Koliko je Hrvatska sigurna za turiste?

Lako se može steći dojam, ako sudimo po najistaknutijim medijskim objavama, da je turistima Hrvatska veoma nesiguran ambijent. Samo kroz protekle tjedne mogli smo tako svjedočiti dvama incidentima u kojima su izvjesni zaštitari u Istri, odnosno Poreču i Umagu, fizički napali i ozlijedili nekoliko gostiju, u oba slučaja iz Slovenije. Neka druga državljanstva pojavljivala su se pak u vijestima o drugim vrstama opasnosti i udesa. Jedni su stradavali na obalnim toboganima, drugi na morskim skuterima, treći u neopreznoj šetnji Velebitom. A neki su velike neugodnosti doživjeli u Zagrebu, primjerice jedna strankinja kojoj je stanoviti taksist prošli tjedan vožnju od kilometra i pol naplatio oko 1500 eura.

Uglavnom, bilo da je riječ o riziku od kriminala ili kvarne tehnike ili loše infrastrukture, rubrika crne kronike u Hrvatskoj se ljeti izrazito miješa s onom ekonomskom, zapravo turističkom. A u suštini je dovoljno da se po jedna takva vijest pojavi svaki tjedan, i već imamo gotovu sliku zemlje u kojoj je svako gostovanje pustolovina, ali neželjena. No je li to zaista tako?

„Nije, nego upravo suprotno, bez obzira na potenciranje takvih vijesti u jednom dijelu medija“, kazuje nam o tome Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam u Zagrebu. „I, ako ćemo pravo“, dodaje, „jedna od naših komparativnih prednosti na turističkom tržištu je baš – sigurnost.“

Usluge HGSS-a ostaviti besplatnima

„Jer, nitko ne uspoređuje prilike na ostatku Mediterana, gdje su rizici za turiste definitivno veći, o kojem god govorili kontinentu. Italija, Španjolska, Grčka, Egipat, Turska – sve te turističke zemlje, kao i ostale, vidno su opasnije od Hrvatske. U nas možemo govoriti o riziku od požara, naročito uslijed klimatskog poremećaja, ili o kvarovima trajekata u novije doba, ali ovdje će vas ipak zaista teško netko orobiti, prevariti, ubiti, silovati. Do te mjere da i mi sami to već uzimamo zdravo za gotovo. S obzirom na sezonsku fluktuaciju, imamo praktično zanemariv broj težih slučajeva“, drži Krešić.

Takva pozicija Hrvatske, bez obzira na površne dojmove koji stvaraju sliku problematične sredine za turiste, po njegovim je riječima posebno dobra ako se ima u vidu sve složenija međunarodno-politička situacija, uz pripadajući rast tenzija.

Na koncu, ravnatelj IZT-a skrenuo nam je pažnju i na česte komentare u javnosti prema kojima bi Hrvatska gorska služba spašavanja trebala naplaćivati usluge turistima koje izvlači iz teških situacija u koje zapadaju zbog neopreznosti. „To ne bi bilo pametno, nama je HGSS ustvari velika reklama – amateri koji funkcioniraju, međutim, kao izuzetno kvalificirana i uspješna služba, pa je na koncu riječ o malenom javnom trošku u odnosu na krajnji dobitak“, zaključuje Damir Krešić.

Broj težih slučajeva na razini statističke pogreške

S druge strane, Goran Rihelj, glavni urednik specijaliziranog turističkog portala HrTurizam.hr ukazao nam je na činjenicu da je Hrvatska oduvijek, pa i ove godine, među najsigurnijim svjetskim destinacijama prema raznim europskim i globalnim platformama i analizama. „Od Global Peace Indexa GPI 2024, International SOS-a i Control Riska, Instituta za ekonomiju i mir iz Sydneya, europskog 'pickpocket' indeksa u vezi sa džeparenjem, pa sve do Numbeo Safety Indexa - mjeri se sve. Naime, od sigurnosti hodanja noću, razine kriminala na ulicama do osjećaja sigurnosti djece na igralištima. Hrvatska redovito stoji visoko, pri vrhu svih ljestvica", kaže Rihelj.

„Iako nemamo objavljene detaljne podatke MUP-a", nastavlja on, „činjenica je da na bazi od preko 20 milijuna dolazaka i više od 100 milijuna noćenja bilježimo izuzetno malo, praktički na razini statističke pogreške, kriminalnih događaja, tučnjava, pljački ili težih incidenata. Da nije tako, ne bismo imali toliko gostiju, a i strani mediji bi nas zasigurno istaknuli u negativnom kontekstu." No to podrazumijeva spasioce na javnim plažama, dobru zdravstvenu infrastrukturu, mobilne timove hitne pomoći i turističke ambulante, kontrolu glisiranja uz obalu, vatrogastvo, civilnu zaštitu, još uvijek očuvanu kvalitetu mora, a sad i hitnu helikoptersku medicinsku službu.

Ovaj naš sugovornik napominje da i policija dobro radi svoj posao kad je posrijedi turizam, pri čemu se već godinama razvija i suradnja s policijama iz drugih država. Ove godine u Hrvatskoj tako s domaćim policajcima u patroli po značajnijim tuističkim odredištima sudjeluje i preko stotinu policajaca iz raznih drugih zemalja. „Turistu je pritom najvažnije da jednim klikom može zatražiti pomoć, i to u RH zaista funkcionira. Ne možemo reći da javni sektor nije efikasan ni da je medicinska usluga loša. Imamo pitku vodu, ceste su nam odlične, povezani smo zračnim lukama po cijeloj Europi“, nabraja Rihelj, nadalje dodajući i kako je zemlja integrirana u najveće asocijacije.

Nedostaje bolja kontrola kod ponude adrenalinskih sportova

„To daje dodatni element sigurnosti i stabilnosti, a svakako je prepoznato i na turističkom tržištu. A segmenti na kojima bismo trebali dodatno poraditi jesu bolja edukacija i kontrola kod raznih sadržaja, posebno adrenalinskih sportova, gdje prevencije nikad nije dovoljno. Možda bismo mogli razmisliti o uvođenju jedinstvene aplikacije za turiste s informacijama o sigurnosti, npr. kontaktima hitnih službi, popisom ljekarni koje rade cijelu noć, i sličnim korisnim podacima“, zaključio je Goran Rihelj svoj osvrt na stanje sigurnosti u hrvatskom turizmu. To pak nije nikakav dojam, nego analiza činjenica – opisao je tako svoj komentar stanja stvari ovaj naš kolega.

Konkretne statističke podatke o kriminalu u kontekstu turizma i turističke sigurnosti, općenito na temu stradavanja turista u Hrvatskoj, zatražili smo i od dviju najupućenijih adresa: Ministarstva unutarnjih poslova RH i Hrvatske turističke zajednice. Odgovor nismo dobili ni od jedne, što zacijelo upućuje na porijeklo iskrivljene medijske predodžbe hrvatskog turizma.

Da su ovlaštene ustanove sklonije bolje komunicirati s javnim glasilima, a ne ih angažirati samo u reklamne svrhe i opsluživati isključivo podacima o broju turističkih noćenja, možda bi i crnokronikaškog senzacionalizma bilo nešto manje.