Još uvijek umire previše majki pri porođaju

7. travanj se još od 1950. obilježava kao Svjetski dan zdravlja i to je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) odlučila nedugo nakon što je i sama bila osnovana. Ove godine je taj dan posvećen problemu koji se – na sreću - već počeo zaboravljati u razvijenim zemljama: smrtnost porodilja.

Jer problem je još uvijek golem: svake dvije minute negdje u svijetu neka žena izgubi svoj život u trenutku kad je na svijet dolazio novi stanovnik našeg planeta, bilo za vrijeme samog poroda ili neposredno nakon toga. „Većina tih smrtnih slučajeva bi se mogli spriječiti“, piše u priopćenju WHO-a povodom ovog dana.

Stanje je doduše postalo bolje – godine 2000. je bilo gotovo dvostruko više smrtnosti porodilja u svijetu, oko 443 tisuće. U Europskoj uniji je to u međuvremenu postao izuzetan slučaj – 2023. je u čitavoj Europi preminulo 450 majki u trenutku rođenja djeteta. Ali samo oni koji s rođenjem imaju veze samo onda kad su i sami došli na svijet mogu misliti kako je rođenje djeteta nešto jednostavno.

Odlična i duhovita knjiga britanskog bivšeg liječnika Adama Maya This is Going to Hurt o njegovim iskustvima nakon netom završenog studija medicine na porodiljnom odjelu britanske bolnice svjedoči da baš sve može poći krivim putem: od položaja djeteta u utrobi majke pa do sve većeg problema u Europi, gdje su majke sve starije kod rođenja svog prvog djeteta tako da ni one više nisu najboljeg zdravlja. Niska razina smrtnosti porodilja rezultat je još uvijek odlične zdravstvene skrbi u Europi.

WHO treba novac

A o takvoj skrbi mnoge trudnice u svijetu mogu samo sanjati: daleko najgore je u Nigeriji gdje je 2023. umrlo 75 tisuća porodilja, ali loše je i u Demokratskoj Republici Kongo i Pakistanu. Nema većeg napretka niti u Latinskoj Americi, a na ovaj Dan zdravlja se generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus posebno osvrnuo na Sjedinjene Američke Države.

Čak i u SAD-u smrtnost rodilja opet raste – dobra zdravstvena skrb tamo je skupa - ali WHO je mnogo više zabrinut zbog prijetnji ove vlade u Washingtonu da potpuno obustavi novčanu potporu Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Ne može se reći da u djelatnosti WHO-a nije bilo grešaka, osobito za vrijeme nedavne pandemije korone. Isto tako, nisu bez osnove ni kritike kako je WHO u službi međunarodnih farmaceutskih koncerna već svojim odredbama o „normalnoj“ vrijednosti kolesterina, krvnog tlaka ili šećera u krvi – gdje bi praktično većina stanovništva razvijenih zemalja morala redovito kupovati i uzimati nekakve pilule.

Ali kod smrtnosti porodilja u svijetu si je WHO postavio cilj do godine 2030. smrtnost rodilja ograničiti na najviše 70 na 100 tisuća poroda – u Njemačkoj je to 2017. bilo 7, u Hrvatskoj 8, ali u mnoštvu država Azije, Južne Amerike i prije svega Afrike je to daleko iznad te granice: u Južnom Sudanu je bilo 1.150 smrtnih slučajeva na 100 tisuća poroda.

Bez financijskih sredstava su mnoge države prisiljene smanjiti skrb za zdravlje majki, novorođenčadi i djece, upozorava Tedros. Manje novaca znači zatvaranje zdravstvenih institucija i gubitak osoblja, a istovremeno ugrožava opskrbu sredstavima i lijekovima kojima bi se majkama mogao spasiti život.