Kršćani u Siriji: Nakon masakra strah nadjačava nadu

"Kolika je bila naša radost kada su zatvorenici oslobođeni i kada su se zatvori ispraznili", kaže Jakub Mourad. "Ali kako su dani prolazili, zatvori su se ponovno napunili - prije svega alavitima." 

Pedesetsedmogodišnji Mourad katolički je svećenik u Siriji i od 2023. godine nadbiskup Homsa, trećeg najvećeg grada u zemlji, nakon Damaska i Alepa. O sudbini zatvorenih alavita u novoj Siriji nakon Asada kaže da su na djelu proizvoljna uhićenja, hitni procesi bez prava na obranu, ponekad čak i pogubljenja bez sudskih procesa.

Sirijski svećenik nakratko je napustio svoju zemlju i, nakon boravka u Vatikanu, stigao u Eifel, zapadno od Bonna. Ondje se, u samostanu Steinfeld, održava zasjedanje Njemačke biskupske konferencije, koja se, između ostalog, bavi položajem kršćana na Bliskom istoku.

Dramatičan razvoj događaja posljednjih dana, uključujući masakre nad alavitima na sjeverozapadu zemlje, u blizini grada Latakije, sada baca sjenu na ovaj susret. "Nažalost, postoji veliki jaz između službene retorike trenutačnih vlasti i stvarnosti na terenu", kaže nadbiskup.

Odgovornost za masakre snosi sirijska prijelazna vlada 

Mourad u masakrima nad alavitskom manjinom vidi znakove genocida i govori o "strašnom zločinu". Ističe da odgovornost za to snosi prijelazna vlada na čelu s Ahmedom al-Sharaaom.

Kaže da u zemlju izvana ulazi sve više oružja, koje se nekontrolirano širi. Posebno naglašava ulogu Turske, koju smatra djelomično odgovornom. Zalaže se za zabranu svih naoružanih demonstracija u zemlji.

Siriju godinama razara građanski rat, koji je započeo tijekom tzv. Arapskog proljeća. Milijuni ljudi pobjegli su u inozemstvo, dok su mnogi postali žrtve terora u svojoj domovini. Nadbiskup ne govori samo iz druge ruke – i sam je bio svjedok i preživio brojne strahote. I dalje strahuje za prijatelje koji su nestali 2015. godine i nikada se nisu vratili.

Kada je "Islamska država" 2015. godine preuzela kontrolu nad njegovom regijom, on je bio "otet i zatvoren u Raki". Nakon gotovo pet mjeseci, uspio je "uz pomoć muslimanskog prijatelja pobjeći na motoru". Zahvaljujući solidarnosti skupine muslimana iz mjesta Al-Karjatejn, "uspjeli smo osloboditi sve kršćane koje je ISIS tu držao u zatočeništvu", kaže Mourad. "Ovo svjedočanstvo bratstva i solidarnosti duboko me obilježilo", dodaje.

Poziv u pomoć

Mourad je više puta dizao glas protiv islamofobije. S druge strane, upozorava na potpunu dominaciju sunitskog islama. Govoreći o masakrima nad alavitima, naglašava da "nisu bili neočekivani". "Možda dolazi još mnogo gore", kaže sumorno. "Potrebna nam je podrška Ujedinjenih naroda", ponavlja više puta.

Katolički biskupi dijele zabrinutost zbog najnovije eskalacije. Politički razvoj pod predsjednikom al-Sharaaom smatraju "više nego zabrinjavajućim". "Užasnuti smo onim što se sada događa", kaže nadbiskup Paderborna Udo Markus Bentz, koji često putuje u regiju u ime Biskupske konferencije.

Izjave al-Sharaa o zaštiti svih manjina "bile su prazne riječi, barem kada je riječ o alavitskoj manjini". Slike i vijesti o masakrima u Latakiji "ostavljaju me bez riječi", kaže Bentz. Naglašava da je "međunarodni politički odgovor na to neophodan".

Nada u "novu Siriju"

Mourad je došao na sastanak s njemačkim biskupima s jasnom vizijom: brza ustavna reforma u Siriji i slobodni predsjednički izbori pod nadzorom Ujedinjenih naroda. Također se nada da će se mnogi od onih koji su napustili Siriju vratiti. To se odnosi i na sirijske liječnike koji sada rade u Njemačkoj. Ipak, ističe da "nitko ne može biti prisiljen vratiti se samo da bi ponovno živio u šatorima".

Njegov glavni fokus nije samo na materijalnim pitanjima. Katolički svećenik, kojem je nekoć musliman pomogao pobjeći iz opasnog zatočeništva, polaže nade u dijalog među mladima različitih vjera – muslimana, alavita i kršćana.

"Asadov režim neprestano je pokušavao zavaditi ljude." Unatoč svim bolima i patnjama, u Mouradovim riječima osjeća se duboka ljubav prema Siriji i njezinoj bogatoj kulturnoj baštini. "Ne možete ni zamisliti koliko ljudi žudi za kulturom." Sirijcima su potrebni teatar, glazba, umjetnost i izložbe, kaže on. "To je nekoć bilo pravo bogatstvo, a danas su čitave generacije lišene toga."