Malcolm X i borba protiv američke noćne more

„Što mislite, što biste vi učinili nakon 400 godina ropstva, zakona Jima Crowa i zakona o linču? Mislite li da biste reagirali nenasilno?“ – bilo je jedno od ključnih pitanja koje je Malcolm X postavljao američkom društvu.

Iako je ropstvo u SAD-u ukinuto 1865. godine, takozvani zakoni Jima Crowa i zakoni o linču sve do 1964. godine cementirali su svakodnevnu diskriminaciju Afroamerikanaca. Nisu smjeli glasati ni sjediti pored bijelaca u autobusima i restoranima. Živjeli su u crnačkim getima i dobivali loše poslove.

„Malcolm X govorio je o točno onim stvarima koje su tištile potlačene Afroamerikance“, kaže profesorica povijesti iz Augsburga Brita Waldschmidt-Nelson, autorica biografije MALCOLM X. Crni revolucionar za DW.

Njegova poruka Afroamerikancima bila je jasna: budite samosvjesni! Borite se za svoja prava „pod svaku cijenu" – što znači čak i nasiljem ako je potrebno. Novinar Les Payne, dobitnik Pulitzerove nagrade 1974. godine, napisao je da ga je jedan Malcolmov govor 1963. godine „oslobodio kao mačem“ od duboko usađenog „uvjetovanog osjećaja inferiornosti kao crnca“.

To je bila i osnovna namjera čovjeka kojega je Waldschmidt-Nelson nazvala „najnervoznijim čovjekom Amerike“ – i imao je dobar razlog za to. Malcolm X, rođen 19. svibnja 1925. kao Malcolm Little u Omahi, Nebraska, odrastao je u blizini Detroita i znao je što znači biti crnac u SAD-u.

„Za jednog crnju to nije realan cilj"

Njegovo djetinjstvo obilježili su siromaštvo i nasilje. Imao je šest godina kada mu je otac pronađen mrtav. Njegova majka vjerovala je da su ga ubili rasisti. Sa sedmero djece i malo novca, ubrzo je doživjela psihički slom. Malcolm je prošao kroz više udomiteljskih obitelji i ustanova; kasnije je u autobiografiji pisao o „teroru izrazito bijelih socijalnih radnika".

Unatoč teškom početku, bio je dobar učenik – jedini crni učenik u razredu. Ovo ključno iskustvo oblikovalo ga je kao osobu: kada ga je omiljeni učitelj pitao što želi postati, Malcolm je rekao da želi studirati pravo. Učitelj mu je odgovorio da to „nije realan cilj za jednog crnju". Bolje bi mu bilo da se bavi fizičkim radom. „To je bila stvarnost Afroamerikanaca", kaže povjesničarka.

Mladi Malcolm bio je duboko razočaran. Počeo je slabije učiti, a sa 15 godina preselio se kod sestre Elle u Boston, a kasnije u New York. Radio je razne poslove, potom postao sitni kriminalac. U ranim dvadesetima završio je u zatvoru zbog provale.

Pridruživanje Naciji islama

„Evo jednog crnog čovjeka, u kavezu iza rešetaka... zatvorenog od strane bijelog čovjeka...“, napisao je kasnije u autobiografiji. „Neka taj zatvoreni crni čovjek počne shvaćati, kao što sam i ja shvatio, da su milijuni crnaca u Americi još od dolaska prvog broda s robovima tretirani kao ovce u pećini vukova. Zato crni zatvorenici tako brzo postaju muslimani kada u zatvore stigne učenje Elijah Muhammada.“

Elijah Muhammad, vođa Nacije islama – vjersko-političke organizacije Afroamerikanaca izvan ortodoksnog islama – tvrdio je da su svi crnci prirodna Božja djeca i dobri, a svi bijelci zli i djeca đavla. „Ono što je to učenje činilo privlačnim za Malcolma i mnoge zatvorenike“, kaže Waldschmidt-Nelson, „jest tvrdnja da nisu sami krivi za svoju nesreću – već plavooki đavli koji su ih naveli na stranputicu.“ Zatvori su tako postali glavno regrutno mjesto Nacije.

Austrijski politolog Farid Hafez, koji predaje na Sveučilištu William & Mary u Virginiji, kaže da je ta organizacija proizvod specifične afroameričke povijesti: „Njezina politička filozofija snažno se oslanja na ‘afrocentrizam’ – vraćanje Afroamerikanaca u Afriku.“

U pedesetima je Naciju nadzirala sigurnosna služba jer se smatrala crnačkom separatističkom i „opasnom muslimanskom" skupinom. Islamofobija tada nije bila izražena – „glavni neprijatelji vlade bili su komunisti, protiv kojih su se ‘dobri muslimani' mogli instrumentalizirati".

Borba protiv „bijelih đavola“

Malcolm Little pridružio se Naciji islama i od tada se zvao Malcolm X – jer su prezimena crnaca potjecala od njihovih bivših robovlasnika. Članovi Nacije ta su prezimena odbacivali i koristili samo jednostavno „X".

Tijekom sedam godina u zatvoru, Malcolm se sam obrazovao. Četrnaest godina bio je član Nacije. Elijah Muhammad cijenio je njegov intelekt i govorništvo, pa ga je postavio za glasnogovornika.

U svojim govorima Malcolm je stalno prozivao „bijele đavle“. Iako je živio na sjeveru SAD-a – za mnoge crnce s represivnijeg juga to je bilo „obećano tlo“ – nije polagao nadu ni u bijele liberale. Jer, na vlastitoj je koži osjetio da su crnci posvuda u SAD-u građani drugog reda.

Pokret za građanska prava Martina Luthera Kinga dugo je prezirao. Kingov čuveni govor iz 1963. o jedinstvenoj, slobodnoj Americi smatrao je nerealnim: „Ja nisam Amerikanac. Ja sam jedan od 22 milijuna crnaca, koji je žrtva amerikanizma... Ne vidim američki san; vidim američku noćnu moru!“

Hodočašće u Meku – i promjena stava

U ožujku 1964. Malcolm je napustio Naciju islama. Iste godine otišao je na hodočašće u Meku – i tada se njegov pogled na „bijele đavle“ počeo mijenjati. „Duboko ga je dirnula gostoljubivost bijelih muslimana u Saudijskoj Arabiji", piše Waldschmidt-Nelson. „Tijekom posljednje godine života, okrenuo se od rasističke doktrine“, rekla je za DW.

I tada si je zadao novi cilj: stvaranje saveza svih potlačenih crnih i smeđih naroda protiv bijelog kolonijalizma. Iako su ga afričke vlade podržavale, nisu se usudile javno stati iza njega – ovisile su o američkoj razvojnoj pomoći.

Tada je došao pod nadzor CIA-e, a Nacija islama mu je također prijetila. „Znao je da će biti ubijen, ali je svjesno odlučio ne bježati“, kaže Waldschmidt-Nelson. „Odlučio je ne odustati. Nakon Meke, Malcolm je krenuo potpuno novim putem, bio je otvoren za suradnju s Kingovim pokretom, pa čak i s bijelcima.“

Ali nije stigao to ostvariti. Ubili su ga članovi Nacije islama 21. veljače 1965. tijekom jednog govora. Imao je samo 39 godina. Afroamerikanci su bili šokirani, dok su mnogi bijelci u njemu vidjeli fanatičnog „propovjednika mržnje“ koji je, po njihovu mišljenju, dobio što je zaslužio.

Malcolm X kao kulturna ikona

Međutim, nije zaboravljen: tijekom 1980-ih postao je važna figura hip-hop kulture. „Dijelovi njegovih govora semplirani su u pjesmama. Tako je ponovno oživljen crnački politički identitet“, kaže Michael E. Sawyer, profesor afroameričke kulture i književnosti sa Sveučilišta u Pittsburghu. Pjesme su bile političke poruke protiv bijelog rasizma, policijske brutalnosti i bijede crnačkog siromaštva.

Konačno, 1992. Spike Lee je snimio autobiografiju Malcolma X-a s Denzelom Washingtonom u glavnoj ulozi – što ga je dodatno učvrstilo kao simbol.

„Za mlađe generacije – posebno članove pokreta Black Lives Matter – on je, a ne King, središnja figura njihova kulturnog identiteta“, zaključuje Waldschmidt-Nelson.

I danas aktualan

Šezdeset godina nakon njegove smrti, glas Malcolma X-a ponovno je važan. „Današnja američka vlast ispisuje novu povijest – pokušavajući izbrisati činjenice da su oci nacije posjedovali robove ili da je rasizam postojao. Mnogi bijelci iz konzervativnog vala vjeruju da je Amerika slavna i savršena, i da je ne treba kritizirati“, kaže Waldschmidt-Nelson. I dodaje: "Malcolm X to zasigurno ne bi dopustio."