Crna Gora: Crkva čuva četničkog vojvodu

Crnu Goru potresa skandal zbog podizanja spomenika ozloglašenom četničkom zapovjedniku iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću, koji je u selu Gornje Zaostro kod Berana, na saboru poštovatelja četničkog pokreta, otkrio mitropolit budimljansko-nikšićki Srpske pravoslavne crkve Metodije.
Nakon što su Đurišićevi sljedbenici fizički i psihički maltretirali novinare i fotoreportere podgoričkih novina „Vijesti“ i „Pobjeda“ koji su izvještavali sa skupa, nekoliko osoba je privedeno i čeka se pravosudni epilog.

Spomenik nelegalan, ali završio u crkvi
Spomenik Đurišiću, koji je bio suradnik okupatora i odgovoran za masovna ubojstva muslimana, postavljen je na privatnom imanju Beranca Vujadina Dobrašinovića protiv kojeg je podnesena kaznena prijava zbog neovlaštenog podizanja spomen-obilježja.
Dobrašinovićevo uhićenje osudila je vladajuća Nova srpska demokracija i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić.
Iako je nadležna inspekcija Ministarstva kulture naložila njegovo hitno uklanjanje, spomenik je samo premješten i trenutačno se nalazi u Hramu Svete Mati Paraskeve u istom selu.
Otkrivajući kip četničkog vojvode, mitropolit Metodije izjavio je da će ga staviti u crkvu – „pa neka sruše crkvu“. Dodao je da se ne boje države, odnosno „njihove sile koja ni red na ulicama ne može uvesti", kao ni mladih ljudi „u skupim odijelima" koji su „zauzeli visoke političke i državne položaje i misle da mogu raditi što hoće i misle“.
Srpska pravoslavna crkva se ovim povodom nije službeno oglasila pa ostaje otvoreno pitanje podržava li ta vjerska zajednica i njezini vjernici da kip ratnog zločinca bude u crkvi u Beranama.

Tko je bio Pavle Đurišić

Pavle Đurišić rođen je 10. srpnja 1907. u Lješanskoj nahiji u Crnoj Gori. Prema službenim dokumentima iz Drugog svjetskog rata, kao vođa četnika bio je bliski suradnik okupatorskih snaga i nositelj visokog nacističkog odlikovanja – Željeznog križa, koji mu je osobno dodijelio Adolf Hitler.
Posebno je zloglasan po masakru nad muslimanskim civilima u Pljevljima, Čajniču i Foči u veljači 1943. Prema brojnim izvorima, njegovi četnici tada su ubili tisuće ljudi, što je najveći pojedinačni zločin četničkih formacija tijekom rata. Nakon sukoba s ustašama u bitci na Lijevča polju, zarobljen je i s grupom suboraca prebačen u logor Stara Gradiška, gdje je najvjerojatnije 21. travnja 1945. ubijen, a njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

Država dopustila „četnički pir"

Zastupnik vladajuće Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović kaže da je otkrivanjem spomenika Pavlu Đurišiću poslana još jedna „loša poruka" koja „hrani spiralu podjela u crnogorskom društvu". Dodaje kako za to odgovornost snose i oni koji su postavili nezakonit spomenik u Beranama i oni koji su isto činili u Gusinju, Podgorici, Plavu i drugim mjestima.
„Odgovornost je i na institucijama koje su to tolerirale ili nijemo promatrale. Ako zakon ne vrijedi jednako za sve, onda on nije zakon nego alat politike podjela“, kaže Bogdanović, aludirajući na spomenik Jusufu Čeliću u Gusinju koji je bio vođa albanske milicije u Drugom svjetskom ratu i također suradnik okupatora.
S druge strane, zastupnik oporbene Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter kaže da su događaji proteklih dana pokazali kako Uprava policije radi u interesu Srpske pravoslavne crkve, što je, tvrdi, vidljivo iz niza propusta koji su omogućili „da se četničke horde predvođene Metodijem izruguju državi Crnoj Gori“.
„Sve što se događalo posljednjih dana vezano za spomenik četničkom koljaču Pavlu Đurišiću pokazalo je da su Uprava policije, kao i cjelokupni sigurnosni sektor aktualne parlamentarne većine, u potpunosti podređeni interesima Crkve Srbije“, kaže Huter.

Država ne može u crkvu?

Zašto spomenik nije odmah uklonjen kao predmet izvršenja kaznenog djela i zašto nije obavljen očevid, pita se izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević. Napominje da se sada odvija „crna komedija“ jer se kip Đurišića nalazi u crkvi u koju, prema Temeljnom ugovoru sa SPC koji je potpisao bivši premijer Dritan Abazović, policija ne smije ući bez prethodnog odobrenja te crkve.
„Ostaje da vidimo kako će se država prema tome postaviti. Podsjećam da je Akcija za ljudska prava na vrijeme upozoravala da se ne unosi takva odredba u Temeljni ugovor, jer je protivna pravnom poretku…“, izjavila je Gorjanc Prelević za „Vijesti“.
Prema Temeljnom ugovoru Vlade sa SPC (članak 7.), u objektima i prostorima u vlasništvu crkve, državni organi ne mogu provoditi sigurnosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih tijela, osim kad to zahtijevaju razlozi hitne zaštite života i zdravlja ljudi. To u prijevodu znači da bi kip četničkog zločinca mogao biti u crkvi na sigurnom.

Dio pravnika, međutim, smatra da Temeljni ugovor ne može derogirati Ustav i zakone te da ne stvara „zonu bez zakona“ u crkvama. Kako navode, tvrdnja da policija ne smije ući u SPC bez odobrenja crkvenih tijela predstavlja pravnu zabludu bez uporišta u pozitivnom pravu. „Ustav i zakoni imaju veću pravnu snagu od bilo kojeg ugovora izvršne vlasti. Ne postoji crkveni azil. Vjerski objekti nisu izvanteritorijalni, niti uživaju imunitet od kaznenog progona. Ne postoji institut ‘utočišta’ u kojem bi osumnjičeni bio nedodirljiv.“

Četnici maltretirali novinare

Policija nije uklonila spomenik nego je, u dogovoru s onima koji su ga postavili, omogućila da ga sami premjeste u crkvu, a tek potom srušila postolje na kojem je kip Đurišića stajao jedan dan.
Dok su fotografirali premještanje spomenika u crkvu, masa je napala fotoreportere „Vijesti“ i „Pobjede“ Borisa Pejovića i Steva Vasiljevića te novinara „Vijesti“ Balšu Rudovića. Bili su praktički oteti dok nisu izbrisali fotografije, a Vasiljević je više puta udaren, dok su Pejović i Rudović psihički maltretirani. Policija je zbog toga uhitila pet osoba, ali prema riječima novinara, u napadu je sudjelovalo znatno više ljudi.
Iz Sindikata medija Crne Gore za DW su rekli da je riječ o nezabilježenom slučaju napada na novinare u Crnoj Gori, zbog brutalnosti i trajanja, te činjenice da su dva neuniformirana policajca koja su bila prisutna, sve to mirno promatrala.
„Policija je ovdje potpuno zakazala i ne samo da nije pratila ovaj skup visokog rizika nego nije ni stala u zaštitu novinara koji su umalo bili linčovani“, poručuju iz Sindikata i traže najstrože kazne za napadače.
Napad su osudili najviši državni dužnosnici, ali ne i sve stranke vlasti, dok je osuda stigla i iz Delegacije Europske unije, pa će se cijeli slučaj pomno pratiti u kontekstu daljnjeg puta Crne Gore prema EU.