Gruzija: represija bez oporbe

Više od tri mjeseca je prošlo od parlamentarnih izbora u Gruziji i makar su i međunarodni promatrači utvrdili nepravilnosti u tamošnjim izborima, rezultat je ostao da 89 od 150 zastupnička mjesta zauzimaju predstavnici još od 2012. vladajuće stranke „Gruzijski san“.

Mnogi predstavnici oporbe ne žele priznati ishod tih izbora tako da je 49 zastupnika odbilo mjesto u parlamentu. „Strateški cilj našeg bojkota jest oduzeti vladi njenu legitimnost. Kad su već manipulirali izbore, onda ne smiju niti vršiti državničku dužnost. To misli i golema većina građana Gruzije koji su već mjesecima na ulici i prosvjeduju protiv ove prijevare“, kaže Elena Koštarija, čelnica stranke Droa iz Koalicije za promjenu.

No premijera Iraklija Kobakhidzea i njegovu stranku svi ti prosvjedi oporbe i međunarodne zajednice niti najmanje ne ometaju da po hitnom postupku donose represivne zakone. Među prvim mjerama je bila i reforma izbora predsjednika: umjesto građana, sad ga bira parlamentarno tijelo tako da je novim predsjednikom proglašen bivši nogometaš Mihail Kavelašvilij umjesto Salome Zurabišvili koja je sve češće prijetila vetom na zakone stranke koja je na vlasti u toj zemlji.

„Luda tiskara" zakona

Tu nije samo riječ o zamrzavanju svih planova Gruzije u europskim integracijama „do godine 2028.“, nego su osobito na udaru nevladine udruge koje djeluju u Gruziji. Još od prošlog ljeta je na snazi zakon po kojem se vodi posebna evidencija o udrugama koje više od 20% prihoda dobivaju iz inozemstva, a od ovog ožujka je taj zakon još represivniji. Vlada se opravdava kako je to zakon kakav je na snazi bio i u Sjedinjenim Američkim Državama, ali taj Foregin Agents Registration Act je tamo donesen 1938., a osim udruga su sad na udaru države i privatne osobe sa „sumnjivim" prihodima iz inozemstva.

No osim udruga su na udaru i mediji u Gruziji kojima stiže nekakva pomoć iz inozemstva. Nadalje, iz zakona o ravnopravnosti građana je izbačen pojam „gender“. Kad je riječ o prosvjedima oporbe, gruzijska vlada je pooštrila propise o ponašanju i na takvim manifestacijama: prosvjednicima se zabranjuje  nošenje maski, upotreba pirotehničkih sredstava i čak lasera koji bi mogli ometati policijske kamere. Od ove veljače su kaznena djela i „umjereno nasilničko ponašanje“ i „neposlušnost prema policijskim službenicima“. Niti to nije kraj: glavni tajnik stranke „Gruzijski san“ Mamuka Mdinaradze je najavio vraćanje u Kazneni zakon kaznenog djela veleizdaje, što je izbrisano 2007. za vrijeme predsjednika Mihaela Sakašvilija.

Bojkot opravdan, ali ne služi svrsi

Gruzijski politolog Gela Vasadze za tamošnji parlament kaže kako je postao „luda tiskara“ zakona koji se pišu zastrašujućom brzinom i čiji je jedini cilj uspostava autoritativnog režima u Gruziji. „Parlament je postao instrument legalizacije represivnih metoda koje je 'Gruzijski san' počeo primjenjivati još u prošlom mandatu. Očito država misli kako slijedi trend u čitavom svijetu pod parolom 'danas je to tako uobičajeno'“, kaže politolog.

On može razumjeti kad političar oporbe kao što je Petre Ciskarišvili kaže kako „ni moralno niti politički ne može sjediti u istoj dvorani parlamenta s ljudima koji su tamo došli izborima koji nisu bili ni slobodni niti pošteni.“ Vasadze taj bojkot smatra „opravdanom, ali neučinkovitom strategijom“. „Bojkot neće promijeniti ono što se dogodilo. A vlada se sve više razvija u autoritativni režim i potpuno ignorira oporbu“. Jer u parlamentu nema više nikoga tko bi makar nešto rekao protiv represivnih zakona, misli politolog.