Friedrich Merz želi veću ulogu Njemačke u svijetu

„Njemačka se vratila na pravi put". Kancelar Friedrich Merz iz konzervativne demokršćanske stranke (CDU) prije tri mjeseca je na predstavljanju koalicijskog sporazuma u Berlinu na taj način objavio namjeru svoje vlade da Njemačka preuzme novu vanjskopolitičku ulogu. Merz optužuje prethodnu vladu pod vodstvom socijaldemokrata Olafa Scholza da je bila previše suzdržana i neodlučna u podršci Ukrajini, da je bila premalo ambiciozna u europskoj politici i da je previše „držala lekcije" svojim partnerima.

Merz je vanjsku politiku proglasio prioritetom. Njegova poruka: Njemačka želi preuzeti veću odgovornost. Trebala bi igrati vodeću ulogu u EU, a njezina vojska postati najjača među europskim članicama NATO-a. Istovremeno, Europa treba „postići neovisnost o SAD-u" u obrambenoj politici, kako je Merz rekao odmah nakon svoje izborne pobjede u veljači, jer više ne vidi Washington pod Donaldom Trumpom kao pouzdanog partnera.

Merz radi ono što Trump želi

Hoće li njemački kancelar ispuniti to obećanje? Tijekom njegove inauguracijske posjete Washingtonu, većina medija je smatrala uspjehom već to što je zajednički nastup pred medijima s Trumpom prošao bez većih neslaganja. Merz je govorio malo, djelovao je nervozno, a Trump se raspričao. Kancelar je prvenstveno obećao povećanje izdataka za obranu, a američki predsjednik je djelovao zadovoljno. „Trump nije zainteresiran za partnerstvo, već za vazalstvo." Tako to vidi politolog Johannes Varwick sa Sveučilišta Halle-Wittenberg.

Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku izjavio je za DW da se umjesto „neovisnosti", Merz „zapravo vratio tradicionalnom transatlantskom putu". „S obzirom na veliku sigurnosnu ovisnost Europe o SAD-u, otvoreno distanciranje od Washingtona također bi bilo rizično i nerazumno." Varwick također smatra da „ne može biti govora o neovisnosti", ni politički ni vojno.

Taj uvid potvrđuje i vrlo oprezna reakcija Merza na inicijativu za sigurnosnu politiku šefa zastupničkog kluba CDU/CSU Jensa Spahna. On se zalagao za europski nuklearni kišobran pod njemačkim vodstvom. Merz je za Prvi program njemačke televizije (ARD) izjavio da se radi o zadatku „na vrlo, vrlo dugi rok". Malo je vjerojatno da je to onda projekt za jedan četverogodišnji mandat.

Može li Njemačka i želi li zamijeniti SAD u Ukrajini?

Slična podređenost prema medijskim izvještajima viđena je i na NATO summitu u Haagu. Glavni tajnik Mark Rutte nazivao je Trumpa „tatom". Europljani su obećali da će godišnje izdvajati pet posto svog BDP-a za obrambene troškove, upravo kako je to zahtijevao Trump. A on je već odavno poručio: Tko ne plati, neće dobiti američku zaštitu. Primarni cilj summita bio je da SAD ostanu jamac sigurnosti u Europi. Čini se da je to za sada postignuto.

Međutim, plan za pristupanje Ukrajine NATO-u, što Njemačka također želi, uopće nije razmatran u Haagu – Washington je pod Trumpom odustao od tog cilja. Općenito, čini se da Donald Trump polako gubi interes za rat u Ukrajini i za mirovno rješenje. Sada je Washington zaustavio najnoviju isporuku protuzračnih raketa Patriot, koje su Kijevu hitno potrebne, navodno zato što su američke zalihe iscrpljene.

Hoće li Europljani, a posebno Njemačka, priskočiti Ukrajini u pomoć? Johannes Varwick smatra da ako bi Europljani željeli preuzeti ulogu SAD-a, to „ne bi bilo osobito obećavajuće ni u pogledu projekcije moći ni financijski. Prije ili kasnije, Berlin i Bruxelles će vjerojatno također slijediti američki zaokret od 180 stupnjeva."

U međuvremenu, kancelar Merz ostaje neodređen u odgovoru na pitanje želi li Ukrajini isporučiti krstareće rakete dugog dometa Taurus. „To jest i ostaje opcija", rekao je nedavno Merz na televiziji ARD. Kancelar Olaf Scholz uvijek je odbijao tu isporuku, tvrdeći da bi to moglo uvuci Njemačku u rat. Jedno je sigurno, rekao je Merz preventivno: „Njemačka neće postati strana u ratu." Sasvim je drugo pitanje kako to vidi ruski predsjednik Vladimir Putin.

Granične kontrole zaoštrile odnose s Poljskom

Novi kancelar odmah je nakon stupanja na dužnost otputovao u Pariz i Varšavu kao znak da pridaje poseban značaj tim dvama europskim partnerima. Postojalo je – barem naizgled – srdačno razumijevanje s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. No, Merz je pogoršao odnose s poljskim premijerom Donaldom Tuskom kada je nedavno uveo granične kontrole kako bi spriječio ilegalne ulaske u zemlju.

Poljska ne želi prihvatiti takve migrante natrag i sada kontrolira svoju granicu s Njemačkom. Henning Hoff govori o Merzovu „lošem početku" jer mu je „simbolična migracijska politika bila važnija od europske kohezije i dobrosusjedskih odnosa s Poljskom".

Puki promatrači na Bliskom istoku

Druga velika kriza uz rat u Ukrajini, bliskoistočni sukob, odvija se praktički bez sudjelovanja Europljana. Izrael, a nekoliko dana kasnije i SAD, napali su ciljeve u Iranu kako bi spriječili zemlju da razvije nuklearnu bombu. Nije bilo konzultacija s Europljanima. Uloga Njemačke uglavnom se sastojala u naknadnim pozivima na deeskalaciju.

Merz pokazuje ponos već i zbog činjenice da je naknadno obaviješten o napadima: „Bio sam jedan od prvih, ako ne i prvi, koji je bio obaviješten", rekao je na ARD-u. Johannes Varwick rezignirano kaže: „Vidimo koliko smo nisko pali. Europa i Njemačka ovdje ne igraju nikakvu ulogu. Merz to neće moći promijeniti."

Što ogromno zaduživanje znači za vanjsku politiku?

Sve u svemu, Merzova vanjskopolitička bilanca na početku izgleda ovako: uspješan posjet Washingtonu, ponajprije zahvaljujući preuzimanju obveze povećanja izdataka za obranu, neizvjesna budućnost podrške Ukrajini, nada u zbližavanje s Francuskom, ali i zategnuti odnosi s Poljskom. I puka promatračka uloga u sukobu na Bliskom istoku. Rano je za konačnu ocjenu jer je nova vlada na vlasti tek dva mjeseca.

Henning Hoff kaže: „Ostaje misterij što Merz točno misli pod 'Njemačka se vratila na pravi put' u pogledu vanjske politike – ili bolje rečeno, na čemu želi graditi i kojim putem želi vratiti zemlju." On ističe da su Merzove ideje o većoj ulozi Njemačke „zasnovane na masovnoj politici potrošnje financiranoj zaduživanjem za obranu i infrastrukturu, što je omogućeno njegovim vlastitim zaokretom od 180 stupnjeva po tom pitanju kao i podrškom socijaldemokrata i Zelenih. Prethodna vlada nije imala tu mogućnost."

Barem među njemačkim stanovništvom, kancelar sada izgleda stječe popularnost nakon dugog razdoblja u kojem nije uživao veću podršku. U najnovijem istraživanju ARD-a, podrška mu je porasla za tri posto. Iako sada iznosi mršavih 42 posto, to je najbolji rezultat otkako se Merz prije četiri godine vratio u politiku.