Francuski priznanje Palestine: simbolika ili stvarni pomak?

Odluku je Emmanuel Macron objavio kasno navečer na platformi X. U dugom objavljenom postu, francuski predsjednik je najavio kako će njegova zemlja priznati Palestinu kao državu. Službeno priznanje, naveo je Macron, trebalo bi se dogoditi u rujnu na zasjedanju Opće skupštine UN-a. Radi se o odgovoru na sve očajniju situaciju u Gazi, na slike i izvješća o izgladnjelom stanovništvu te na ponovljene dramatične apele brojnih humanitarnih organizacija.
„Potrebno nam je trenutno primirje, oslobađanje svih talaca i masovna humanitarna pomoć za stanovništvo Gaze“, napisao je Macron. Istodobno poziva na „demilitarizaciju Hamasa“ i cijele palestinske države, koja bi „u potpunosti morala priznati Izrael“. To bi, prema riječima francuskog predsjednika, doprinijelo sigurnosti svih u regiji. Drugog rješenja, tvrdi Macron, nema.

Francuski predsjednik je već nekoliko puta najavljivao mogućnost priznanja Palestine, ali bi onda taj korak stalno odgađao. Zapravo je planirao objaviti tu odluku na UN-ovoj konferenciji o rješenju dviju država u New Yorku – no zbog izraelskog napada na Iran, ta je konferencija odgođena s lipnja na kraj ovog mjeseca.

Velika tema za Francuze

Sada Macron želi ponovno oživjeti u međuvremenu potpuno zamrlu međunarodnu raspravu o rješenju dviju država. Time Francuska slijedi primjer drugih europskih zemalja poput Španjolske, Irske i Norveške koje su nedavno također priznale Palestinu. Ukupno su to dosad učinile 147 zemalja. Ipak, priznanje iz Pariza imalo bi posebnu težinu: Francuska bi bila prva članica G7 koja priznaje Palestinu – i prva stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a sa Zapada koja to čini.

Macronov iskorak ima i unutarnjopolitičke razloge. Njegovi politički protivnici dugo su mu predbacivali neodlučnost i nedostatak jasne linije u bliskoistočnom sukobu. Sada vidi priliku da pozicionira Francusku kao neovisnog aktera u toj regiji. Dijelovi francuske javnosti koji već dugo traže aktivniju ulogu Europe na Bliskom istoku pozdravljaju ovaj potez predsjednika. Ipak, malo je europskih zemalja gdje Bliski istok izaziva toliku polarizaciju kao što je slučaj u Francuskoj jer to je zemlja i s velikom muslimanskom manjinom i značajnom židovskom zajednicom.

Oštre reakcije iz Izraela, pohvale iz arapskog svijeta

Izraelske reakcije na francuski potez uslijedile su brzo. Premijer Benjamin Netanjahu osudio je odluku na platformi X riječima da ona „nagrađuje terorizam“ i „prijeti stvaranjem još jednog iranskog satelita, kao što je Gaza već postala“. Po njegovim riječima, palestinska država pod ovim uvjetima bila bi „odskočna daska za uništenje Izraela“.
Izraelski ministar obrane Israel Katz smatra francusku najavu priznanja „sramotom“ i „kapitulacijom pred terorom“. I u samoj Francuskoj desničarske i proizraelske skupine već optužuju Macrona da se svrstava uz Hamas, koji se u EU i SAD-u klasificira kao teroristička organizacija.

S druge strane, Hamas je pozdravio Macronovu odluku kao „korak u pravom smjeru“, iako vjerojatno neće pristati na zahtjev za vlastitom „demilitarizacijom“. Pohvale su stigle i iz arapskog svijeta, osobito iz Saudijske Arabije, čije je ministarstvo vanjskih poslova izričito podržalo Macronovu najavu.

Berlin hoće međunarodno rješenje

„Priznanjem Palestine, Francuska će potaknuti i druge zemlje – pa čak i izvršiti pritisak na njih – da slijede njezin primjer, bilo da se radi o Belgiji, Danskoj ili Luksemburgu. Ili čak o Velikoj Britaniji, Australiji ili Kanadi“, rekao je Hugh Lovatt, stručnjak za Bliski istok pri Europskom vijeću za vanjske odnose, za DW.
Britanski premijer Keir Starmer načelno je otvoren za novu europsku inicijativu za okončanje rata u Gazi, no po pitanju priznanja Palestine zasad ostaje suzdržan.

I politički Berlin dosad se suzdržano i odmjereno izražavao o Macronovoj inicijativi. Njemačka još ne priznaje Palestinu i drži se stava da bi takav korak trebao uslijediti "samo u sklopu međunarodnih pregovora". Macronov potez dovodi Berlin u neugodan položaj: s jedne strane teži europskom jedinstvu, s druge strane Njemačka je najbliži izraelski saveznik u Europi.

Za razliku od Berlina, SAD se jasno svrstao uz Izrael i oštro kritizirao Macronovu najavu. Američki državni tajnik Marco Rubio objavio je na X-u kako ta odluka „samo služi Hamasovoj propagandi“ i predstavlja „pljusku žrtvama 7. listopada“. Teroristički napad Hamasa na Izrael tada je rezultirao s preko 1.200 mrtvih i više od 250 talaca odvedenih u Gazu i smatra se izravnim povodom za aktualni rat u Pojasu Gaze.

Mnogo otvorenih pitanja

Odluka ima ponajprije simbolički karakter: osim bilateralnog odnosa između Francuske i Palestine, nema neposrednih pravnih posljedica. Ipak, Francuska bi ubuduće mogla uspostaviti ili produbiti izravne odnose s Palestinskom samoupravom – primjerice putem veleposlanstava, trgovinskih sporazuma ili razvojne pomoći.

Ipak, samo priznanje neće odmah promijeniti stanje na terenu. Ključna pitanja i dalje ostaju bez odgovora, među kojima su i temeljna: unutar kojih granica bi palestinska država bila priznata? Također je nejasno kako Macronova ideja o „demilitariziranoj državi“ koja bi bila priznata od strane Izraela, može biti usklađena s pozicijama izraelske vlade i Hamasa.