Horst Köhler: Njemački nepoznati predsjednik

Bivši njemački predsjednik Horst Köhler preminuo je u ranim jutarnjim satima u dobi od 81 godine nakon kratke teške bolesti, objavio je Ured saveznog predsjednika u Berlinu. Köhler je 2004. izabran za šefa države, a pet godina kasnije ponovno je potvrđen na toj dužnosti. No nakon samo godine dana drugog mandata iznenada je podnio ostavku. 

Predsjednik Frank-Walter Steinmeier je u pismu sućuti njegovoj udovici nazvao „sretnom okolnošću za našu zemlju“. Naglasio je: „Možemo biti samo duboko zahvalni što smo imali priliku doživjeti Horsta Köhlera kao devetog predsjednika Savezne Republike Njemačke. Puno je dao ovoj zemlji.“ 

Prvi predsjednik mimo stranačke politike

S Köhlerom je po prvi put na najvišu državnu funkciju došao netko tko nije bio stranački političar. Diplomirani ekonomist započeo je 1976. svoju karijeru državnog službenika u Saveznom ministarstvu gospodarstva, a 1990. postao je državni tajnik u Saveznom ministarstvu financija. 

Köhler je, između ostalog, bio glavni njemački pregovarač za Ugovor iz Maastrichta o Europskoj monetarnoj uniji. Godine 1993. prešao je u financijski sektor, prvo kao predsjednik Njemačkog saveza štedionica i žiro udruženja, zatim kao predsjednik Europske banke za obnovu i razvoj u Londonu. Godine 2000. postao je direktor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). 

Ostavka samo godinu dana nakon reizbora

Godine 2004. Köhler je postao deveti predsjednik Njemačke, naslijedivši Johannesa Raua. Savezna skupština ponovno ga je izabrala 2009. godine. Međutim, njegova neopoziva ostavka samo godinu dana kasnije bila je bez presedana u povijesti Savezne Republike. 

Povod za ostavku bilo je intervju koji je Köhler dao za Deutschlandradio Kultur tijekom povratnog leta nakon posjeta njemačkim vojnicima u afganistanskom Mazari-Šarifu. U njemu je opravdao inozemne misije Bundeswehra zaštitom njemačkih gospodarskih interesa. Kritičari su mu predbacivali da je time opravdao vojnu misiju u Afganistanu, što je on opovrgnuo. Smatrao je da je zbog kritika njegov položaj nepopravljivo narušen i donio odluku o povlačenju. 

Često izazivao nezadovoljstvo

Na unutarnjopolitičkom planu, Köhler je često izazivao nezadovoljstvo u vladajućim krugovima. Tako je 2006. odbio potpisati zakon o privatizaciji nadzora zračnog prostora, a kasnije i zakon o zaštiti potrošača. 

S ustavnopravnog aspekta, kontroverzna je bila i njegova odluka iz 2005. da raspusti Bundestag i raspiše nove izbore. Prije toga, kancelar Gerhard Schröder (SPD) namjerno je postavio pitanje povjerenja u Bundestagu s ciljem da ga izgubi. 

Afrika kao velika strast

Na međunarodnoj sceni Köhler se najviše bavio Afrikom, najprije kao šef MMF-a, a zatim i kao predsjednik Njemačke. Neprestano se zalagao za ravnopravno partnerstvo s afričkim kontinentom. Ovom cilju ostao je vjeran i nakon odlaska s najviše državne funkcije – između ostalog, bio je specijalni izaslanik UN-a za sukob u Zapadnoj Sahari od 2017. do 2019. godine. 

Nakon ostavke, Köhler se gotovo nikada nije javno izjašnjavao o aktualnim unutarnjopolitičkim temama. No, pokazao je da mu je zaštita klime važna, kada je 2021. preuzeo pokroviteljstvo nad prvim nacionalnim građanskim vijećem za klimatsku politiku. Zaklada koju su osnovali Köhler i njegova supruga podržava istraživanja rijetkih bolesti. 

"Ispred svog vremena"

U svojem pismu sućuti, Steinmeier se prisjetio da je Köhler, kada je 2004. izabran za predsjednika, bio gotovo nepoznat široj javnosti, no brzo je stekao veliko priznanje i simpatije. „Bili su to prije svega njegova srdačnost, zarazan smijeh i optimizam (...) ali bile su to i njegove često jasne i ne uvijek ugodne opomene i govori, koji su mu donijeli poštovanje“, rekao je predsjednik.

Steinmeier je također istaknuo Köhlerovu borbu za pravedan odnos prema Africi – „kontinentu koji je volio i koji je tako dobro poznavao“. Köhler je bio duboko uvjeren da Europa mora odbaciti svoje kolonijalne obrasce razmišljanja i tretirati afričke zemlje kao ravnopravne partnere kako bi zajedno s njima rješavala globalne izazove. „U tome je bio ispred svog vremena“, zaključio je Steinmeier.