Europi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom protiv svih njih“.

O osjetljivom pitanju teritorijalnih ustupaka Ukrajine Rusiji u Washingtonu očito u početku nije bilo pregovora. To može odlučiti samo Ukrajina, rečeno je. Rusija zahtijeva velike dijelove Ukrajine.

Snage za očuvanje mira u Ukrajini – i iz Njemačke?

Sigurnosna jamstva mogla bi značiti i da ukrajinske trupe podupiru vojnici iz EU-a ili NATO-a, ili da se osigura eventualni mirovni sporazum. Već se vodi rasprava o tome bi li i njemačka vojska (Bundeswehr) mogla sudjelovati u očuvanju mira. Francuska i Velika Britanija već dulje razmatraju sudjelovanje u europskoj mirovnoj postrojbi.

Hoće li se Njemačka u to uključiti, zasad ostaje otvoreno. „Prerano je za konačan odgovor na to“, naglasio je kancelar. Radi se i o pitanju bi li Bundestag „možda morao donijeti odluke koje zahtijevaju mandat“. O inozemnim misijama Bundeswehra u načelu mora odlučivati Bundestag.

U EU-u su razrađeni različiti modeli sigurnosnog angažmana, objašnjava sigurnosni stručnjak Loss. Realno je, kaže, obuka vojnog osoblja izravno u Ukrajini, logistička potpora mornarice ili zrakoplovstva. Loss, međutim, dodaje: „Kopnene trupe zapravo bi bile logičan korak ako se uzme u obzir da je Njemačka jedna od najvećih zemalja u Europi. Njemačka tu ima odgovornost. To unaprijed isključiti, smatram pogreškom.“

I stručnjak za vanjsku politiku iz vladajuće stranke SPD Adis Ahmetović pokazuje se otvorenim za mogućnost da Bundeswehr sudjeluje u kasnijoj mirovnoj misiji za Ukrajinu. Suprotno njemu, čelnica AfD-a i oporbena političarka Alice Weidel upozorila je na mreži X da bi Njemačka mogla sama postati meta te je zatražila: „Njemačkoj je potreban balans s Rusijom umjesto stalne konfrontacije.“

Šef Ljevice Jan van Aken, pak, kao sigurnosno jamstvo za Ukrajinu predložio je UN-ove plave kacige, promatračku misiju od 30.000 do 40.000 vojnika.

Njemačka – europska sila predvodnica za mir u Ukrajini?

Njemački kancelar Friedrich Merz već je na početku svog mandata početkom svibnja jasno stavio do znanja da su mu vanjska i obrambena politika u ovim nemirnim vremenima visoki prioritet. On je bio taj koji je prošloga tjedna organizirao pripremni sastanak za susret Trumpa i Putina.

Već ubrzo nakon izbora za kancelara Merz je otputovao u Kijev zajedno s drugim europskim političarima kako bi signalizirao solidarnost s Ukrajinom. I prvi susret s američkim predsjednikom početkom lipnja bio je uspjeh za Friedricha Merza, koji je očito uspio uspostaviti dobar odnos s američkim predsjednikom. Čak su i iz oporbenih krugova stigle pohvale za Merzovo zalaganje za odlučnu njemačku vanjsku politiku, koja je mnogima nedostajala u mandatu Olafa Scholza (SPD).

Sigurnosni stručnjak Rafael Loss političko djelovanje Merza u pogledu mirovnih nastojanja za Ukrajinu ocjenjuje također prilično „pozitivnim“. Ali ističe: „On svakako ima poseban način pristupa Donaldu Trumpu, što se moglo vidjeti posljednjih mjeseci. No on sebe vidi u bliskoj koordinaciji sa svojim europskim kolegicama i kolegama, s kojima zajednički artikulira europsku liniju.“