Kako rijetki metali određuju našu budućnost

Danas se nalaze u gotovo svakom modernom uređaju: rijetki zemni metali ili rijetke zemlje. Iza tog pojma krije se 17 metala poput itrija, cerija ili europija. Ugrađuju se u moderne tehnologije poput mobitela, LED lampi ili kamera. Od njih se mogu proizvoditi takozvani trajni magneti – magneti koji su mali i lagani, a ipak postižu visoke performanse. Jednom proizvedeni, zadržavaju svoja magnetska svojstva desetljećima.

Zato su rijetki metali neizostavni za izgradnju vjetroturbina ili električnih automobila. Također se koriste i u vojnoj industriji, primjerice u proizvodnji borbenih zrakoplova, podmornica, laserskih oružja i obrambene tehnologije. Njihovo strateško značenje za trgovinu i obranu čini ove metale iznimno vrijednima. Dva su posebno tražena: neodimij i praseodimij – dva najvažnija elementa za proizvodnju trajnih magneta. Trenutačno im je tržišna cijena oko 55 € po kilogramu. Još je vredniji terbij – kilogram može stajati do 850 €.

Rijetki metali zapravo nisu tako rijetki, ali…

Pojam „rijetki metali" ili "rijetke zemlje" se ustalio, ali je zapravo zavaravajući. Jer, suprotno od onoga što naziv sugerira, ti se elementi prilično često nalaze u stijenama i mogu se naći širom svijeta.

Problem je u tome što se njihovo vađenje često ne isplati. Industrijski iskop je isplativ samo ondje gdje se pojavljuju u dovoljno velikim koncentracijama. A takve su regije rijetke.

70 posto svih metala rijetkih zemalja trenutno se vadi u Kini, pokazuje studija Američke geološke službe (USGS), važnog kartografskog instituta u Sjedinjenim Američkim Državama. Velik dio rijetkih metala dolazi iz rudnika Bayan-Obo na sjeveru Kine.

Ovaj rudnik ima veliki geopolitički značaj. On je mnogo veći od sljedećih najvećih nalazišta rijetkih metala u Australiji i na Grenlandu. I: ondje se mogu naći svi elementi koji su važni za proizvodnju trajnih magneta.

Kineski monopol nad rijetkim zemljama

Nakon vađenja iz zemlje slijedi složen proces: rijetki metali se razdvajaju i pročišćuju u visoko specijaliziranom postupku kako bi se pripremili za daljnju obradu. Taj se proces također uglavnom odvija u Kini. Zato ona isporučuje ne samo većinu rijetkih metala, nego i većinu trajnih magneta u svijetu.

Posebno je vidljiv kineski monopol kada se rijetke zemlje podijele na lake, srednje i teške. Laki elementi – osim neodimija i praseodimija – obično su manje vrijedni, češći i lakše dostupni. Jer, njih je jednostavnije odvojiti od minerala u kojima se nalaze.

Europska unija uvozi 80 do 100 posto lakih rijetkih metala iz Kine. Teže rijetke zemlje, pak, rjeđe su i zahtijevaju još složenije metode razdvajanja – i trenutno u potpunosti dolaze iz Kine.

Kako EU i SAD žele postati neovisniji

Mnoge zapadne zemlje zabrinute su zbog kineskog monopola. Zato su EU i Sjedinjene Američke Države posljednjih godina započeli s vlastitom eksploatacijom ovih vrijednih sirovina. To je moguće, primjerice, tzv. urbanim rudarenjem – postupkom u kojem se rijetke zemlje izvlače iz otpada. Stari uređaji poput mobitela, laptopa ili čak limenki recikliraju se u tu svrhu.

Godine 2024. EU je donio zakon o kritičnim sirovinama, koji bi trebao učiniti opskrbne lance neovisnijima i izgraditi domaće kapacitete. U njemu se postavljaju neobvezujući ciljevi o tome koliko bi se sirovina do 2030. trebalo dobivati unutar EU-a. Tako se strateški projekti mogu smjestiti u državama članicama i partnerskim zemljama poput Norveške. Osim toga, EU se nada da će se tako olakšati pristup sredstvima i brže izdavati dozvole.

I SAD intenzivno ulaže u eksploataciju u vlastitoj zemlji. Amerikanci žele do 2027. stvoriti vlastiti opskrbni lanac koji obećava dodanu vrijednost "od rudnika do magneta" unutar Sjedinjenih Država. Dodatni fokus je i na potencijalnim područjima eksploatacije kao što su Ukrajina i Grenland.

Obje su zemlje za američkog predsjednika Donalda Trumpa posebno relevantne jer teoretski raspolažu velikim nalazištima. No ona su zasad teško dostupna – pa ostaje neizvjesno koliko je eksploatacija u tim zemljama uopće realna.