Komemoracija za žrtve iz Prijedora i doline Sane

Posmrtni ostaci sedam žrtava pronađeni su na lokalitetu Kozaruša, Donja Dragotinja, Pašinac i Volarić.  Ukopani su nakon vjerskog dijela programa u okviru obilježavanja Dana sjećanja na prijedorske žrtve. Posmrtne ostatke Mirsada Zečića sahranila je obitelj.

„Prošle godine je pronađen u masovnoj grobnici u Donjoj Dragotinji“, kroz suze priča njegova sestra Anita, koja kaže da su nakon 30 godina svi pronašli mir.

„Najgore je što smo kasnije saznali da je živ zakopan. Prvo su mu slomili rebra i onda su ga živog ukopali s vezanim rukama. Imao je samo 24 godine. Danas ga napokon vraćamo kući, nakon 33 godine“, priča Anita, koja kaže da se taj smiraj ne može ničim zamijeniti.

Traga se za još 500 osoba

I Semir Čelić je u trenutku smrti imao 24 godine. Nestao je u kolovozu 1992. godine, a posmrtni ostaci pronađeni su 30 godina kasnije na lokalitetu Donja Dragotinja kod Prijedora. Ukopan je s posmrtnim ostacima brata Edina. Najstarija žrtva je Kasim Bajraktarević, koji je u trenutku smrti imao 70 godina. Posmrtni ostaci ekshumirani su 1998. godine u Prijedoru. 

Na komemoraciji je postavljena izložba fotografija posvećenih prijedorskim logorima i masovnim grobnicama iz kojih su ekshumirani logoraši prijedorskih logora. Mirsad Duratović je kao maloljetnik bio u logorima „Omarska“ , „Manjača“ i „ Trnopolje“. Danas obavlja dužnost potpredsjednika Narodne skupštine Republike Srpske. On podsjeća na sporost sudskih postupaka i upozorava na broj žrtava za kojima se još uvijek traga.

„Na području Prijedora i dalje nismo identificirali oko 500 osoba. Zbog grešaka na početku procesa kada nije postojala mogućnost identifikacija putem DNK već su obitelji prepoznavale ostatke odjeće, događale su se greške“, kaže Duratović, podsjećajući da se danas u hali Šejkovača kod Sanskog Mosta nalazi oko 200 posmrtnih ostataka čiji identitet nije utvrđen.

„Ovim putem apeliramo na obitelji da se jave Institutu za nestale BiH kako bi proces identifikacije priveli kraju", kaže Duratović. 

Traganje za pravdom ne smije stati

U Institutu za nestale osobe BiH rekli su da je nakon 30 godina teško pronaći pojedinačne ili masovne grobnice, s obzirom na relevantne informacije s kojima raspolažu nakon ovoliko vremena. Osim Čelića i Bajraktarevića, u Prijedoru su prošle godine pronađeni i posmrtni ostaci Mehmeda Čikotića, Ismeta Sučića i Omera Alagića. 

„Radi se nekompletnim posmrtnim ostacima i obitelji su čekale u nadi da će kompletirati tijela kako bi bila ukopana. Međutim, ove godine su donijeli odluku da se oni konačno ukopaju, gdje će naći kakav takav smiraj“, kaže Emza Fazlić iz Instituta za nestale osobe, podsjetivši da se na području BiH traga za 7.600 osoba. 

Vjerski obred u Kozarcu predvodio je reis Husein Kavazović, koji je rekao da je Prijedor prije 33 godine bio mjesto teških zločina koje svjedoči koliko je snaga mržnje razarajuća.

„Ostanimo svjesni težine zločina u Prijedoru. Pokažimo suosjećanje za bol koju u sebi nose roditelji, djeca i supružnici. Olakšajmo im njihovu bol i patnju“, rekao je Kavazović, ističući da traganje za pravdom za zločince ne smije prestati.

„Danas se sjećajmo, a sutra učinimo sve da se zločin iz Prijedora nikada i nikom ne ponovi. Vrijeme je za priznanje zločina koji su ovdje počinjeni“, zaključio je Kavazović. 

276 godina u Den Haagu

Haški tribunal je za zločine u Prijedoru osudio 17 osoba na ukupno 276 godina zatvora. Na doživotne kazne, između ostalog i za zločine protiv čovječnosti na području Prijedora, osuđeni su nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i tadašnji zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić. Kazna od 40 godina zatvora izrečena je bivšem predsjedniku Općine i Kriznog štaba Prijedora Milomiru Stakiću.

Paralelno sa sudskim postupcima u Den Haagu, Sud Bosne i Hercegovine osudio je 28 osoba za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom.