I Putinu ljuto treba Dan pobjede

Bebe u uniformama, mališani u tenkovima od kartona, osnovnoškolci u stroju. Čak i prije golemog vojnog mimohoda na Crvenom trgu se 80. obljetnica pobjede nad nacističkom Njemačkom slavi u čitavom nizu gradova Rusije, a čini se da tu nema granica ni mašti roditelja niti državnom kiču.

Tako je u Kemerovu u Sibiru i novorođenčad u tamošnjoj bolnici dobila vojne kape i omotana u maslinasto zelene dekice: "Pridružite nam se!", poziva uprava preko društvenih mreža. Ta "dirljiva" odjeća treba pokazati "povezanost naraštaja". "Sjeti se kako su čak i najmanji građani Rusije dio velike povijesti."

U Voronježu su na stotine mališana iz dječjeg vrtića također priredile "vojni" mimohod u vojnim vozilima i avionima od kartona, a sve to prate mališani zvucima bubnjeva. A to nije nipošto jedini grad s takvom manifestacijom: u Vladivostoku je preko tisuću osnovnoškolaca održalo prvu "dječju vojnu paradu" tog područja gdje nastupaju "praunuci pobjede".

I onda baš kao i danas...

Paradi je prisustvovao i guverner te oblasti Oleg Košemjako koji je priliku iskoristio za povezanje Dana pobjede s ratom koji Rusija vodi u Ukrajini: "Danas stupaju djeca čiji se očevi bore na bojišnici. Mi smo s pravom ponosni na odvažnost i hrabrost naših boraca i znamo sigurno kako će neprijatelj biti pobijeđen baš kao i u dalekoj 1945. godini."

9. svibanj se doista u Rusiji već osamdeset godina slavi kao Dan pobjede, ali on se nije proslavljao kao danas: Ilija Grašenkov iz Centra za razvoj regionalne politike podsjeća kako je taj dan još i danas za mnoge Ruse "svečanost sa suzama u očima" jer je ta pobjeda plaćena golemom cijenom. Preko 25 milijuna građana Sovjetskog Saveza je izgubilo živote u Drugom svjetskom ratu, ali u prvim godinama nakon rata Staljin od tog praznika nije radio preveliku predstavu.

Još uvijek je bilo previše onih koji su znali da su mnogi njihovi drugovi na bojištu poginuli potpuno besmisleno, jurišajući na mitraljeze ponekad čak i s praznim puškama, a na minska polja su se slali "politički sumnjivi" da očiste put.

Demonstracija moći Moskve

Ipak, vremenom je i Kremlju taj dan postao važan kako bi pokazao vlastitu vojnu snagu, kaže Aleks Jusupov iz Zaklade Friedricha Eberta, a u doba Putina se to čak još pojačalo: "Ruska država je u proteklih dvadeset godina učinila sve kako bi postala čvrsti dio ovog slavlja. Za Putina je pobjeda u Drugom svjetskom ratu konstanta na kojoj se temelji cijela ruska državnost i naravno njega kao predsjednika koji utjelovljuje tu državnost."

Za politologa Abasa Galjamova nekakva vojna parada u doba rata u Ukrajini ionako jedva ima smisla: "Vojni mimohod je nadomjestak za rat. Možda je potreban u doba mira kad vojska ne ratuje, ali se ipak želi pokazati." Ali ruska vojska je već tri godine do grla upletena u "posebnu vojnu operaciju" i posve je očito kako u Ukrajini nije postigla svoje vojne ciljeve. Utoliko i parada u Moskvi izgleda "neozbiljno": "Do 2022. svi su mislili da je Rusija neusporedivo snažnija od Ukrajine. Odjednom se ispostavilo da to nije istina. O nekakvoj velikoj vojnoj vještini nema niti govora."

Grašenkov je siguran kako će se i ovog petka u Moskvi navlačiti mališani u vojnim uniformama, ali oni neće biti najvažniji za Putina. Jer ovom ruskom predsjedniku je najvažnije da ta svečanost ispadne "što internacionalnija". Međunarodni gosti svakako dolaze već i iz poštovanja za žrtve SSSR-a u ukupnoj pobjedi saveznika nad nacističkom Njemačkom. Putin će isto tako i na toj svečanosti povezati pobjedu 1945. sa sadašnjom invazijom na Ukrajinu, ali Grašenkov ne misli da će previše ustrajati u toj usporedbi.

Propaganda ne može promijeniti povijest

Za Galjamova je ta parada "univerzalni instrument" i za inozemstvo i za društvo Rusije: "Državna propaganda će isticati kako se nastavlja slavna tradicija heroja pobjede iz 1945. Ali to će jedva impresionirati rusko društvo", misli politolog. Previše je nametnuta usporedba između tada i danas i previše toga u usporedbi između Drugog svjetskog rata i rata u Ukrajini ne odgovara današnjem Kremlju. Današnji rat bi se prije mogao usporediti sa Staljinovim napadom na Finsku 1939. koji je doduše završio određenim osvojenim područjima, ali zapravo je Crvena armija poražena do koljena od malene države i tek golemim pojačanjem je Finska natjerana na ustupke. Kraj tog rata - 13. ožujka 1940. Kremlj bi radije potpuno izbrisao iz sjećanja.

Nije posve drugačije niti u Ukrajini, misli Galjamov: "U posljednje tri godine Rusi nisu stekli potpuni nadzor čak ni nad područjima koja svojataju, a kamo li da će osvojiti Kijev." Usprkos tome, Galjamov je siguran kako će moskovska državna vrhuška 9. svibnja 2025. biti prepuna pobjedničkog zanosa. I Jusupov je siguran: "Vidjet ćemo mnogo predstava. Čut ćemo mnogo izjava. Doživjet ćemo mnogo posebnih televizijskih emisija." A Kremlj će učiniti sve što može kako bi pokazao da je Rusija danas jednako moćna sila kao i prije osamdeset godina.