Ekrem Imamoglu & Co: politički zatvorenici u Turskoj

Ekrem Imamoglu

Slovi kao moderan i elokventan, kao politička figura koja pokušava uključiti i protivnike i doprijeti do njih umjesto da ih dijeli. Možda je upravo taj politički stil, prilično neobičan za Tursku, pomogao ovom 53-godišnjaku da postigne veliku popularnost izvan granica vlastite stranke. Njegov CHP, najveća oporbena stranka u zemlji, odabrao je Ekrema Imamoglua za svog predsjedničkog kandidata – unatoč njegovom uhićenju pod optužbama za korupciju i sumnju na terorizam.

Izbori se održavaju tek za tri godine, no eventualna presuda bi već mogla osigurati da najžešći konkurent predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana bude isključen iz njih. Imamogluovo uhićenje i sudski nalog za istražni pritvor izazvali su najveće oporbene prosvjede u Turskoj od takozvanih Gezi prosvjeda 2013. Unatoč velikoj prisutnosti policije, deseci tisuća ljudi izašli su na ulice širom zemlje.

Osman Kavala

Osmana Kavalu, turskog kulturnog mecenu i borca za ljudska prava, su upravo ti Gezi prosvjedi doveli iza rešetaka 2017. godine. Proveo je gotovo tri godine u istražnom zatvoru jer ga je pravosuđe optužilo za organiziranje prosvjeda u kojima je 2013. sudjelovalo više od 3,5 milijuna ljudi. Prosvjedi su izvorno bili usmjereni protiv kontroverznog građevinskog projekta u istanbulskom Gezi parku. Međutim, nakon nasilne policijske operacije protiv prosvjednika oni su brzo eskalirali u prosvjede širom zemlje protiv vlade AKP-a, koja je percipirana kao autoritarna. 

U veljači 2020. Kavala je iznenađujuće oslobođen zbog nedostatka dokaza – ali samo nakratko. Svega nekoliko sati kasnije istanbulsko državno odvjetništvo izdalo je novi nalog za njegovo uhićenje – ovaj put zbog toga što je Kavala sudjelovao u pokušaju puča u Turskoj 2016. godine. Iako su te optužbe kasnije odbačene, Kavala je u travnju 2022. osuđen na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja zbog pokušaja svrgavanja vlade u vezi s prosvjedima u Geziju 2013.

Can Atalay

Uz Kavalu sudi se i turskom odvjetniku za ljudska prava Canu Atalayu: on trenutno služi 18-godišnju kaznu u istanbulskom zatvoru Marmara za "pomaganje i podržavanje pokušaja puča". On je kao odvjetnik prethodno zastupao žrtve raznih rudarskih nesreća, kao i novinare i pisce na sudu u njihovoj borbi za pravdu i slobodu izražavanja. Također je predstavljao organizaciju za građanska prava koja je osnovana kako bi se suprotstavila planovima izgradnje u parku Gezi.

Unatoč osuđujućoj presudi Turska radnička stranka nominirala ga je za kandidata za parlamentarne izbore 2023. godine. Atalay je također osvojio zastupničko mjesto, ali mu je ono opozvano početkom 2024., što je dovelo do žestokih, ali neuspješnih prosvjeda oporbe u turskom parlamentu. Atalayevih šestero suoptuženika: Mücella Yapıcı, Çiğdem Mater, Hakan Altınay, Mine Özerden, Yiğit Ali Ekmekçi i Tayfun Kahraman, također su dobili istu zatvorsku kaznu kao Atalay.

Selahattin Demirtas

51-godišnji Demirtas jedan je od najpoznatijih kurdskih političara u Turskoj. Kao bivši dopredsjednik prokurdske stranke HDP natjecao se protiv sadašnjeg predsjednika Erdogana na predsjedničkim izborima 2014. godine. Na parlamentarnim izborima održanima godinu dana kasnije njegova stranka postigla je respektabilan uspjeh i ušla u Zastupnički dom kao treća stranka po snazi. Ubrzo nakon toga državno odvjetništvo pokrenulo je istragu protiv Demirtasa. Ono je tvrdilo da je poticao na oružane prosvjede protiv turske države jer je stajala po strani u susjednoj Siriji dok je teroristička organizacija "Islamska država" preuzela kurdski pogranični grad Kobane.

U studenome 2016. Demirtas je uhićen zbog navodne terorističke propagande i članstva u oružanoj terorističkoj organizaciji.

To se odnosi na Kurdsku radničku stranku PKK, koja se također smatra terorističkom organizacijom u Njemačkoj i drugim zemljama. Demirtas je uvijek negirao da je njen član.

Kao i u slučaju Osmana Kavale, Europski sud za ljudska prava (ECHR) u Strasbourgu presudio je da je Demirtasov pritvor bio nezakonit i zatražio njegovo hitno puštanje na slobodu. Ali baš kao ni u slučaju Kavale Turska nije izvršila tu presudu: Demirtas je u svibnju 2024. osuđen na 42 godine zatvora, između ostalog, zbog svoje navodne uloge u prosvjedima u Kobaneu.

Figen Yüksekdag

U ovom sudskom postupku optuženo je ukupno 108 osoba, samo nekoliko njih je oslobođeno. Jedna od najpoznatijih osuđenih osoba je Figen Yüksekdag. Ona je 2014. preuzela zajedno s Demirtasom predsjedništvo stranke HDP protiv koje se već četiri godine vodi postupak za zabranu. Ubrzo nakon toga, 2015., Yüksekdag je oštro kritizirala Erdogana u vezi s turskim vojnim operacijama u sjevernoj Siriji: Turska se tamo nije borila protiv "Islamske države", ali je podržavala njezine akcije protiv kurdskih snaga. Yüksekdag nije bila sama u iznošenju ovih optužbi. Na primjer, Can Dündar je također izvijestio o turskim isporukama oružja islamističkim ekstremistima u sjevernoj Siriji. Turski novinar jedno je vrijeme bio i u zatvoru, a sada živi u egzilu u Berlinu.

Nakon dugotrajne istrage Yüksekdag je uhićena krajem 2016., a u ljeto 2017. državno odvjetništvo je podiglo optužnicu. Između ostalog, optužena je za propagandu u korist sirijske kurdske milicije YPG, koju je turska vlada klasificirala kao terorističku. U svibnju 2024. godine osuđena je na 30 godina i tri mjeseca zatvora.

Još deseci tisuća političkih zatvorenika?

Ovo su samo najistaknutiji primjeri iz mnoštva zatvorenika u Turskoj koje kritičari vlade smatraju "političkim zatvorenicima". Sve u svemu, nijedna druga od 46 država članica Vijeća Europe nema toliko ljudi u zatvoru kao Turska. Dok je 2000. godine zemlja imala nešto manje od 50.000 zatvorenika, do 2023. bilo ih je već oko 350.000.

Nejasno je koliki broj od tih zatvorenika su politički zatvorenici, odnosno ljudi koji su u zatvoru isključivo ili prvenstveno zato što su nepogodni vlasti ili organizacijama ili pojedincima bliskim njoj. Prema navodima organizacija za ljudska prava, riječ je o desecima tisuća.

Osobito su bili veliki valovi uhićenja oko prosvjeda u parku Gezi 2013. i nakon neuspjelog pokušaja puča 2016., za što Ankara krivi pokret predvođen Fethullahom Gülenom, koji je u međuvremenu preminuo u SAD-u. Više od 1.100 ljudi navodno je završilo u zatvoru zbog sudjelovanja u nedavnim prosvjedima protiv uhićenja Ekrema Imamoglua.

Ovaj tekst je preveden s njemačkog jezika