Možda ne "opći štrajk", ali svakako prosvjed u Srbiji

Nije baš pravi „opći štrajk“, ali se tako želi nazvati. Srbija ovog petka (7. ožujka) neće „stati“: radit će energetska opskrba i komunalne službe, vozit će javni prijevoz. Tko hoće, može u trgovinu i većinu kafića i restorana.

Usprkos tome, misle sugovornici DW, drugi „opći štrajk” na kojeg su pozvali studenti u blokadama još je jedna prilika da ljudi pokažu neslaganje s politikom režima, usred masovnih prosvjeda kojima se nazad traži oteta država.

Novosadski studenti su prvi pozvali građane neka ovog petka ništa ne kupuju, ne idu u kavane, kazališta ili kina. Isto tako i da ne odu na posao: „Uzmite slobodan dan ili bolovanje. Pozovite kolege neka vam se pridruže“, stoji u naputku.

Ali malo je vjerojatno kako će biti masovnih izostanaka s radnog mjesta, smatra Jelena Žarković, profesorica Ekonomskog fakulteta u Beogradu. „U javnom sektoru ljudi moraju imati opravdanje uzeti bolovanje, dakle reći stvarni razlog.“

„Još veći problem može biti kod privatnika, osim kod malih gdje vlasnik podržava štrajk. Tu su ljudi upućeni jedni na druge i mogu imati slične političke stavove.“

Državu nije potreslo, ali...

Ako je suditi po prvom „općem štrajku“ održanom 24. siječnja, teško da će veliki dio zaposlenih slijediti poziv. Tog dana je potrošnja nešto pala – izdano je 18 posto manje fiskalnih računa nego inače petkom. Dio toga je zasluga slabijeg odlaska u kupovinu, a dio na one kavane, male trgovine i institucije kulture koje su bile zatvorene. Tog dana nisu radili ni lanci knjižara.

Drugim riječima, „opći štrajk“ je u siječnju ispao tek poziv na potrošački štrajk kojeg je podržao i dio malih poduzetnika. Sve govori kako će i ovog petka biti slično, tek uz „protestne šetnje“ u Novom Sadu i Beogradu.

„Ekonomski, to nije veliki pritisak na državu i vladu osim što će država tog dana ubrati nešto manje poreza. Drugo bi bilo kad bi obustavili rad veliki sustavi i tvornice. Ali, to se za sada ne nazire“, kaže Jelena Žarković.

Studenti su doduše pokušali u svoje akcije uključiti i velike sindikate, ali odaziv je slab. Podršku pružaju vojvođanski advokati, sindikat „Sloga“, neki ogranci sindikata „Nezavisnost“, jedan manji prosvjetni sindikat koji podržava one nastavnike koji još uvijek drže kraću nastavu ili je uopće ne drže.

Posvađani sindikati

Kod strukovnog sindikata zdravstva i socijalne zaštite „Nezavisnost“ je jednodnevni štrajk na kraju odbijen nakon navodno “tijesnog ishoda” glasovanja, iako čelništvo sindikalnog ogranka podržava prosvjede.

Po mišljenju predsjednika sindikata „Sloga“, Željka Veselinovića za “pravi” opći štrajk koji bi paralizirao zemlju barem na 24 sata bi bila potrebna mnogo bolja organizacija i suradnju inače posvađanih sindikata u Srbiji. „Na žalost, zbog kratkih rokova, nedefiniranog poziva i nedostatka komunikacije među najvećim sindikalnim središnjicama, nisam siguran da će odziv i organizacija biti zadovoljavajući“, izjavio je Veselinović za list Danas.

Utoliko Srbija neće niti izdaleka izgledati kao Grčka koja je prošlog tjedna u općem štrajku čitava krenula u prosvjed. Mario Reljanović s Instituta za usporedno pravo ukazuje i kako zakoni u Srbiji ometaju već i mogućnost općeg štrajka: „Ovako neće stati državne institucije, infrastruktura, komunalne službe koji bi bili najvažniji u općem štrajku jer bi pokazali paralizu društva. To je smisao općeg štrajka: u njemu se nitko ne može praviti kako se ništa ne dešava“, upozorava Reljanović.

I na vlastitu štetu

Naši sugovornici su suglasni kako je već i zbog toga još značajnije što se građani vlastitom inicijativom priključuju potrošačkom bojkotu ili ponegdje izostanu s posla, baš kao i što sve to podržavaju mnogi mali poslodavci poput ugostitelja: „Ovo može biti dobra ‘pokazna vježba’ gdje će vidjeti koliko ljudi podržava prosvjede, studente i načelni otpor politici vlade“, smatra Reljanović.

„Neuobičajeno je kako neki poslodavci podržavaju štrajk na svoju kratkoročnu štetu, ali dugoročno se zalažući za ista načela i ciljeve. To pokazuje kako su zahtjevi opći i društveno važni, a ne ograničeni na radnička prava.“

Slično misli i Jelena Žarković: mnogi su spremni da za političke ideje podnesu i osobni trošak. „I kada idete na skupove studenata, trošite svoje vrijeme i novac. I taksisti masovno prevoze studente, voze i po pet stotina kilometara i lično snose trošak. Procjenjuju kako je ideja za koju se bore veća od cijene.“

Na kraju će se teško i utvrditi, koliko je ljudi sudjelovalo  u štrajku: netko će simbolično obustaviti rad možda na sat vremena, drugi će možda otići na bolovanje. Jedini konkretni podatak će biti broj izdanih fiskalnih računa, ali to je manje važno.

Što će biti 15. ožujka?

„Opći štrajk“ ovog petka je zapravo tek priprema za veliki prosvjed koji je najavljen 15. ožujka u Beogradu. Još nije poznato što će se tada zbivati, makar se čuju zahtjevi da taj prosvjed traje sve dok ne budu ispunjeni zahtjevi studenata.

Tamošnji tjednik „Vreme“ vjeruje kako bi to mogao biti „presudni datum“ gdje će neki vidjeti „početak oslobođenja i promjenu vlasti u Srbiji“, a državni dužnosnici „mole Boga da se sve mirno završi, narod raziđe i da se već u ponedjeljak 17. ožujka opet okupe oko Vučića“.

Srbija ulazi u peti mjesec masovnih prosvjeda nakon pogibije petnaestoro ljudi u padu nadstrešnice novosadske Željezničke postaje. Fakulteti su u blokadi već sto dana.

Vlada je na to odgovorila koktelom ustupaka, prijetnji, poziva na dijalog i demonizacije onih koji prosvjeduju. Kako god završio i ovaj štrajk, onima koji podržavaju prosvjede se  čini kako se Srbija „oslobodila straha“: veliki broj građana iskazuje solidarnost za koju se vjerovalo kako je više uopće nema. To bi moglo ostati, bez obzira na ishod „općeg štrajka“ ili prosvjeda.