Njemačka: u potrazi za zajedničkim nazivnikom

Čelnik CDU-a Friedrich Merz je već na dan izborne pobjede osobno obećao kako će već do Uskrsa biti sklopljen sporazum o koalicijskoj vladi: „Mislim da je to vrijeme koje je maksimalno dovoljno za formiranje vlade u Njemačkoj." Merz želi što prije sjesti u ured kancelara kako bi brzo počeo donositi zakone da bi se već do ljeta raspoloženje u zemlji bitno poboljšalo. To su bile njegove najave.

Ali Uskrs je sve bliže, a i Merz je morao shvatiti kako treba vremena za koalicijski sporazum ako se želi stvoriti nešto dobro: „U ovom slučaju je temeljitost bolja od brzine. Bolje je pregovarati dan ili dva duže i sklopiti dobar sporazum nego se tjednima, mjesecima ili čak godinama svađati“, sada kaže čelnik CDU-a.

No njegova stranka ga sad tjera da u taj sporazum stavi što više predizbornih obećanja kršćanskih demokrata, osobito sad kad je Merz olabavio granicu državnog zaduženja i otvorio put za dužnički paket od 500 milijardi eura.

Golem dug ne znači Božić svakog dana

Taj paket doduše sljedećoj vladi ostavlja bitno više prostora, ali Merz je za to morao platiti i svoju cijenu. I sami birači CDU-a i CSU-a nisu više sigurni u vjerodostojnost vjerojatnog budućeg kancelara, a taj novac nipošto neće značiti da će biti ispunjene sve njihove želje. „Svi mi se moramo oprostiti od iluzije kako su s velikim novim dugovima sad mogući praktički neograničeni izdaci“, upozorava Merz. „Točno će biti sasvim suprotno od toga."

Vrijeme prolazi i prva etapa koalicijskih pregovora je zaključena. Četiri tjedna nakon izbora su na stolu prvi rezultati. U 16 radnih skupina su stručnjaci kršćanskih demokrata pokušali nametnuti svoje pozicije, ali socijaldemokrati također imaju svojih zahtjeva. To zapravo znači kako su u mnogo pitanja stavovi CDU/CSU-a i SPD-a još veoma udaljeni.

Sad je red na čelnicima pregovaračkih timova obje strane kako bi izgladili nesuglasice. Među njima je i čelnik SPD-a Lars Klingbeil koji za sobom ima više pregovora o koaliciji i dobro zna kako „tu i tamo itekako zna biti razlika pa da onda i škripi među pregovaračima“. Zapravo, bilo bi čudno kad bi samo nekoliko tjedana nakon žestoke predizborne bitke bila brzo postignuta suglasnost. To su potpuno različite političke stranke koje sad traže zajednički nazivnik.

Bolje sad dogovoriti nego se uvijek svađati

A takav zajednički nazivnik je teško naći prije svega u pitanjima migracije, porezne politike i financija. Stranke Unije želi smanjiti porez onima koji bolje zarađuju, SPD ih želi još više opteretiti i pogotovo one s vrhunskim prihodima. Unija želi smanjiti porez tvrtkama, SPD ne vjeruje da si to država uopće može priuštiti.

Jer kako i Merz upozorava, 500 milijardi eura duga je namijenjeno isključivo za investicije: u željeznicu i infrastrukturu, u škole i bolnice... A onda je tu i njemačka vojska na kojoj se predugo štedjelo i sad se mora misliti na sigurnost zemlje. Sve ostalo se mora platiti iz redovitog državnog proračuna.

I čelnik socijaldemokrata želi da se sve detaljno dogovori: „Za mene je važno da je u ovom koalicijskom sporazumu sve jasno. Zato se sad radi o tome da o svemu temeljito razgovaramo i da budemo jasni kod pitanja kako će se vladati ovom zemljom u budućnosti.“ Jer u ovoj zemlji je koalicijski sporazum ozbiljna stvar i gotovo je nečuveno da ga se stranke nakon toga ne drže - to je najbolje osjetio i Olaf Scholz.

Friedrich Merz je u predizbornoj kampanji glasno najavljivao „pravu promjenu politike“ u Njemačkoj, ali sad još treba pokazati kako bi ona trebala izgledati – i u pregovorima uspješno nametnuti svoja obećanja. A to će biti teško, pogotovo kod migranatske politike i prijetnje zatvaranjem granica Njemačke što je Merz obećao izvršiti već prvog dana kad bude kancelar. Zato sad priznaje: „To su zahtjevni pregovori i još nismo došli do sporazuma." Doduše, do Uskrsa je još tri tjedna, ali vrijeme brzo prolazi.