Materinski jezik – naša istinska domovina

Prema podacima Instituta njemačke privrede, širom svijeta postoji 7.186 jezika. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (Unesco) navodi 6.000 jezika. Iako su brojke različite, jedinstvena je ocjena da je raznolikost jezika ugrožena. Znanstvenici kažu da svaka dva tjedna umukne po jedan materinski jezik. Da bi se suprotstavilo tom trendu, prije 25 godina uveden je Međunarodni dan materinskog jezika.  

Što je materinski jezik?

„Naravno, ruski!“. Tako je na ovo pitanje odgovorio sin autorice ovog članka. Rođen je u Kölnu, a u Rusiji je proveo svega nekoliko mjeseci kao beba. Njegovi prijatelji govore njemački. Njegov njemački, pa i njegov kelnski dijalekt, u najmanju ruku su isto tako dobri kao i njegov ruski. Doduše, dječak nerado čita ruske knjige (njemačke također). „Ti govoriš ruski, mama? Dakle, moj materinski jezik je ruski“, objašnjava on.

Duden definira materinski jezik kao „jezik koji čovjek nauči od roditelja kao dijete“. Dakle, prije bilo koje škole. Po pravilu majke nauče djecu prvim riječima, pa najveći broj kultura ima izraz „materinski jezik“. Ali, to nije uvijek tako. U ukrajinskom ili ruskom koristi se izraz „rodni jezik“ – jezik tvog roda.

U njemačkom je „Muttersprache“ – materinski jezik – u upotrebi tek od početka 16. stoljeća. To je bio prijevod latinskog izraza „materna lingua“. Na početku je označavao kolokvijalni jezik, za razliku od latinskog koji je bio jezik znanosti.

Germanist Klaus Alzweig objašnjava da je latinski kao „lingua patria“ bio u srednjem vijeku rezerviran za muškarce, dok žene uglavnom nisu išle u školu ostajući pri svom materinski jeziku. Alzweig je postao poznat po svojoj knjizi „Materinski jezik – otadžbina. Njemačka nacija i njezin jezik“.

Otadžbina – zemlja maternjeg jezika

Njemačka riječ „Vaterland“ – otadžbina – bila je najprije prijevod latinske riječi „patria“. Njemački pjesnici i filozofi poput Johanna Gottfrieda Herdera pokušali su uvesti izraz „mateinska zemlja“, jer se ustalio izraz „materinski jezik“. Ali to nije zaživjelo.

U mnogim jezicima, među kojima su slavenski i afrički jezici, ne postoji „otadžbina“ kao zemlja očeva, već „rodna zemlja“, kao zemlja majki ili „zemlja naroda“.

Čak i u vremenu migracija, materinski jezik daje osjećaj identiteta i zavičaja. Ruska pjesnikinja Marija Stepanova koja živi u Berlinu kaže da je jezik „rezervna domovina“. Afganistanska pjesnikinja Šafika Kapalvak je svoj paštunski jezik označila kao „svoju istinsku domovinu“.

Njemački – jezik pjesnika i mislilaca nije ugrožen

„Jezik može umrijeti onda kada je broj govornika veoma mali, pa roditelji jedva da mogu prenijeti jezik na sljedeću generaciju“, rekla je još 2019. Aria Adli. „Ta tendencija jača ako jezik nema institucionalni utjecaj“. Ta se opasnost trenutno nadvila nad 2.600 jezika.

Unesco je razradio interaktivni atlas ugroženih jezika. U Njemačkoj sve manje ljudi govori bavarski, alemanski, istočnofranački, rajnlandski franački, mozelski franački, donji saksonski, lužičko-srpski i jidiš. Posebno su ugroženi mali jezici na sjeveru, frizijski i jitlandski, kao i jezik Sintija i Roma.

Za njemački ne treba brinuti – 77 posto stanovništva kod kuće govori isključivo njemački. Osim toga, 17 posto, pored njemačkog, koristi još jedan jezik u obiteljskom krugu, najčešće turski, zatim ukrajinski, ruski i arapski. A samo šest posto stanovništva kod kuće uopće ne govori njemački, već neki drugi jezik.

U nekim njemačkim pokrajinama postoji i nastava materinskog jezika, odnosno „jezika zemlje porijekla“, kako se službeno zove. U ponudi je i nastava hrvatskog jezika.

Višejezičnost kao bogatstvo

Lingvisti kao što je Aria Adli u višejezičnosti vide resurs za obogaćivanje i daljnji razvoj kulture, ključ za poštovanje i razumijevanje.

„Jezik je u stalnoj promjeni, u kretanju. To je najnormalniji tok stvari. Engleski uživa veliki ugled već nekoliko generacija, na temelju interneta, filmske i glazbene kulture. Prije toga je francuski jezik dugo imao prestiž u njemačkom govornom području. Te mode se odražavaju na način kako govorimo. To je sasvim normalno“, kaže Adli.

Datum nije slučajno izabran

Zašto je baü 21. veljače Međunarodni dan materinskog jezika? Taj datum je izabran jer je 1952. pakistanska vlada uvela urdu kao jedini službeni jezik. Ali, taj jezik je bio materinski za samo tri posto stanovnika. Ljudi koji su imali druge materinske jezike, prije svega bengalski, izašli su na ulice. U Daki – danas glavnom gradu Bangladeša – intervenirala je policija, bilo je mrtvih.

Tadašnji Istočni Pakistan 1971. je proglasio neovisnost. U novoosnovanoj zemlji Bangladeš, bengalski je postao službeni jezik. Upravo je Bangladeš 1999. podnio zahtjev da se 21. veljača proglasi Svjetskim danom materinskog jezika.

Unesco je prihvatio prijedlog, pa se sada cijeli svijet na taj dan podsjeća na izuzetnu važnost materinskog jezika, pošto on izražava identitet kao temeljno dobro za koje se mora boriti.