Mladi iz Srbije i EU: skepsa i razočaranje

„Još uvijek vjerujem u Europsku uniju", kaže Konstantin, student iz Novog Sada. On ipak ukazuje na sve izraženije sumnje – ne samo u pogledu odnosa EU-a prema Srbiji, nego i u načine na koje Unija funkcionira.
„Izgleda mi sve jasnije da nas ne vide kao ravnopravne, nego prije svega kao da nas koriste", kaže Konstantin.

On je jedan od sedmero mladih ljudi s kojima je DW razgovarao o njihovim stavovima prema Europskoj uniji. Ti odgovori pokazuju raznolike perspektive, ali i zajedničke točke nezadovoljstva koje objašnjavaju pad podrške europskim integracijama u Srbiji.

Manje od polovice za članstvo u EU

Istraživanja potvrđuju da je taj pad sve izraženiji. Prema podacima iz istraživanja iz listopada 2024, koji su radile organizacije Mladinski obrazoven forum, SCIDEV i Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR), samo 40 posto mladih u Srbiji glasalo bi za članstvo u EU.

Što se tiče mladih u Srbiji, podjednak postotak – oko 40 posto – vjeruje da Srbija nikada neće postati članica Unije.

Ta se brojka bilježi i među općom populacijom. Istraživanje časopisa Nova srpska politička misao iz 2025. pokazuje da manje od 40 posto građana Srbije podržava ulazak u EU. To je prvi put otkako se to istraživanje provodi da većina nije za europske integracije.

„Od EU-a sam očekivala više“

Relja, još jedan student iz Novog Sada, prepoznaje koristi članstva u EU, poput pristupa tržištu rada i slobode kretanja. Međutim, izražava i zabrinutost, jer smatra da bi velik broj građana, a naročito mladih, odmah napustio zemlju.
„Ako se dogodi što i u Hrvatskoj – da ode pet posto populacije u tri godine – to bi kod nas značilo nekih 300.000 ljudi“, kaže.

Relja kritizira i stav EU prema onome što se događa u Srbiji. To mu, kaže, posebno smeta: „Ne sviđa mi se to što se predstavljaju kao promotori demokracije, a šute na autoritarnost režima u Srbiji.“

Sličnu dilemu ima i Anastasija, bivša studentica iz Beograda. Iako pozitivno ocjenjuje potencijalne ekonomske koristi EU-integracija, brine je utjecaj na male biznise i domaću industriju.
„Nemam dovoljno informacija o tome što bi zaista članstvo značilo. A od EU sam očekivala više, pogotovo kada su studenti odlazili u Strasbourg i Bruxelles. To je bio vapaj za pomoć koji uopće nije prepoznat.“

Jovan iz Novog Sada nema dileme – protiv je europskih integracija u potpunosti. Glavni razlozi su, kako navodi, potencijalni demografski gubici, ali i status Kosova.
„Ulazak u EU podrazumijevao bi odricanje od dijela teritorija naše države, odnosno priznanje neovisnosti Kosova. To je meni neprihvatljivo", kaže.

Vuk, student iz Zrenjanina, navodi projekt „Jadar“ kao ključni uzrok promijenjenog stava stanovništva Srbije prema EU i kaže da ni sam više ne zna što misli o eurointegracijama.
„Siguran sam da je to dosta utjecalo. Stječe se dojam da Uniji nije važna ekološka šteta, nego isključivo profit“, kaže.

„Nije problem EU kao ideja, nego njezina praktična primjena“

Profesor sociologije na Sveučilištu u Beogradu, Dalibor Petrović, ukazuje na to da se stavovi mladih ne odnose samo na pojedinačne odluke EU-a, nego i na širi osjećaj političke neravnopravnosti.
„Postoji sentiment da EU nameće uvjete bez vidljivih koristi za Srbiju. Mladi u takvom kontekstu sve češće razvijaju rezervu prema europskom projektu“, objašnjava Petrović.

I on, poput studenata, posebno ističe slučaj projekta „Jadar“ kao paradigmu odnosa koji mladi doživljavaju kao nepravedan.
„Ekološka pitanja su ovdje egzistencijalna. Ako se zanemare posljedice po životnu sredinu, a ne ponude uvjerljivi benefiti, prirodno je da se formira otpor“, kaže.

Petrović zaključuje da mladi danas ne vide problem u EU kao ideji, već u njezinoj praktičnoj primjeni.
„Mnogi studenti kažu da nisu protiv EU-a, ali ne žele da njihova zemlja bude pasivni sudionik u njoj. Žele partnerstvo, a ne podređenost“, navodi, ali i dodaje da ipak, u trenutačnim uvjetima, svim tim studentima koji su načelno proeuropski nastrojeni postaje sve teže pokušati taj stav obraniti kolegama koji se tome protive.

„Ja to vidim kao vrstu osobne rezignacije. Ne mislim da su ti mladi ljudi antieuropski nastrojeni – barem ne većina. Ali im je teško braniti svoju proeuropsku orijentaciju pred kolegama s desnice, koji kažu: 'Eto, vidite da Europskoj uniji uopće nije stalo do nas'. I izgleda kao da su u pravu“, objašnjava profesor Dalibor Petrović.

Unatoč razočaranju, sugovornici DW-a ne zatvaraju u potpunosti vrata europskoj perspektivi Srbije. I dok dio njih izražava oštro protivljenje, većina pokazuje ambivalentan stav – želju za bliskom suradnjom, ali pod uvjetima koji bi značili veću principijelnost i jasniju podršku demokratskim procesima u Srbiji.

Konstantin to možda najbolje sažima: „Još uvijek vjerujem, ali ne znam koliko dugo."