Kongo: "eksplozija" seksualnog nasilja

Konflikt na istoku Konga tinja već desetljećima. I konačno postoji tračak nade da bi on mogao biti okončan. Dvije sukobljene srednjoafričke zemlje, Ruanda i Demokratska Republika (DR) Kongo, potpisale su mirovni sporazum u SAD-u. Dvije zemlje su se obvezale da se okončati pružanje pomoći naoružanim milicijama na terenu.

Sporazum su u prošli petak u Washingtonu potpisali ruandski šef diplomacije Olivier Nduhungirehe i njegova kongoanska kolegica Thérèse Kayikwamba Wagner, i to u nazočnosti američkog ministra vanjskih poslova Marca Rubia.

Prekretnica u dugotrajnom konfliktu?

Ruanda i DR Kongo će, kako je predviđeno sporazumom, etablirati mehanizam bilateralne sigurnosne koordinacije, a u roku od 90 dana ruandske trupe bi se trebale povući s teritorija istočnog Konga. Kako je javila novinska agencija Reuters, koja je imala uvid u sadržaj sporazuma, dvije zemlje su se osim toga obvezale i na stvaranje okvira za regionalnu ekonomsku integraciju.

Nduhungirehe je sporazum nazvao prekretnicom. A Kayikwamba Wagner je dodala da se nakon potpisivanja sporazuma ruandske trupe moraju povući iz njezine zemlje.

Zbog čega je Donald Trump zadovoljan?

Američki predsjednik Donald Trump izrazio je zadovoljstvo sporazumom, pa i zbog toga što će SAD profitirati od posredničke uloge. Trump je naime rekao da su Sjedinjene Države posredovanjem u sukobu Ruande i DR Konga osigurale pristup „brojnim" kongoanskim prirodnim resursima.

Osim mira, sporazum bi u nemirnu regiju trebao donijeti i investicije od nekoliko milijardi dolara – radi se o regiji koja je bogata nalazištima tantala, zlata, kobalta, bakra, litija i drugih vrijednih sirovina.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda (UN) Antonio Guterres pohvalio je ruandsko-kongoanski mirovni sporazum nazvavši ga „važnim korakom ka deeskalaciji". Osim toga je on pohvalio i SAD zbog vodeće ulogu koju je ta zemlja odigrala kao posrednik u ovom procesu.

Sporazum je pozdravilo i Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu, koje je preciziralo kako je sada od ključnog značaja implementiranje njegovih ključnih točaka: priznavanje teritorijalnog integriteta dviju zemalja, okončavanje borbi i „neutralizacija" naoružanih skupina na istoku Demokratske Republike Kongo.

Eskalacija sukoba početkom ove godine

Borbe u istočnom Kongu traju već desetljećima i potpisani sporazum bi ih trebao okončati. Konflikt je početkom ove godine eskalirao. Pobunjenička skupina M23, koju podržava Ruanda, tada je zauzela milijunske metropole Gomu i Bukavu, te susjedne gradove i naselja na istoku Konga, regije bogate raznim sirovinama.

Kongoanska vlada je optužila Ruandu da izravno financira miliciju M23, te da želi „opljačkati" prirodna blaga. Ruanda je to odbacila i istovremeno predbacila kongoanskoj vladi da ona podržava pobunjeničku grupu FLDR. 

Po navodima UN-a, u konfliktu su ubijene na tisuće ljudi. Mirovni sporazum sklopljen pod posredovanjem SAD-a budi nadu u mirnija vremena, ali još uvijek su svježe rane nedavnih stravičnih događaja u regiji. Kako su objavile skupine civilnog društva i razni aktivisti, u selima zu jezero Kivu tijekom siječnja i veljače ove godine brojne žene i djeca su bili žrtve seksualnog nasilja i silovanja.

Za zločine oni optužuju pripadnike kongoanske vojske i pripadnika Wazalendo milicije iz pokrajine Sjeverni Kivu. Oni, kako se tvrdi, surađuju s kongoanskom vojskom u borbi s militantima iz skupine M23. 

Nema pravde za žrtve

Jedna od osoba koja je bila žrtva seksualnog nasilja je Riziki, ona je o svojim patnjama govorila za DW. Redakcija neće objaviti njezino stvarno ime, kako bi je zaštitila od mogućih posljedica. „Tri vojnika su upala u moju kuću, htjeli su nas opljačkati. Jedan od njih je došao u moju spavaću sobu, htio me je silovati, ali ja sam se branila", kaže nam Riziki.

„Drugo vojnici su ga zvali, rekli su da trebaju ići dalje, ali on nije htio krenuti, i rekao mi je da bi me rado htio silovati", dodaje Riziki. „Srećom mi je moj sin pomogao, i onda su oni otišli, nakon što su sve opustošili."

Taj napad se dogodio u veljači ove godine u selu Kavumu, oko 30 kilometara sjevernije od Bukavua. Nakon toga je Riziki, majka petero djece, utočište potražila u Bukavuu, gdje se nadala da će se pred sudom izboriti za pravdu. Ali onda je M23 zauzeo i Bukavu. Suci, odvjetnici, optuženici, osuđenici, pa i neke od žrtava, svi su oni pobjegli iz tog grada.

Pod novim okupatorima se stanje nije popravilo. Očevici svjedoče o brojnim silovanjima i slučajevima seksualnog nasilja u Bukavuu i Gomi, metropolama koje je zauzeo M23. Žrtve su, kako kažu, prije svega bile udane žene i djevojke.

U brojnim slučajevima, kako se dalje navodi, žrtve nisu prijavile nasilje – i to iz srama i straha. Među njima je i jedna mlada žena koja je jedno vrijeme provela u zatvoru tajne službe nakon što ju je njezina susjeda, i to neutemeljeno kako ona dodaje, optužila za jedan prekršaj.

Mlada žena, koja želi ostati anonimna, iza rešetaka je imala traumatična iskustva: „Tijekom noći je došao jedan vojnik koji je držao stražu, prišao mi je i zaprijetio da će me silovati. Kada sam ga odgurnula, on me je udario. Vrisnula sam od boli, srećom je tada došao njegov pretpostavljeni."

Silovanja kao ratno oružje

U regiji nema službenih statistika. Ali u jednom nedavno objavljenom izvještaju organizacije Liječnici bez granica (MSF), stoji da je od početka borbi između kongoanske vojske i naoružane skupine M23 broj žrtava seksualnog nasilja pogotovo u Sjevernom Kivuu „eksplodirao". 

Tijekom 2024. godine MSF je u toj regiji skrbio o skoro 40 tisuća žrtava, između siječnja i travnja 2025. registrirano je skoro 7.400 žrtava i preživjelih osoba. Na području Južnog Kivua, u regijama Kalehe i Uvira, MSF se od početka ove godine pobrinuo oko skoro 700 žrtava i osoba koje su preživjele seksualno nasilje. 

„Sustavno korištenje silovanja kao ratnog oružja nije samo kršenje ljudskih prava, već je to i ciljana strategija destabiliziranja zajednice", kaže Amadou Bocoum, direktor humanitarne organizacije Care International u DR Kongo. Care je u svom aktualnom izvještaju registrirao čak 67.000 slučajeva seksualnog nasilja protiv žena i djevojaka samo u četiri prva mjeseca ove godine, što je porast od 38 posto u odnosu na prošlu godinu.

„Zbog kontinuiranih borbi se sve više žena napada i siluje", kaže Bocoum za DW: „Istovremeno je američka vlada srezala financijsku pomoć. Mi u skladištu u našim zdravstvenim centrima nemamo više na raspolaganju ni lijekove za hitnu prevenciju infekcija HIV-om nakon silovanja", dodao je.

Konflikt u DR Kongo je samo jedan od primjera brutalnog nasilja kojemu se izložene žene i djevojke od strane naoružanih skupina. O sličnim iskustvima postoje svjedočanstva i iz drugih zemalja. Na primjer iz Sudana ili Etiopije.