Katastrofalne posljedice: Ekocid u Ukrajini

Već u prvim danima rata u Ukrajini prije skoro tri godine se dogodila prva ekološka katastrofa. Tlo oko Černobila je 40 dugih godina bilo praktički netaknuto nakon nuklearne havarije. A onda se dogodila ruska invazija i vojnici su prekopali kontaminiranu zemlju. Izmjerene razine radioaktivnosti su nakon toga znatno porasle u regiji, izjavila je ukrajinska filozofkinja Tetjana Gerdašuk. Ruski vojnici su, tvrdi ona, između ostaloga jeli i meso divljih životinja iz te regije. U danima koji su uslijedili mnogi su vojnici oboljeli od zračenja, kaže filozofkinja.

Tatjana Gerdašuk radi za ukrajinsku Akademiju znanosti. Tri mjeseca je provela na Sveučilištu Viadrina u Frankfurtu na Odri, gdje je s njemačkim kolegicama i kolegama iz Kompetencijske mreže za međunarodne ukrajinske studije (KIU) bilancirala štetu koja nastaje u prirodu kao posljedica ratnih djelovanja.

Pomor delfina u Crnom moru

Kada Susann Worschech iz KIU-ja priča o posljedicama koje priroda trpi zbog rata u Ukrajini, ona spominje konkretne brojke koje zvuče nevjerojatno: 25.000 hektara spaljene šume, 220 ugroženih ili uništenih prirodnih rezervata, oko milijun hektara šumskih i poljoprivrednih površina na kojima su "posijane” mine.

Osim ljudi stradaju i životinje, na primjer bezbrojni delfini i kitovi u Crnom moru. Oni stradaju zbog detonacija torpeda ili mina, od buke sonara ratnih brodova ili zbog zagađenja morske vode. U prosincu prošle godine kod poluotoka Krima su se sudarila dva ruska tankera, nakon čega je nastala naftna mrlja koja još uvijek nije pod kontrolom.

Brojne ekološke katastrofe

U međuvremenu su se dogodile i druge ekološke katastrofe. Aktivisti za zaštitu prirode govore o ekocidu, dakle o masovnom uništavanju prirodnih temelja za život. A ta razaranja ne pokušavaju dokumentirati samo znanstvenici u Frankfurtu na Odri, već i razne ekološke inicijative u Ukrajini, odnosno nevladina organizacija Vitsche sa sjedištem u Berlinu.

U područjima koje su okupirali Rusi, odnosno direktno na samoj fronti ratne se štete ne mogu dokumentirati. Na temelju raspoloživog materijala može se sastaviti lista uništavanja prirode u Ukrajini, ali ona nije potpuna:

• ožujak 2022: višestruko raketiranje naftnih platformi i skladišta nafte (posljedica su bile naftne mrlje, sve izraženije zagađenje zraka u cijeloj zemlji)
• proljeće 2023: ugrožen biosferski rezervat Askania Nova (ukupno je 220 zaštićenih rezervata bilo ugroženo invazijom ruskih snaga, na primjer nacionalni park Bilobrežija Sviatoslava koji se nalazi na području ušća rijeke Dnjepar u Crno more)
• lipanj 2023: miniranje brane Kahovka. Posljedice: pomor ribe, povišena razina soli u vodi za piće, e.coli bakterije u pitkoj vodi, zagađenje Crnog mora pesticidima, teškim metalima i uljem za transformatore, 20.000 uginulih životinja s kopna

Među ekološke posljedice ratnih operacija znanstvenici ubrajaju i porast civilnog i vojnog prekograničnog prometa, što rezultira zagađenjem zraka, odnosno porast emisije CO2. U Crnom moru je uočen pomor delfina, 80 životinjskih vrsta prijeti izumiranje, među njima su bizoni, risovi i smeđi medvjedi. 

Rizik od havarije tankera

I na ruskoj strani fronte ima ekoloških šteta. Ali njih je teško dokumentirati, kao što je pokazao i primjer s tankerima kod Krima. Rizik od ekoloških katastrofa je porastao i izvan ratnih područja. Po procjenama Susanne Worschech povećan je rizik od havarija tankera koji su dio takozvane ruske „flote u sjeni" Radi se često o dotrajalim brodovima koji prevoze ruske naftu – rizik postoji na obalama Crnog mora u članicama EU-a Rumunjskoj i Bugarskoj, ali i u turskim teritorijalnim vodama i na Baltiku.

„Naftna katastrofa ispred Finske, Estonije, ili ispred Švedske", kaže Worschech, „bila bi podjednako katastrofalna kao ona koja se dogodila kod Krima." Worschech, koordinatorica centra KIU, kaže da su znanstvenici s Viadrine izračunali da ekološka šteta koja je nastala u tri godine rata iznosi oko 72 milijarde eura. Pritom se referira na proračune ukrajinskih vlasti zaduženih za zaštitu prirode.

Po njezinim riječima najgora moguća katastrofa bi bila eventualna havarija u nuklearnoj elektrani Zaporižje koju kontroliraju ruske okupacijske trupe. To bi onda bila „nuklearna katastrofa neviđenih razmjera, u odnosu na koju bi čak i Černobil vjerojatno izgledao sićušno."

Ekocid kao kazneno djelo

Uništavanje prirode u Ukrajini nije u fokusu javne pažnje, pa čak ni u samoj Ukrajini. „Svaki dan se događa nešto u Ukrajini", kaže Tetjana Gerdašuk za njemački javni servis rbb24, „i nemamo vremena o tome ni razmišljati." Ipak, vlada, znanstvenici i nevladine organizacije kontinuirano prikupljaju sve raspoložive podatke o razmjerima ekoloških šteta. Između ostaloga se obducira i uginule delfine i kitove kako bi se otkrio stvarni razlog smrti.

Evidencija dokaznog materijala je zahtjevan proces, ali služi višem cilju: zu pomoć detaljnih dokaza se ekocid želi „pretočiti" u optužnicu, odnosno iskoristiti kao temelj za potraživanje reparacija od Rusije. Međunarodni kazneni sud u Haagu doduše još uvijek ne procesuira ekocid kao kazneno djelo. Ali EU i Ujedinjeni narodi (UN) se zalažu za to da se u haški katalog kaznenih mjera uvrsti i zločine nad prirodom. U tom slučaju ne bi bilo moguće samo potraživanje reparacija od neke zemlje, već bi se moglo podizati optužnice i protiv pojedinih osoba, a u slučaju dokazivanja krivnje bile bi moguće i zatvorske kazne.