Sachsenhausen: komemoracija s posljednjim preživjelima

Kada su spasioci stigli u koncentracijski logor Sachsenhausen zatekli su oko 3.000 zatvorenika, njegovatelja i liječnika. Za oko 300 zatvorenika oslobođenje 22. travnja 1945. od strane poljskih i sovjetskih vojnika nije došlo na vrijeme: umrli su nedugo nakon toga od posljedica okrutnog postupanja nacista.

Pražnjenje koncentracijskog logora sjeverno od Berlina započelo je dan ranije. Nacisti su više od 30.000 zatvorenika poslali na takozvane marševe smrti - nekoliko tisuća njih nije preživjelo tu torturu. Ukupno je između 1936. i 1945. u Sachsenhausenu i brojnim vanjskim logorima bilo zatočeno najmanje 200.000 ljudi iz oko 40 zemalja.

Do kraja Drugog svjetskog rata deseci tisuća zatočenika su umrli – od gladi, bolesti, zlostavljanja, medicinskih eksperimenata i prisilnog rada. Samo u jesen 1941. najmanje 10.000 sovjetskih ratnih zarobljenika, među njima mnogi Židovi, ubijeno je u posebno izgrađenom postrojenju za strijeljanje ili ugušeno plinom u preuređenim kamionima.

Za preživjele bi to mogla biti zadnja komemoracija

U obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja logora sudjeluje šestoro preživjelih, tri žene i tri muškarca. Oni su u Sachsenhausen ili jedan od njegovih vanjskih logora bili deportirani kao djeca ili mladi ljudi.

Petero ih dolazi iz Poljske. Najstariji je Ukrajinac Mikola Urban, rođen je 1924. u Harkivu. On po prvi put sudjeluje na jednoj komemoraciji, a doći će iz Švicarske, gdje se sklonio nakon početka ruskog napada na njegovu domovinu.

Ovogodišnja komemoracija u Sachsenhausen mogla bi za Urbana i ostale vremešne svjedoke biti posljednja. Axel Drecoll, direktor Zaklade memorijalnih mjesta u Brandenburgu, već dugo razmišlja o tome. Većina preživjelih zatočenika u međuvremenu je umrla. „Često su bili uz nas, poput očinskih i majčinskih prijatelja. To što tih ljudi više nema za nas je vrlo značajna prekretnica."

"Nacisti su zatvorenike pretvorili u brojeve"

Kako bi posjetiteljima približili povijest bivših koncentracijskih logora poput Sachsenhausena ili ženskog logora Ravensbrück, memorijalni centri već godinama koriste umjetnost i glazbu, ali i radionice za mlade. „To je zato tako važno jer kultura – uz klasičnu pedagogiju i klasične izložbene formate – može graditi mostove, uklanjati barijere i doprijeti do ljudi", kaže Drecoll.

Katrin Grüber to može potvrditi. Unuka zatvorenika iz Sachsenhausena predsjednica je udruge prijatelja memorijalnog centra i pripadajućeg muzeja. Kada se na službenim događanjima pjevaju pjesme koje su napisali logoraši, to duboko dira i njihove potomke.

„Nacisti su zatvorenike pretvorili u brojeve, ali oni su u svakom trenutku bili ljudi. I pjesme mogu pomoći da si zamislite ljude koji su ih pjevali“, kaže Katrin Grüber. Njezin djed Heinrich bio je pastor i član Ispovjedne crkve, koja se suprotstavljala nacističkom režimu. Zbog svog angažmana, osobito za ljude židovske vjere, 1940. je završio u Sachsenhausenu, a kasnije u logoru Dachau.

Unuka je još doživjela svog djeda, koji je umro 1975. Razgovorom o povijesti svoje obitelji povezuje prošlost sa sadašnjošću. Od svog djeda Heinricha zna da je u logoru pokazivao solidarnost prema supatnicima, ali da je solidarnost i sam doživio. „Bio je vrlo blizu smrti, ali su ga spasili komunistički suzatvorenici“, priča unuka.

Kritika aktualne rasprave o migracijama i izbjeglicama

Vrijednost autentičnih mjesta poput Sachsenhausena je neprocjenjiva, smatra Katrin Grüber: „Ona prenose znanje, stavljaju pojedinačne sudbine u kontekst. I omogućuju posjetiteljicama i posjetiteljima da ih to mjesto emocionalno dirne." Pritom misli i na opći pomak udesno u Njemačkoj: „Za mene iz povijesti proizlazi pouka: ljude se ne smije isključivati i pretvarati u žrtvene jarce. Zato me boli trenutna rasprava o izbjeglicama.“

Nedavno su se budući koalicijski partneri, kršćanske stranke Unije (CDU/CSU) i socijaldemokrati (SPD), dogovorili oko drastičnog pooštravanja politike azila. A djelomično ekstremno desna Alternativa za Njemačku (AfD) već godinama potpiruje mržnju prema stanovnicima Njemačke stranog porijekla i prema ljudima koji bježe od rata i siromaštva.

Sjećanje na sovjetski specijalni logor

Nakon oslobođenja u travnju 1945. bivši logor Sachsenhausen je Sovjetski Savez, jedna od zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu, prenamijenio u specijalni logor. Nakon zločinačkog nacističkog režima uslijedila je komunistička strahovlada.

Do raspuštanja tog specijalnog logora 1950. ondje je bilo zatočeno oko 60.000 ljudi. Prvenstveno nacisti, ali i protivnici novih vlastodržaca te osobe uhićene bez zakonskih osnova. Oko 12.000 njih umrlo je od gladi i bolesti. Na to poglavlje povijesti logora Sachsenhausen podsjetit će se početkom rujna uz komemoracije i izložbe.