Izrabljivanje u Rusiji: izrada dronova umjesto obuke

„Volim Rusiju, njezin jezik i kulturu", rekla je 20-godišnja Aminata za DW. Planira za nekoliko tjedana napustiti svoju domovinu Sijera Leone kako bi nastavila izobrazbu u dalekoj Rusiji. Putne troškove pokriva program „Alabuga Start“, nazvan po industrijskoj zoni na jugozapadu Rusije koja čak ima i studentske domove za sudionike programa.

Aminata nije izoliran slučaj: program nudi kandidatima iz siromašnijih zemalja izglede za dobro plaćenu karijeru. Javni kanal programa rada i studiranja na platformi Telegram redovito objavljuje slike radosnih mladih Afrikanki.

San o boljem životu uništen…

Za većinu, ovaj san se raspline ubrzo nakon dolaska u Posebnu ekonomsku zonu Alabuga, veliko industrijsko područje u jugozapadnoj ruskoj regiji Tatarstan: umjesto da dobiju stručnu obuku u proizvodnim pogonima, mnogi su prisiljeni održavati rusko ratno gospodarstvo i sastavljati jeftine dronove u lošim radnim uvjetima. To je i zaključak izvješća koje je u svibnju objavila Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI). Aminata iz Sijera Leonea kaže da o svemu tome prije nije ništa čula.

DW je kontaktirao brojne sudionice programa. Većina nerado govori o svojim iskustvima iz straha od represije. Chinara, mlada Nigerijka, pristala je na intervju putem messenger-chata: „Pretvorili su nas u teško opterećene radnike s niskim plaćama“, napisala je ova mlada žena u chatu u jednoj poruci. Ona je jedna od sudionica programa Alabuga koja je razočarana napustila Rusiju. „U početku smo se osjećale dobro jer su nam, kada smo se prijavile, bile ponuđene pozicije poput logistike, servisa i ugostiteljstva te rukovatelja dizalicom“, piše Chinara, čije je ime uredništvo promijenilo kako bi zaštitilo njezin identitet.

To je rijetka prilika za djevojke iz Afrike da se etabliraju u tim profesijama, dodaje. „Ali kada smo stigle ovamo, sve su promijenili i izmišljali su izgovore." Neke djevojke su bile raspoređene u tvornicu u kojoj se sastavljaju dronovi, druge su nadgledale proizvodnju dronova, a ostale su radile kao čistačice. Mlade žene bile su izložene „vrlo opasnim i po život opasnim kemikalijama“, piše Chinara. Unatoč tome, uprava programa odbila je preuzeti odgovornost za pogoršanje zdravlja sudionica: „Čak ni same Ruskinje ne rade tamo dugo jer je to vrlo opasno mjesto.“

Centar ratne ekonomije

Alabuga se smatra središtem ratne ekonomije ruskog predsjednika Vladimira Putina. Tamo se proizvode dronovi Geran-2 temeljeni na iranskom modelu Shahed-136, a ti dronovi, upotrijebljeni u većim količinama, igraju ključnu ulogu u napadima na Ukrajinu. Od početka svibnja Rusija je dodatno pojačala svoje noćne napade dronovima, usmjeravajući stotine jeftinih kamikaza dronova prema ukrajinskim gradovima – i to gotovo svake noći.

Posebna ekonomska zona Alabuga utemeljena je 2006. godine kako bi privukla poduzeća i ulaganja u Tatarstan. Nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine, zona se brzo proširila, a dijelovi su prenamijenjeni za vojnu proizvodnju podizanjem novih zgrada ili njihovom obnovom, kao što pokazuju satelitske snimke.

Nedostatak radne snage je tema o kojoj se često izvještava iz ratom izmorene Rusije. Radnici migranti s globalnog juga očito postaju sve češće onih koji „regrutiraju" svježu radnu snagu: prema podacima iz vladine baze podataka UIISS, više od 111.000 afričkih radnika stiglo je u zemlju 2024. godine - što je povećanje od 50 posto u usporedbi s prvom godinom rata. Kamerunci su zabilježili najveći rast, a mnogi drugi stižu iz Nigerije, Burkine Fasoa, Toga, Srednjoafričke Republike i Gambije.

Izrabljivanje u Alabugi

Gotovo sve ove zemlje pojavljuju se i u studiji GI-ja u vezi s programom Alabuga Start. Program očito ima za cilj smanjiti kadrovske „rupe" u industriji naoružanja: u početku je prvenstveno regrutirao mlade žene u dobi između 18 i 22 godine iz afričkih zemalja. Program je od tada proširen i na druge zemlje u razvoju u Aziji i Latinskoj Americi, kao i nekoliko bivših sovjetskih republika.

Autorice i autori studije analizirali su podatke i razgovore te proveli otprilike 60 intervjua između prosinca 2024. i ožujka 2025. Koautorica Julia Stanyard rekla je za DW da su maloljetne djevojke također bile angažirane za proizvodnju dronova iz centra za obuku Alabuga Polytech, koji se također nalazi na lokaciji proizvodnog pogona. Neke od njih imale su samo 16 godina, rekla je Stanyard.

„Uvjeti rada su eksploatatorski, mlade žene govorile su o dugom radnom vremenu i nadzoru od strane uprave Alabuge. Rade s kemikalijama koje predstavljaju rizik za njihovo zdravlje“, kaže Stanyard, potvrđujući navode Chinare, mlade Nigerijke. Često su se mogle čuti i optužbe za uznemiravanje i rasizam.

Tome se dodaje i situacija opasna po život na terenu, jer ukrajinska vojska napada vojne proizvodne objekte, kaže Stanyard. Izvješće GI-ja citira ruske medije, prema kojima su radnici ozlijeđeni u travnju 2024., a tvornica je morala biti evakuirana u prosincu 2024. U to vrijeme, Ukrajina je izvijestila o skladištu koje je, kako se tvrdilo, izgorjelo. Industrijsko područje, smješteno oko 1.000 kilometara duboko u Rusiji, ponovno je napadnuto u travnju 2025.

„Naša kći priča o prisilnom radu“

„Program izgleda kao oblik eksploatacije koji se temelji na prevari ljudi", rekla je Stanyard za DW. Tijekom regrutiranja ne govore im što će proizvoditi, napominje naša sugovornica. Mnoge mlade djevojke su praktički zarobljene u Alabugi, a odlazak se čini nemogućim. U Zimbabveu su roditelji zabrinuti za svoju djecu koja su se prijavila putem interneta i krenula u Rusiju avionskom kartom koju je platila Alabuga.

Majka jedne djevojčice iz ruralnog sjevernog Zimbabvea žali se zbog patnji svoje kćeri: „Željela je nastaviti tehničko obrazovanje. Sad nam priča o prisilnom radu, jedva joj je dopušteno koristiti telefon i pod nadzorom je. Nije dobila obećanih 1.500 dolara", rekla je ona za DW. „Sad je ne mogu ni vratiti kući." Nadležni u Alabugi, kojima je vjerovala, šute, tvrdi majka.

Otac jedne djevojčice koja je napustila Zimbabve i otišla u Alabugu rekao je za DW da je to bila noćna mora, odnosno da se navodno vjerodostojan program obuke pretvorio u "smrtonosnu zamku". Jedna majka iz glavnog grada Hararea ispričala je za DW o svojoj 20-godišnjoj kćeri u Alabugi. I ona je trebala proći tehničku obuku. "Ali ona radi nešto sasvim drugo. Jedva da možemo razgovarati s njom, putovnica joj je oduzeta, pa ne može ni pobjeći", rekla je ta žena za DW.

Interpol istražuje u Bocvani

U susjednoj Bocvani, program obuke u međuvremenu je privukao pozornost istražitelja. Interpol je intervenirao i istražuje je li organizacija za regrutiranje Alabuga Start umiješana u trgovinu ljudima.

„Alabugina fasada se počinje polako urušavati", smatra Stanyard. Neke zemlje, poput Kenije, Ugande i Tanzanije postale su svjesnije rizika programa i pokrenule su istrage, kaže ona. Međutim, Stanyard ipak dodaje: „Mnoge od tih vlada posvećene su obuci radnika u inozemstvu i to vide kao dobru stvar.“ Predstavnici Alabuge, napominje ona, nastavljaju se sastajati s afričkim diplomatima kako bi aktivno promovirali program.

Alabuga Start nije odgovorila na upit DW-a o uvjetima rada u Rusiji.