Možemo li pomaknuti unatrag Dan „ekološkog duga”?

Ovaj dan, koji se obilježava svake godine, u 2025. dolazi tjedan dana ranije nego prošle godine. Glavni razlog je to što oceani mogu apsorbirati manje CO₂ nego što se ranije pretpostavljalo. Pretjerano trošimo prirodne resurse i to znatno brže nego što se oni mogu obnoviti, što se očituje u krčenju šuma, gubitku bioraznolikosti i nakupljanju emisija ugljikova dioksida u atmosferi. Taj trend započeo je još početkom 1970-ih.

Mathis Wackernagel, suosnivač organizacije Global Footprint Network, izjavio je za DW da pretjerano korištenje resursa na Zemlji potiče mnoge „ekološke probleme“. To znači da je njihova redovita uporaba veća od sposobnosti planeta da ih obnovi – a to ima kumulativni učinak. „Čak i ako zadržimo istu razinu trošenja resursa, mi ćemo povećavati ekološki dug“, tvrdi Wackernagel, dodajući da se taj dug može i mjeriti.

Pretjerana potrošnja kao globalni problem

Katar, Luksemburg i Singapur među prvim su zemljama koje su već u veljači premašile svoje godišnje kapacitete. SAD je bila odmah iza njih. Kad bi svi na svijetu trošili resurse kao stanovnici SAD-a, oni bi bili iscrpljeni do 13. ožujka, kao Njemačka i Poljska 3. svibnja, Kina i Španjolska 23. svibnja, a kada bi ih koristili kao stanovnici Južnoafričke Republike – bili bi potrošeni 2. srpnja.

Wackernagel navodi da „visok BDP obično vodi većoj potrošnji resursa“, ali da to nije jedini faktor. Katar, sa pustinjskom klimom, malo oborina i vrlo toplim, vlažnim ljetima, u velikoj se mjeri oslanja na klimatizaciju koju pokreće energija iz fosilnih goriva. „Fosilna goriva su im lako dostupna pa je njihova upotreba jeftina, ali ima ogroman ekološki otisak“, kaže ovaj stručnjak i dodaje da zemlja koristi mnogo resursa i za energetski intenzivan proces desalinizacije morske vode.

S druge strane, Urugvaj neće premašiti svoje kapacitete sve do 17. prosinca te se uspješno preusmjerio na obnovljive izvore energije, oslanjajući se uglavnom na hidroenergiju, vjetar i biomasu.

Živjeti u granicama onoga što planet može obnoviti

Tu su i zemlje koje ostaju unutar granica kapaciteta planeta, poput Indije, Kenije i Nigerije. Kako bi cijeli svijet ostao unutar održivih granica, ekološki otisak po osobi morao bi biti jednak dostupnom biokapacitetu po osobi, koji trenutno iznosi oko 1,5 globalnih hektara.

Biokapacitet se definira kao površina kopna i mora koja daje resurse poput hrane i drva, uključuje urbanu infrastrukturu i apsorbira višak CO₂. To je, dakle, sposobnost ekosustava da proizvodi korisne biološke materijale i apsorbira štetni otpad, poput CO₂. Sve što prelazi taj nivo znači pretjeranu eksploataciju resursa.

Razorne posljedice desetljeća pretjerane potrošnje

Wackernagel kaže da koristimo resurse „daleko više nego što ih Zemlja može regenerirati“, ali da kolektivno vjerujemo kako je to što radimo u redu. „Zavaravamo sami sebe."

Paul Shrivastava, supredsjednik think-tanka "Rimski klub", kaže da je vrijeme da promijenimo način razumijevanja ekonomije. „Moramo prijeći iz ekstraktivnog i eksploatatorskog razmišljanja u regenerativno“, kaže on za DW. „Rudarstvo je ekstrakcija (vađenje). Nafta je oblik ekstrakcije. Kad je jednom izvadimo iz zemlje, ne vraćamo ništa u nju“, dodao je.

Wackernagel naglašava da se ne radi o tome čega se trebamo odreći, već kako da se pripremimo za budućnost i razumijemo što će tada imati vrijednost. Umjesto da prilagodimo ekonomiju kako bismo smanjili prekomjernu potrošnju resursa, ljudi pokušavaju „istisnuti i posljednju kap iz tube paste", upozorava Wackernagel.

„U Sjedinjenim Američkim Državama, gdje živim, mnoge važne teme na proteklim izborima odnosile su se na prekomjernu potrošnju – primjerice, strah da neće biti dovoljno energije.“ Ipak, vlada nije riješila problem, već je nastavila s politikom „bušenja više rupa i izvlačenja još više fosilnih goriva“ iz zemlje.

Kako pomaknuti Dan ekološkog duga?

Global Footprint Network predstavio je niz rješenja u pet ključnih područja kako bi se Dan ekološkog duga pomaknuo unatrag. Energetski sektor daleko je najveći čimbenik: Uvođenje cijene za emisije CO₂, koja bi odražavala njegovu stvarnu cijenu, pomaknulo bi Dan ekološkog duga za 63 dana.

Pametni gradovi s integriranim prometnim sustavima, naprednim upravljanjem energijom i senzorima koji reguliraju potrošnju energije u zgradama mogli bi dodati još 29 dana.

Zamjena termoelektrana na ugljen i plin obnovljivim izvorima energije poput sunca i vjetra te proizvodnja 75% električne energije iz izvora s niskim emisijama CO₂ donijela bi uštedu i pomak Dan ekološkog duga unatrag za još 26 dana.

Prepolovljeno bacanje odnosno rasipanje hrane donijelo bi dodatnih 13 dana, dok bi zamjena 50% globalne potrošnje mesa biljnim alternativama dovela do uštede još 7 dana – samo na temelju emisija CO₂ i korištenja obradivih površina. Samo jedan dan bez mesa tjedno značio bi još 2 dana uštede.

„Snažan interes za očuvanjem postojećeg sustava“

„Postoje snažni interesi za očuvanje postojećeg sustava, posebno kad je riječ o fosilnim gorivima“, upozorava Shrivastava. On smatra da, s obzirom na to da individualne promjene – poput smanjenja konzumacije mesa, vožnje bicikla umjesto automobila i ljetovanja na bližim destinacijama – imaju manji utjecaj, birači imaju moć zahtijevati sustavne promjene.

„Možemo utjecati na one koji imaju moć“, ističe Shrivastava, pozivajući na nenasilne prosvjede i podršku lokalnim političarima koji imaju ekološku viziju. „Pretjerana potrošnja resursa drugi je najveći rizik s kojim se čovječanstvo suočava u ovom stoljeću“, zaključuje Wackernagel. „A najveći rizik je – ne reagirati."