Dan neovisnosti: što sve trebate znati o Moldaviji

Od početka ruskog rata protiv Ukrajine u veljači 2022. godine u izvještajima se sve češće pojavljuje i njen mali susjed na jugu – Republika Moldavija odnosno Moldova. U proljeće 2022. činilo se da bi Rusija uskoro mogla izvršiti invaziju i na tu zemlju. Zauzimanjem tog vojno gotovo potpuno nezaštićenog teritorija, Ukrajina bi bila primorana voditi rat na dvije fronte, a Rusija bi stajala na jugoistočnoj granici NATO-a i Europske unije.

Zbog toga europski političari posvećuju Republici Moldaviji više pažnje nego ikada ranije. Moldavija je zajedno s Ukrajinom u lipnju 2022. godine, što je bila gesta solidarnosti, dobila status kandidatkinje za članstvo u EU-u. Neke europske zemlje, posebno Njemačka, pružaju Moldaviji i vojnu pomoć. Na Dan neovisnosti ovoga 27. kolovoza u toj zemlji u službenom posjetu borave njemački kancelar Friedrich Merz, francuski predsjednik Emmanuel Macron i poljski premijer Donald Tusk.

No za neupućene je mnogo toga zbunjujuće. Recimo, zašto je službeni jezik Moldavije rumunjski? Što je pozadina sukoba u Pridnjestrovlju? I tko su Gagausi? Evo odgovora na najvažnija pitanja.

Kako je Moldavija postala samostalna država?

Najveći dio današnjeg teritorija Moldavije, prostor između rijeka Dnjestar i Prut, povijesno je pripadao Kneževini Moldaviji, čiji se zapadni dio danas nalazi u Rumunjskoj. Povijesni naziv za područje između Dnjestra i Pruta, Besarabija, potječe od srednjovjekovne vladarske dinastije Basarab. Rusija je 1812. anektirala ovo područje, a do 1917. bilo je dio Ruskog Carstva. Krajem 1917. proglašena je neovisna moldavska republika. Godinu dana kasnije izjasnila se za pripajanje Rumunjskoj. Staljin je, nakon sklapanja pakta s Hitlerom, 1940. godine ponovo anektirao Besarabiju i od nje, zajedno s dijelovima već postojeće moldavske autonomne sovjetske republike na istočnoj obali Dnjestra, stvorio posebnu sovjetsku republiku. Ona je 27. kolovoza 1991., nekoliko dana nakon moskovskog puča, proglasila neovisnost.

Naziv Moldova potječe od latinskog imena srednjovjekovne kneževine, ali je kao naziv za državu u modernom kontekstu povezan s ruskim/sovjetskim fonetskim prijevodom „Moldavija", što podsjeća na staljinističko razdoblje masovnih ubojstava, deportacija i brutalne politike rusifikacije.

Koje etničke grupe žive u Moldaviji?

Moldavci danas čine oko tri četvrtine od približno 2,9 milijuna stanovnika. Govore dijalektom, koji se fonetski blago razlikuje od rumunjskog jezika, ali gramatički i leksički gotovo ne odstupa od standardnog rumunjskog, osim što sadrži nekoliko regionalizama. Najveća nacionalna manjina su Ukrajinci, zatim slijede Gagausi, Rusi, Bugari i Romi, a postoji i mali broj Poljaka i Nijemaca.

Pošto je gotovo identičan rumunjskom, moldavski nije priznat kao poseban jezik. Više od tri desetljeća postojala je politički motivirana rasprava o nazivu službenog jezika – do 2023. godine u Ustavu je taj jezik bio naveden kao moldavski. Neki bivši predsjednici su, na primjer, inzistirali na tome da govore moldavski, a ne rumunjski. Još 2013. Ustavni sud je presudio da je naziv jezika rumunjski. U pisanom obliku se u Republici Moldovi isključivo koristi standardni rumunjski, slično kao što se u Austriji koristi standardni njemački.

Diskriminacija onih koji govore ruski?

Iako nije bio službeni jezik, ruski je nakon neovisnosti 1991. dugi niz godina u gradovima i pojedinim regijama bio dominantan jezik za komunikaciju, dok je rumunjski imao reputaciju „seljačkog" jezika. Diskriminacija stanovnika koji su govorili ruski nikada nije postojala, a ne postoji ni danas. Iako je znanje rumunjskog propisano za državne službenike i određene profesije u javnom sektoru, neki to još uvijek ne ispunjavaju. Moldova, međutim, ne uvodi sankcije nego nudi besplatne tečajeve rumunjskog jezika.

Što je suština sukoba u Pridnjestrovlju?

Kada je u razdoblju od 1989. do 1991. u moldavskoj socijalističkoj sovjetskoj republici sve više jačao pokret nacionalnog rumunjskog preporoda, u Komunističkoj partiji izbili su sukobi između reformista, koji su se priklonili novom nacionalnom pokretu i tvrdolinijaša odanih Moskvi. Ovi posljednji su u Pridnjestrovlju (Transnistriji), na istočnoj obali Dnjestra, još prije neovisnosti Republike Moldove, proglasili separatistički režim. Kao razlog su naveli navodnu diskriminaciju onih koji govore ruski jezik i otpor mogućem ujedinjenju s Rumunjskom. Kada su moldavska vojska i sigurnosne snage u proljeće 1992. pokušale potisnuti separatiste, umiješala se ruska vojska, koja je tu bila stacionirana još iz sovjetskog doba. Tako je Rusija započela svoj prvi postsovjetski rat protiv jedne neovisne države.

Nakon završetka borbi u ljeto 1992. uspostavljeno je do danas važeće primirje, a u Pridnjestrovlju (Transnistriji) se konsolidirao režim sličan diktaturi, koji nije međunarodno priznat, pa čak ni od strane Rusije. Režim vode bivši i djelomično još aktivni ruski obavještajci, a financirao se uglavnom ruskim isporukama plina koje je plaćala Moldova. Nakon gotovo potpunog prestanka isporuka plina početkom 2025. budućnost regije je neizvjesna. Iako Moldavci odnosno Moldovci u Pridnjestrovlju (Transnistriji) čine relativnu većinu stanovništva, ruski jezik je faktički jedini jezik na kojem se odvija komunikacija.

Gagausija i Gagausi

Gagausi su pravoslavna etnička skupina koja govori turski i ima oko 200.000 pripadnika. Oko 150.000 njih živi na jugu Moldavije. U 18. i 19. stoljeću doselili su se s područja današnje Bugarske. Nakon proglašenja neovisnosti Moldavije 1991. među političkim predstavnicima Gagausa pojavile su se težnje ka neovisnosti, koje su 1994. okončane donošenjem Statuta autonomije Gagausije. Riječ je o jednom od statuta s najvećom autonomijom u Europi; samo na području vanjske, sigurnosne i monetarne politike Gagausija je podređena centralnoj vlasti u Kišinjevu.

Iako su i sami bili žrtve ruske i sovjetske politike asimilacije i represije, Gagausi danas uglavnom govore ruski i većinski su proruski orijentirani, što dovodi do povremenih sukoba sa centralnom vlašću.

Duga ruka Moskve

Desetljećima su ruske isporuke plina, kao i proizvoljne zabrane uvoza moldovskih poljoprivrednih proizvoda u Rusiju, bili glavni instrumenti kojima je Kremlj prisiljavao Moldaviju na prorusku u politiku. To je u međuvremenu prestalo, jer se Moldova gospodarski emancipirala od Moskve.

Umjesto toga, Rusija je posljednjih godina intenzivirala svoju hibridnu i propagandnu borbu preko proruskih stranaka i političara poput Ilana Shora. Koliko je ta strategija bila uspješna, pokazao je rezultat referenduma u jesen 2024., na kojem se tijesna većina stanovnika opredijelila za EU.

Ujedinjenje s Rumunjskom?

Oko 860.000 građana Republike Moldove ima i rumunjsko državljanstvo, među njima i aktualna predsjednica Maia Sandu. Razlog kod većine su sloboda kretanja i putovanja i mogućnosti zapošljavanja u EU-u, jer mnogi Moldavci rade u inozemstvu. Ponovno ujedinjenje Moldavije i Rumunjske nije realno ni kratkoročno ni srednjoročno – prema anketama iz sredine 2025. oko 60% Moldavaca bilo bi protiv toga, uključujući i mnoge građane koji su lojalni Rusiji i koji govore ruski.

U Rumunjskoj je rasprostranjen osjećaj kulturne nadmoći u odnosu na Moldavce, dok u Moldaviji postoji sjećanje na vrijeme Velike Rumunjske, kada je Besarabija smatrana zaostalom provincijom i mjestom na koje su činovnici slani po kazni. Ipak, zbog zajedničke povijesti, kulture i jezika putevi dviju država će se ubuduće sve više približavati – hoće li to dugoročno dovesti i do ujedinjenja, ostaje otvoreno.