Francuskim vinarima nije do šampanjca

Côte de Sézanne jedno je od manjih vinogradarskih područja u glasovitoj vinarskoj pokrajini Champagne. Damien Champy vodi vinariju Le Brun de Neuville i u posljednjih 20 godina korjenito je promijenio poslovnu politiku: napolje iz supermarketa i posebnih ponuda u specijalizirane trgovine i restorane. Proizvođač šampanjca znatno je proširio i izvoz u SAD. A sad ovo.

"Još se nadamo da će se carine spustiti ispod 15 posto. Zato imamo prilično pomiješane osjećaje u vezi s postignutim sporazumom", rekao je vinar francuskoj novinskoj agenciji AFP o sporazumu EU i SAD o carinama.

Francuska želi iznimku za vino i žestoka pića

U tom dogovoru sa SAD-om postoji moguća rupa. EU još pregovara s američkom stranom kako bi na kraju barem neki sektori bili pošteđeni carina. "Želimo postići jamstva za vino i žestoka pića", rekao je francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot.

Šampanjac, vino iz Bordeauxa ili doline Rhône, konjak ili armanjak - to su francuska nacionalna blaga i to doslovce, s velikim gospodarskim značajem. Oko 600.000 ljudi radi u francuskoj industriji vina i žestokih pića. Industrija je uvelike ovisna o izvozu: 40 posto francuskog vina prodaje se u inozemstvu.

"Pa nismo mi Boeing!”

SAD su najvažnije tržište izvan Francuske, također za mnoge vinarije u privatnom vlasništvu. Yves Couvreur, izvršni direktor Udruženja neovisnih proizvođača šampanjca, se još uvijek nada: "Za nas bi bilo važno riješiti se tih 15 posto. Jer inače postoji rizik da ćemo izgubiti dobar dio tržišta." Isto tako, ne osjeća se kao nekakav "veliki” gospodarski sektor: "Ovdje se ne radi o korporacijama poput Boeinga ili Airbusa, već o malim tvrtkama, srednjim poduzećima kojima sada prijete veliki gospodarski problemi."

Vinari se osjećaju kao žrtve sukoba s kojim nemaju nikakve veze. I francuska vlada ne razumije zašto SAD želi carine na vino. Trump sve to objašnjava kako navodno želi vratiti proizvodnju u SAD, ali u Teksasu se jednostavno ne može proizvoditi konjak ili šampanjac.

"Uložili mnogo rada u američko tržište"

Ako se stopa carina ne promijeni, mnogim tvrtkama neće preostati ništa drugo negopotražiti nova tržišta, rekla je Christine Sévillano, predsjednica neovisnih vinarija šampanjca. "Ne možemo činiti čuda. Ali još više nego prije, moramo se preusmjeriti", kaže Sévillano. "O tome mnogo razgovaramo u posljednje vrijeme. To zahtijeva vrijeme i za to treba ulagati."

Francuski vinari još ne žele odustati od američkog tržišta. Posljednjih godina su se trudili tamo doista postići uspjeh. Tako je i sa šampanjcem "Le Brun des Neuville": u vinskom podrumu Damien Champy redovito provjerava njihovu kvalitetu. "Uložili smo jako, jako mnogo rada u američko tržište. Tijekom mnogih godina sastajali smo se s uvoznicima, putovali, organizirali kušanja vina u SAD-u. Naravno, bilo bi šteta kad bi sav taj rad bio uzaludan", kaže Champy.

Skupo, skuplje, nedostižno...

Direktor zadruge računa: boca šampanjca koja napušta vinariju za 30 eura, u SAD stiže u trgovine po cijeni između 50 i 60 eura. Carine bi konkretno značile: cijena po boci mogla bi dostići gotovo 70 eura.

Za potrošače je to onda već veoma mnogo, ali Damien Champy ne želi ništa mijenjati u svojoj prodajnoj cijeni. Pitanje je, dakle, hoće li kupci u SAD-u biti spremni izdvojiti još više za dobru bocu šampanjca.

Mnogi vjerojatno neće, smatra francusko udruženje vina i žestokih pića - i računa s padom prodaje u SAD-u za 25 posto. Ako te carine ostanu i za njih.