Merzov put u Pariz i u Varšavu

Dobro poznati "motor Europe" u sponi Njemačke i Pariza je u posljednjim godinama izgubio zamah među ostalim i zbog domaćih poteškoća francuskog predsjednika Macrona. Ali još je lošije stanje bilo u odnosu Njemačke i Poljske, makar se odnos s Varšavom barem nešto popravio od kako je na čelu vlade Tusk. Veliko pitanje i mnogima u Europi je bilo: što je novoj njemačkoj vladi važnije, Istok ili Zapad? Kamo će najprije otići novi kancelar Friedrich Merz?

Već ove srijede, samo dan nakon što ga je Bundestag ipak izabrao za kancelara i nakon što je održao prvi sastanak nove vlade, Merz je jasno pokazao: oboje. Istog dana je otišao i u Pariz i u Varšavu. Već u avionu je kancelar izjavio da time želi uputiti "jasnu poruku" i kako mu "obje zemlje veoma leže na srcu". Već odavno postoji model europske suradnje, takozvani Weimarski trokut između Njemačke, Francuske i Poljske, ali osobito u doba konzervativne vlade u Poljskoj ta je suradnja praktično zamrla.

To Merz svakako želi ponovo oživjeti, a želi i Veliku Britaniju kao bliskog partnera mada ona više nije članica EU-a. Ali jedno su želje novog njemačkog kancelara, a drugo su problemi i razlike u mišljenjima između ove tri zemlje.

Nevolja leži u detaljima...

Tako je već u Parizu od francuskog predsjednika Macrona doduše veoma srdačno dočekan, ali je čuo i želju za novi „njemačko-francuski refleks“ koji bi potakao čitavu Uniju. No svima je jasno je da su u Europi  potrebna veća javna ulaganja i reforme, ali oko detalja nema toliko sloge. Francuska želi reforme već i kako bi se prekinula "diskriminacija" za Pariz veoma važne nuklearne energije, dok Merz ističe jaču integraciju financijskih tržišta u EU-u, osobito između Njemačke i Francuske.

Barem kad je riječ o pitanju sigurnosti i pomoći Ukrajini, Merz je obećao više suradnje u formatu 3+3 - dakle Merza i Macrona s njihovim ministrima obrane i vanjske politike. Veća sloga se podrazumijeva i što se tiče poteza američkog predsjednika Trumpa i njegovih carina, ali kad se povelo pitanje sporazuma o slobodnoj trgovini s ostalim zemljama svijeta, Macron je tu drugog mišljenja. Jer tu se onda neminovno radi i o sporazumu o trgovini sa zemljama Južne Amerike Mercosur gdje Macron ističe kako treba štititi europske tvrtke od „neuravnoteženih sporazuma".

Francuska, kao i neke druge članice Unije kojima je poljoprivreda još uvijek izuzetno važna, koči ratifikaciju tog sporazuma jer se boji poplave jeftinih poljoprivrednih i mesnih proizvoda iz Južne Amerike. Nema previše sloge niti u gledištima Pariza i novog Berlina o fiskalnoj i politici državnog duga. Macron je pohvalio njemačke odluke, primjerice blaža pravila o zaduživanju za obrambene izdatke, ali je zahtijevao više javnih ulaganja na razini EU-a. „Fiskalni pakt vrijedi“, istaknuo je pak Merz i tu misli na granice koje Unija propisuje za izdatke članica o državnom deficitu, dugu i inflaciji.

Berlin će i pred Europskom komisijom podržati "iznimke" kakva je odobrena u Njemačkoj, ali „ipak ćemo ostati pri stavu kako je ispravno da se, osim obrambenih izdataka, ta fiskalna pravila poštuju u Europskoj uniji.“ Jer samo ona jamče financijsku stabilnost i jasna je poruka tržištu kapitala kako se EU i dalje želi truditi da zadrži ograničavanje zaduženosti svojih država članica.

Niti problemi s Poljskom nisu nestali

I u Varšavi je novi njemački kancelar dočekan srdačno, ali u razgovoru s premijerom Donaldom Tuskom je brzo postalo jasno kako stari problemi nisu zaboravljeni. Njemačka bi trebala znati "tko joj je neprijatelj, a tko joj je saveznik" i tu se najprije misli na previše dugoj i previše intenzivnoj suradnji Berlina s Moskvom. Poljska će ove godine izdvojiti 4,7 posto BDP-a za obranu i po tome je uzor u EU-u. Jer, kako je rekao Tusk, njegova zemlja želi imati ne samo najveću, nego i najjaču vojsku u Europi već iz puke nužde: ona je na istočnoj granici Unije i nije posve sigurna da bi joj zapadni saveznici i osobito Njemačka i njen zapušteni Bundeswehr uopće mogli pomoći u slučaju ratne opasnosti. Utoliko se Tusk nada da će i Njemačka značajno povećati svoje obrambene izdatke i naravno da to košta. Poljski premijer zato smatra da bi se trebalo zaduživati na razini Unije kako bi se ojačala obrana Europe.

Njemački kancelar je tu oprezniji: bilo kakav dug koji bi trošila jedna država, a plaćale sve članice nije opcija, pa čak niti za obranu. No najprije treba iskoristiti sinergiju Europe i u vojnoj industriji: nema smisla proizvoditi toliko različitih oružanih sustava, a cijene će biti bitno manje ako se naručuje zajednički. Tu je Poljska zapravo velik problem: osobito u doba konzervativnog PiS-a Kaczyńskog i na veliku radost Washingtona je najprije kupovala oružje u SAD-u, a ne u Europi. I sad radije kupuje oružane sustave u Južnoj Koreji nego da sudjeluje u razvoju europskih sustava.

I o drugim temama nije bilo osobite sloge: Tusk zamjera Njemačkoj što jednostrano pooštrava granične kontrole prema Poljskoj, a već na spomen reparacije koje Poljska uvijek iznova traži od Njemačke za razaranja u Drugom svjetskom ratu je i Merz jasno rekao kako je za Berlin ta rasprava "završena". Ipak, Njemačka je svjesna svoje odgovornosti i već kao simbol će uskoro u Berlinu biti postavljen spomenik poljskim žrtvama. No Tusk ne želi opterećivati odnose sa susjedom na zapadu pitanjem reparacije. Sada je važno, zajedno s Njemačkom stvoriti sigurnu budućnost, izjavio je poljski premijer. „Hoće li doći vrijeme za pravu odštetu, to ćemo još vidjeti.“