Je li previše akademaca u Njemačkoj?

Više od 2,8 milijuna mladih ljudi studira u Njemačkoj, a mnogi od njih nikad ne završe studij. Taj put nipošto nije htjela izabrati Alexandra Gilles. Zatičemo je kako još jednom pogleda tablicu pa zatvora svoj laptop. Na sjeveru pokrajine Rheinland-Pfalz ova 25-godišnjakinja radi u tvrtki Erlenbach, proizvođaču strojeva specijaliziranom za obradu pjenastih materijala. „Tvrtku poznajem već dugi niz godina. Prvo radno iskustvo stekla sam još u školi, preko sezonskih poslova tijekom praznika. Zato mi je već nakon mature bilo jasno: neću studirati, nego ću se školovati za zanimanje“, kaže ona.

Alexandra Gilles danas radi kao industrijska komercijalistica u kadrovskoj službi iste tvrtke. Tamo je i započela svoje stručno osposobljavanje nakon škole. „Bila je to svjesna odluka – protiv sveučilišta. Nakon škole bilo mi je dosta teorije. Htjela sam konačno učiti i raditi praktično.“ U njezinu krugu prijatelja mnogi su upisali fakultet, a ponegdje je naišla i na nerazumijevanje. „U društvu postoji određeni pritisak da se nakon mature automatski ide na fakultet. Po meni se studij precjenjuje, a strukovna izobrazba podcjenjuje", kaže Gilles.

S industrijskom tvrtkom povezala se već u školi. Preko Gospodarske komore u Koblencu informirala se o mogućnostima izobrazbe i dodatnog usavršavanja. U tvrtki Erlenbach najprije je završila školovanje za industrijsku komercijalisticu, potom se dodatno osposobila za stručnjakinju za kadrovska pitanja, a zatim je preko studija na daljinu stekla i diplomu iz upravljanja ljudskim resursima. „Sveučilište mi je bilo previše nestrukturirano. Mnogi upišu nešto, a ni nakon nekoliko semestara ne znaju kojim će se poslom uopće baviti. Nisam nikad požalila zbog svoje odluke.“

Dobra primanja i u dualnom sustavu

Holger Bentz je direktor Gospodarske komore u Koblencu i nadležan je za obrazovanje i usavršavanje. Kod njega se informirala i Alexandra Gilles. „Unatoč teškoj gospodarskoj situaciji, potražnja za naučnicima i dalje je velika u našoj regiji“, objašnjava Bentz. Sudjelovao je u pokretanju brojnih kampanja za promociju strukovne izobrazbe. „Cilj nam je posebno privući mlade s maturom i zainteresirati ih za izobrazbu“, kaže. U ponudi ima više od 130 zanimanja – od bankarskog do referenta u sektoru osiguranja.

U Rheinland-Pfalz već treću godinu zaredom ima više novih naučnika nego brucoša. Bentz to pripisuje i snažnoj kampanji gospodarskih komora u pokrajini: „Ključno za ove dobre brojke jest to što se nakon trogodišnje izobrazbe može dalje usavršavati“, kaže Bentz. „Razina kvalifikacija u višem strukovnom obrazovanju odgovara razini sveučilišnog preddiplomskog ili diplomskog studija – često i po pitanju visine plaće.“

Tu poruku treba još snažnije prenijeti mladima. „Naravno, sve ovisi i o individualnom angažmanu pojedinaca“, kaže Bentz. Predviđa da će se borba za kvalificirane radnike dodatno zaoštriti. „U sljedećim godinama u Rheinland-Pfalz će svake godine nedostajati oko 50.000 stručnjaka. Sličan je trend i na razini čitave Njemačke.“

Škole su predaleko od prakse

Jonas Hennrich ima konkretne brojke o njemačkom tržištu strukovne izobrazbe. U Institutu za gospodarska istraživanja ifo u Münchenu vodi sektor za makroekonomiju i anketna istraživanja. Redovito šalje upitnike voditeljima kadrovskih službi diljem Njemačke. „Volja za obrazovanjem mladih postoji. U našoj posljednjoj anketi 85 posto tvrtki izjavilo je da žele školovati naučnike. No gotovo dvije trećine – točnije 61 posto – ima problema s pronalaskom kandidata“, objašnjava Hennrich. Pritisak je postao toliko velik da velika većina poduzeća sada traži reformu sustava strukovnog obrazovanja.

„Tvrtke žele modernije strukovne škole i nastavne planove. Ključno je da se poboljša imidž strukovne izobrazbe“, kaže istraživač s ifo instituta. Nastavni programi trebali bi se uskladiti sa zahtjevima današnjeg tržišta rada.

Također bi trebalo intenzivirati suradnju između škola i poslodavaca. „To bi pomoglo premostiti jaz između teorije i prakse“, kaže Hennrich. Što je tvrtka manja, to teže dolazi do naučnika. „Više od polovice malih poduzeća ne može naći mlade za izobrazbu“, objašnjava. Strukovno obrazovanje pritom igra ključnu ulogu za stabilnost tržišta rada, jer su naučnici budućnost njemačkog gospodarstva.

Studiraju, a da niti ne znaju što će

Achim Dercks već desetljećima analizira tržište rada i izobrazbe i međusobnu ovisnost tih dvaju sustava. Zamjenik je glavnog direktora Savezne udruge njemačkih gospodarskih komora (DIHK) u Berlinu. „Demografski razvoj pred poslodavce stavlja velike izazove. Sljedeće godine imat ćemo oko 750.000 učenika koji završavaju školu – gotovo 200.000 manje nego prije 20 godina“, kaže Dercks.

Po njemu, previše mladih ide na fakultete. „Nekad je dualna izobrazba imala veliku prednost. Još 1992. gotovo dvostruko više mladih upisivalo je izobrazbu nego studij. Nagli porast broja studenata posljedica je i sve većeg broja učenika koji stječu maturu.“

I Dercks vjeruje – kao i Alexandra Gilles – da bi za mnoge drugi put bio bolji. „Otprilike svaki četvrti student preddiplomskog studija u Njemačkoj napusti fakultet bez diplome. To je više od 100.000 mladih godišnje, od kojih bi mnogi vjerojatno bolje prošli u dualnom obrazovanju.“

Trenutno Dercks ipak opaža promjenu trenda. Udio maturanata među naučnicima ponovno raste. „Prošle je godine bilo oko 490.000 brucoša i oko 487.000 novih naučnika u tvrtkama. Brojke su gotovo izjednačene. Osim toga je tu preko 150.000 mladih u izobrazbi u zdravstvenim, njegovateljskim i socijalnim zanimanjima."

Ipak, prema podacima DIHK-a, prošle je godine ostalo nepopunjeno oko 70.000 mjesta za naučnike. „Nedostatak kvalificirane radne snage ne predstavlja samo rizik za poduzeća, nego i za ukupni gospodarski razvoj zemlje“, upozorava Dercks. „Upravo s obzirom na megatrendove poput digitalizacije, umjetne inteligencije i klimatske politike, Njemačka je ovisna o visoko kvalificiranim stručnjacima.“