Kvote za migrante u njemačkim školama?

Kad je jednoj ravnateljici osnovne škole u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji stigla poruka njene prijateljice o nakanama nove njemačke ministrice obrazovanja, najprije je pomislila da je to neukusna šala. Jer ministrica Karin Prien je predložila uvođenje kvote za migrante u njemačkim školama kao „mogući koncept“, uz napomenu da bi trebalo pogledati primjere iz drugih zemalja „hoće li to na kraju biti 30 ili 40 posto“ - to je ministrica ostavila otvorenim.

Ravnateljica se pitala gdje ministrica živi: u njenoj školi je oko 350 učenika, a od njih je preko 80 posto iz obitelji useljenika.

Utoliko ne vjeruje kako bi prijedlog ministrice uopće mogao funkcionirati: „Mislim da nije uzela u obzir ni stambenu politiku, ni stavove ljudi, niti ima predodžbu o tome kako uopće izgleda u nekim četvrtima. Jer, po tom bi se prijedlogu ljudi trebali doseliti u naš kvart, odnosno ako žele upisati dijete u školu blizu mjesta stanovanja. A mi ovdje nemamo ni približno toliko djece kojima je njemački doista materinji jezik ili ako hoćete; ‘njemačke djece'."

"Tamo je previše migranata"

U četvrti u kojoj se nalazi ova škola udio djece s migrantskom pozadinom iznosi 60 posto. No, Nijemci koji žive u obiteljskim kućama odmah do škole radije šalju djecu u druge škole, kaže ravnateljica. To ju čini žalosnom, ali zna kakvo je realno stanje.

Kad je riječ o obrazovanju, u Njemačkoj ljudi vole ostati među „svojima“. Sjeverno Porajnje i Vestfalija je još prije dvadesetak godina ukinula obvezu da dijete mora pohađati školu što bliže njegovom mjestu boravka. Slobodan izbor  vrijedi čak i za osnovne škole. Posljedica toga je da njemačke obitelji koje teže što boljem obrazovanju svojih mališana izbjegavaju škole poput ove s početka teksta, strahujući da bi visok udio migranata mogao negativno utjecati na školski uspjeh njihove djece.

„U pozadini se uvijek može čuti ideja kako migranti znače nižu razinu obrazovanja i sporije učenje. Ali to jednostavno nije točno. Mi smo, primjerice, imali korist od izbjegličkog vala 2015., jer nam je stiglo mnogo djece koja su bila vrlo zainteresirana za dobro obrazovanje."

Ta ravnateljica kritizira što se sva djeca trpaju u isti koš: „Traumatizirana djeca koja su morala bježati iz svog doma i koja zasad uopće ne mogu razmišljati o obrazovanju, zatim djeca vrlo zainteresirana za učenje i ona koja žele izaći iz siromaštva.“ Moto njezine škole nije slučajan: svako je dijete dobrodošlo, bez obzira na porijeklo. I niti jedno dijete nije manje važno od drugog.

Obrazovanje u Njemačkoj mora biti bolje

Jedno je sigurno: kad je riječ o obrazovanju, nastavnici, roditelji, učenici i stručnjaci u Njemačkoj složni su da sustav hitno treba reformirati i da ovako dalje ne ide. Njemačka u brojnim kategorijama ima loše obrazovanje: u posljednjoj studiji PISA iz 2022. završila je tek u sredini ljestvice. Sposobnosti petnaestogodišnjaka u čitanju, matematici i prirodnim znanostima pale su na najniže razine otkad se mjere.

Prema međunarodnom istraživanju čitalačke pismenosti (IGLU) iz 2023., svaki četvrti učenik četvrtog razreda u Njemačkoj ima poteškoće sa čitanjem. Iste je godine čak 56.000 učenika napustilo osnovnu školu bez ikakve svjedodžbe – više od sedam posto, a njih je sve više. No kad god netko od stručnjaka ili političara iziđe u javnost s prijedlogom za poboljšanja, najprije se čuju kritike i negodovanje.

Ipak ima nešto u "kvotama”

Zapravo nije malo onih koji mogu razumjeti pristup nove njemačke ministrice obrazovanja. Jedan od argumenata: i ukrajinska su djeca nakon dolaska ravnomjerno raspoređena po školama. Poznati njemački stručnjak za obrazovanje Klaus Hurrelmann izjavio je za DW: „Prijedlog ministrice je razumljiv, jer uravnotežen sastav razreda i grupa za učenje – prema njihovom porijeklu – jasno poboljšava rad u nastavi."

No u praksi se takav prijedlog teško može provesti jer bi zahtijevao identifikaciju porijekla koju mnogi roditelji i učenici doživljavaju kao diskriminaciju. „Time bi se pojavio osjećaj nerazumijevanja i diskriminacije i već to ne može opravdavati moguće prednosti. Bolje bi bilo jače podupirati škole s vrlo visokim udjelom djece i mladih s jezičnim poteškoćama.“

Stalne priče o potpori takvim školama

Sličnog je mišljenja i Stefan Düll: škole s visokim udjelom učenika migrantskog porijekla trebale bi imati „130-postotnu“ kadrovsku popunjenost, dakle više nastavnika nego što je potrebno za redovnu nastavu kako bi mogle pružiti dodatne oblike podrške. Predsjednik Njemačkog udruženja nastavnika pohvalio je u tom kontekstu program Startchancen koji provode savezna i pokrajinske vlade: u idućih nekoliko godina za 4000 škola u socijalno osjetljivim sredinama osigurano je 20 milijardi eura.

Düll pozdravlja raspravu koju je pokrenula Prien, no smatra da se njezin prijedlog ne bi mogao provesti i da bi zapravo pogoršao situaciju: njemački bi roditelji u tom slučaju još više upisivali djecu u privatne škole.

„Njemačko udruženje nastavnika već godinama upozorava da je nastava znatno otežana kad mnogi učenici ne znaju dovoljno dobro njemački jezik. No po našem mišljenju, nije rješenje da se učenici premještaju samo zato da bi se u nekim razredima postigla određena kvota. To je organizacijski gotovo nemoguće i ne pridonosi socijalnoj koheziji školske zajednice", izjavio je za DW.

Diskriminacija?

Savezna konferencija učenika oštro je kritizirala Prieninu ideju o migracijskoj kvoti u njemačkim školama jer, kako kažu, šalje opasnu poruku: nisu sva djeca jednako dobrodošla. Takve kvote ne vode pravednijem obrazovnom sustavu, nego stigmatizaciji. Porijeklo nikad ne smije postati kriterij za šansu za dobro obrazovanje. Škola mora biti mjesto uključivanja, a ne isključivanja. Kritike je iznio i njemačko-turski političar Hakan Taş.

No učenici ipak podržavaju jedan od prijedloga njemačke ministrice obrazovanja: „Pozdravljamo prijedlog Karin Prien da se uvedu testovi jezične spremnosti za djecu od četiri godine. No oni moraju biti obvezni i provedeni na cijelom teritoriju Njemačke – za svu djecu. Ako se pokažu loši rezultati, mora odmah uslijediti ciljana i sveobuhvatna podrška – rano, obvezno i učinkovito. Samo tako možemo osigurati da svako dijete krene u obrazovni sustav s jednakim šansama."

Sve počinje još u vrtiću

Jer stvarnost često izgleda baš kao u osnovnoj školi ravnateljice s početka teksta: oko 60 posto djece dolazi s raznim obrazovnim zaostatcima. Izazovi s kojima se susreću njemačke škole imaju mnogo dublje korijene i osjećaju se već u njemačkim vrtićima. A onda se oni samo nastavljaju kroz cijelo školovanje.

Prema jednoj studiji, u dječjim vrtićima diljem Njemačke nedostaje 125.000 odgojiteljica i odgojitelja, što je otprilike nešto više od dvije stručne osobe po ustanovi.

I ravnateljica osnovne škole se slaže: „Vrlo usko surađujemo s vrtićima, ali ne možemo nadoknaditi manjak osoblja. Tamo se mora raditi na razvoju jezika, s kvalificiranim kadrom i odgovarajućim resursima. Ali to se, nažalost, trenutno ne događa pa dolazi do jaza između vrtića i osnovne škole.“ Jer pogotovo kod jezika, dodaje ona, važno je početi što ranije: „Upravo je rad u vrtićima ključan za uspjeh u osnovnoj školi.“