Izvještavanje novinara iz Gaze: teško i često smrtonosno

„Kad ove riječi stignu do vas, znat ćete da je Izrael uspio ubiti me i ušutkati moj glas.“ Ovo je posljednja objava palestinskog novinara Anasa Al-Sharifa. Izvještavao je za katarsku postaju Al-Jazeeru iz Pojasa Gaze. Tekst posta, na engleskom i arapskom jeziku, u kojem se radi o njegovoj vjeri, Palestini i obitelji, napisan je u travnju ove godine i trebao je biti objavljen u slučaju njegove smrti. Tekst je konačno objavljen u nedjelju navečer.

Neposredno prije toga, ovaj 28-godišnjak je ubijen u izraelskom granatiranju – zajedno s četvoricom kolega koji su također radili za Al-Jazeeru: novinarom Mohammedom Qreiqehom, snimateljima Ibrahimom Zaherom i Mohammedom Noufalom te Moamenom Aliwom. Novinari su boravili u šatoru koji im je bio dodijeljen u blizini bolnice Shifa u gradu Gazi. U izjavi nakon njihove pogibije, katarska TV-postaja je govorila o „ciljanom atentatu" koji je bio „drzak i namjeran napad na slobodu tiska".

Izraelske optužbe za terorizam

Rijetkost je da Izrael ne samo da prizna, već i sam objavi smrtonosni napad na novinare. U svojoj izjavi, Izraelske obrambene snage (IDF) opisale su Anasa Al-Sharifa kao "terorista koji se predstavljao kao novinar Al-Jazeere". IDF je izjavio da je on bio vođa terorističke ćelije Hamasa i da je bio odgovoran za raketne napade na izraelske civile i trupe IDF-a.

Kao navodni dokaz za te tvrdnje, IDF je prezentirao zapise o Al-Sharifu u dokumentima za koje se tvrdi da su interne informacije Hamasa. Izrael je posljednjih mjeseci nekoliko puta distribuirao te optužbe ali i same dokumente.

UN i novinarske organizacije: navodi nisu vjerodostojni

„Duboko sam zabrinuta zbog ponovljenih prijetnji i optužbi izraelske vojske protiv Anasa al-Sharifa, posljednjeg preživjelog novinara Al Jazeere u sjevernoj Gazi", rekla je krajem srpnja posebna izvjestiteljica UN-a za slobodu izražavanja, Irene Khan.

Krajem srpnja, Odbor za zaštitu novinara (CPJ), međunarodna nevladina organizacija za slobodu tiska, objavio je izjavu u kojoj to naziva „kampanjom blaćenja od strane izraelske vojske“. U izjavi se također citira Al-Sharifa: „Živim s osjećajem da bih mogao biti bombardiran i ubijen u bilo kojem trenutku."

Kao reakciju na njegovo ubojstvo, CPJ je objavio izjavu svoje regionalne direktorice Sare Qudah: "Izraelski obrazac prikazivanja novinara kao militanata bez pružanja vjerodostojnih dokaza za te tvrdnje postavlja ozbiljna pitanja o njegovim namjerama i poštovanju slobode tiska. Novinari su civili i nikada ne bi trebali biti meta napada."

Od početka rata u Gazi, CPJ je, po vlastitim navodima, zabilježio 186 ubijenih novinara.

U intervjuu za DW, Martin Roux iz Reportera bez granica (RSF) također je govorio o "kampanji blaćenja osmišljenoj kako bi se opravdalo ubojstvo novinara". Dodao je da al-Sharif nije bio samo istaknuti novinar Al Jazeere, već i glas napaćenih Palestinaca u Pojasu Gaze. "Ciljana kampanja njegovog blaćenja i ubojstvo još je jedan aspekt medijske blokade koju je Izrael nametnuo", rekao je Roux na televiziji DW.

"Embedovano novinarstvo" umjesto slobodnog izvještavanja

Od prvih dana rata, Izrael je uglavnom uskratio stranim novinarima pristup Pojasu Gaze. Izraelska vojska uništila je velike dijelove obalnog pojasa i, prema odluci kabineta, sada namjerava i potpuno zauzeti grad Gazu. Vlada premijera Benjamina Netanyahua tvrdi da je njezin ratni cilj i dalje uništenje Hamasa, koji vlada Pojasom Gaze. Dana 7. listopada 2023. Hamas je u neviđenom terorističkom napadu u Izraelu ubio oko 1.200 ljudi i oteo još 251 osobu u Pojas Gaze.

Propagandni videozapisi dvaju mršavih, izgladnjelih talaca nedavno su izazvali ogorčenje u Izraelu. Istovremeno, kritike izraelskog vođenja rata sve su glasnije i u inozemstvu. Prema Ujedinjenim narodima, kompletnom stanovništvu Pojasa Gaze prijeti glad. Brojne organizacije za ljudska prava - uključujući, u novije vrijeme, i izraelske nevladine organizacije - optužuju Izrael za genocid u Gazi. Ovu optužbu istražuje Međunarodni sud pravde.

Više od 200 medijskih kuća objavilo je u lipnju otvoreno pismo u kojem zahtijevaju slobodan pristup novinarima Pojasu Gaze. Velika većina slika i informacija koje šire međunarodni mediji potječe od lokalnih novinara koji rade kao izvjestitelji ili dopisnici za te strane medije. Neki već godinama surađuju s uredništvima ili dopisničkim uredima izvan Pojasa Gaze. Izraelske vlasti opetovano optužuju palestinske novinare u Pojasu Gaze za nedostatak objektivnosti.

Izrael međunarodnim novinarima uskraćuje pristup Pojasu Gaze – uz nekoliko iznimaka. Samo u okviru takozvanog "embedovanog novinarstva" – odnosno novinarstva „ugrađenog" u vojne strukture – nekolicini odabranih novinara dopušteno je putovanje u Gazu na nekoliko sati. Novinari su tada pod stalnim nadzorom vojnika i njihov sirovi materijal moraju prije objave odobriti vojni cenzori. Novinari koji iskoriste ovu priliku svjesni su da im se tako pruža samo perspektiva izraelske vojske.

Izrael razmatra tužbu protiv New York Timesa

Uredništva se oslanjaju na palestinske novinare, organizacije poput Liječnika bez granica i drugih humanitarnih organizacija te kontakte u Gazi kako bi izvještavali o tome što se događa na terenu. Međunarodni mediji također su više puta bili meta izraelske vlade.

Izraelski premijer Netanyahu nedavno je najavio da razmatra tužbu protiv New York Timesa. Novine su u srpnju na naslovnici objavile sliku teško pothranjenog djeteta u Pojasu Gaze. Tek nakon objave uredništvo je saznalo da dijete od ranije pati od postojećeg zdravstvenog problema, izviješteno je. Netanyahu poriče namjerno izgladnjivanje stanovništva, iako brojne humanitarne organizacije krive Izrael za činjenicu da u Gazu i dalje stiže znatno manje pomoći nego što je ljudima potrebno.

Na istom sastanku, Netanyahu je također rekao da je naredio vojsci da dopusti većem broju stranih novinara ulazak u Pojas Gaze kako bi mogli vidjeti "izraelske humanitarne napore" i "civilne prosvjede protiv Hamasa". Netanyahu nije precizirao misli li na slobodan pristup ili na "embedovano novinarstvo".

U svakom slučaju, Anas Al-Sharif i njegovi kolege bili su do svoje smrti jedan od rijetkih preostalih novinarskih timova u Pojasu Gaze.