Centri za migrante u Albaniji zjape prazni

Sve je opet kao ranije i u Gjadëru i u Shëngjinu (Sv. Jovanu Medovskom) na sjeverozapadu Albanije. Gotovo točno godinu dana nakon što je albanski parlament ratificirao sporazum o prihvatnom centru za migrante s Italijom, niti jedan migrant se ne nalazi u objektima izgrađenima u tim albanskim mjestima.

Još u studenom 2023. godine su Italija i Albanija dogovorili transfer migranata pristiglih u Italiju, a sporazum je i prihvatio albanski parlament 22. veljače 2024. Rim je preuzeo sve troškove gradnje i zapravo je bilo predviđeno da se tamo smjesti do 36.000 migranata godišnje dok Italija ne odluči o njihovim zahtjevima za azil.

Ali umjesto mnoštva migranata stiglih u Italiju preko Mediterana, u te centre je stigla tek šačica migranata – koji su redom opet vraćeni u Italiju jer je sud u Rimu osporio zakonitost takvog preseljenja. Ako je ukupno tamo boravilo 73 migranata, uglavnom iz Afrike i Južne Azije i prva od ukupno tri skupine je u Albaniju stigla 16. listopada, onda je još jedna manja skupina stigla početkom studenog, nešto veća koncem siječnja ove godine.

Svi došli i svi otišli

I svi su na koncu bili vraćeni u Italiju jer je Žalbeni sud u Rimu presudio kako migranti ne mogu biti zadržani u Albaniji dok Europski sud pravde u Luksemburgu ne odluči, jesu li zemlje porijekla tražitelja azila smatrane sigurnima za repatrijaciju – drugim riječima, da im zahtjev za azil bude odbijen. A presuda se očekuje tek 25. veljače.

S migrantima su u Albaniju stigli i talijanski službenici i aktivisti nevladinih humanitarnih organizacija, ali su se i oni već vratili u Italiju „do daljnjeg“. Među njima je bio i Francesco Ferri iz ActionAida čija je zadaća bila nadzor smještaja migranata u centrima u Albaniji, a sad nam iz Italije kaže kako i „iz udaljenosti“ prate situaciju i kako su se spremni vratiti – ako opet stignu i migranti.

Svi migranti koji su bili u Albaniji su pokušali čamcima doći do Italije ili Malte iz Libije. Prema Ferriju, svi su se bojali kako će nakon čitavog puta na koncu biti vraćeni u svoje zemlje porijekla.

„Zatekli smo pojedince koji su bili uplašeni, zbunjeni i dezorijentirani. Nisu poznavali proceduru, nisu bili adekvatno pripremljeni za podnošenje zahtjeva za azil i bili su u uvjetima izolacije. Njihova situacija jasno pokazuje kako je taj dogovor s Albanijom sustavno kršenje ljudskih prava", uvjeren je humanitarni djelatnik.

Možda kao „centar za repatrijaciju"?

Portal Infomigrants javlja kako talijanska vlada zapravo razmišlja te centre koristiti za drugu svrhu: jedna od mogućnosti bi bila tamo smjestiti migrante kojima je već odbijen azil prije nego što se nađe način vratiti ih u domovinu. No Ferro upozorava kako i to ne dolazi u obzir i kako bi i to bilo “ozbiljno kršenje ljudskih prava” i kako bi to samo proširilo praksu gradnje takvih mjesta u inozemstvu i prebacivanje odgovornosti s državnih institucija. Za njega, jedina moguća alternativa je njihovo zatvaranje i napuštanje.

Zapravo je i Albaniji u tom sporazumu najavljena potpora, tako da se i trenutna vlada u Rimu i u Tirani nekako trude održati te centre. No nisu samo humanitarni djelatnici, nego su i neke oporbene stranke u Italiji od početka bile protiv. Uvjereni su kako je čitav taj projekt preseljenja zloporaba ljudskih prava i ujedno golemo rasipanjem novca — procjena jest kako je čitava ta avantura Rim koštala oko milijardu eura.

Golema – i skupa pljuska za Rim

Elly Schlein iz talijanske Demokratske stranke lijevog centra smatra kako je sporazum s Albanijom “golemi neuspjeh” i razlog da premijerka Giorgia Meloni podnese ostavku. Podsjeća kako je od početka tvrdila kako taj model centara za migrante u Albaniji nikad neće funkcionirat. I Ferri se slaže kako se sve skupa jedino može proglasiti neuspjehom: “Vrlo malo ljudi je prebačeno, a svi su kasnije vraćeni u Italiju”, kaže humanitarni aktivist. Jedva da je itko tamo i boravio, a poteškoće i u organizaciji i u pravnim pitanjima i u politički kontekst nikad nisu omogućili pravo korištenje tih centara.

Usprkos tim ocjenama, premijerka Meloni je pred visokim policijskim dužnosnicima je ponovila kako je njezina vlada “odlučna nastaviti” s talijansko-albanskim sporazumom. “Tražimo rješenje za svaku prepreku”, izjavila je premijerka jer po njenim riječima, “talijanski građani traže od svoje vlade zaustaviti ilegalnu migraciju jer ona stvara nesigurnost.”

EU mora naći rješenje

I u Albaniji su ovi centri predmet spora vlade i oporbe: tamo se održavaju izbori 11. svibnja i oporbena Demokratska stranka Albanije je najavila kako će, u slučaju uspjeha odmah poništiti taj ugovor s Italijom.

Isto tako, to je problem s kojim se što prije treba suočiti i Europska unija: ovih dana je u Rim stigao i europski povjerenik za unutarnje poslove i migracije Magnus Brunner koji je premijerki Meloni najavio “moguće skoro usvajanje novog koncepta sigurne zemlje porijekla.” Po riječima Brunnera, Europska komisija već razmatra “vrlo ambiciozan” paket o repatrijaciji migranata i koji će sadržavati “jasne obveze“ i “stroga pravila za one (migrante) koji predstavljaju prijetnju sigurnosti”, baš kao i "bolju koordinaciju” na europskoj razini.

Za humanitarnog aktivistu Francesca Ferrija to nisu dobre vijesti. Uvjeren je kako će sad i EU tražiti način svoju odgovornost prebaciti na neku zemlju izvan Unije.