Buchenwald: Sjećanje na patnju u nacističkom logoru

Zgrada se nalazi usred šumskog krajolika. Šumovito brdo Ettersberg, nedaleko od kulturne metropole Weimar u Tirinškoj vidi se izdaleka. Na prvi pogled idilični krajolik.

Mjesto užasa

No utisak vara. To je mjesto užasa. Brdo je visoko 480 metara a na proplanku na vrhu se nekada nalazio najveći nacistički koncentracijski logor na njemačkom tlu. Od 1937. do 1945. nacisti su tu zatvarali političke protivnike, komuniste, homoseksualce, strane zarobljenike, Židove, Rome i Sinte, Jehovine svjedoke, predstavnike crkve koji su pali u nemilost.

Buchenwald je bio pakao, jedno u nizu takvih mjesta u nacional-socijalističkoj mašineriji progona i ubijanja. Kroz logor je prošlo 280.000 ljudi. Sustav logora je obuhvaćao glavni logor na brdu Ettersberg ali i 50 manjih vanjskih logora, gdje su zatvorenici uglavnom ropski radili u pogonima vojne industrije.

Do travnja 1945. u logoru je umrlo 56.000 ljudi, uglavnom Židova. Pred kraj rata, 11. travnja 1945. američki tenkovi su stigli nadomak logora. Grupa logoraša je podigla ustanak u logoru, sprječavajući nacističke čuvare da pobjegnu. Tirinška je nakon rata pripala sovjetskoj okupacijskoj zoni. Sovjeti su zemljište Buchenwalda iskoristili za svoj „specijalni logor“ u kojem su bili zatvoreni uglavnom lokalni nacistički funkcioneri, policajci i vlasnici pogona koji su koristili prisilne radnike. Do 1950. je u tom logoru umrlo još 7.000 ljudi.

„Ljude su tretirali kao životinje"

Osamdeset godina od oslobođenja nacističkog logora malo je živih svjedoka. Njihova bolna sjećanja su važna. Istodobno, digitalno čuvanje tih sjećanja je sve važnije.

„Sada je valjda samo još 15 preživjelih koji dolaze u goste – maksimalno 15", kaže povjesničar Jens-Christian Wagner za DW. On je direktor Zaklade memorijalnog centra Buchenwald. Sjeća se da je 2005. na šezdesetu godišnjicu došlo 500 bivših logoraša, a 2015., na sedamdesetu godišnjicu, bilo ih je jedva 80. Svi su bili u poodmakloj starosnoj dobi. Tada je među gostima bio i devedeset dvogodišnji bivši pilot Ed Carter-Edwards. Upravljao je kanadskim vojnim avionom i na ljeto 1944. je bio oboren kod Pariza. Zarobljen je i proveo je tri i po mjeseca u Buchenwaldu. „Tretirali su ljude kao životinje", prisjećao se, spominjući s uzdahom imena prijatelja koji nisu preživjeli logor. Carter-Edwards je umro 2017.

„Svi nose odgovornost"

„Svi mi nosimo odgovornost za sjećanje, svaki građanin“, kaže Wagner. Dodaje da je važno da se pokaže stav i da se suprotstavi rasizmu, desnom ekstremizmu i antisemitizmu.

Wagner smatra da je u aktualnoj politici učinjena velika greška da su „demokratske stranke oponašale govor Alternative za Njemačku"(desničarska stranka AfD), pa su takvom raspravom normalizirani narativi ekstremnih desničarskih stranaka.

Oblast u Tirinškoj oko Buchenwalda smatra se snažnim uporištem Alternative za Njemačku. Stranka je na parlamentarnim izborima u veljači 2025. u Njemačkoj osvojila 20,8 posto glasova, a u Tirinškoj čak 38,6 posto. Više nego u drugim njemačkim pokrajinama. U pokrajinskom parlamentu Alternativa za Njemačku ima još od rujanskih izbora 32 od 88 zastupnika. Na čelu zastupničkog kluba je Björn Höcke kojeg Urd za zaštitu ustavnog poretka deklarira kao desnog ekstremista.

Trenutno u svijetu jačaju ekstremno desničarske snage. Wagner kaže: „Mi u Tirinškoj smo u centru oluje". Ovaj povjesničar smatra da je situacija „ekstremno zabrinjavajuća“. I objašnjava: „Dugo smo vjerovali da su ljudi naučili svoju lekciju iz vremena nacizma“. Dodaje da bi ta lekcija sada mogla izblijediti.

Kaže da se u miljeu Alternative za Njemačku nacistički zločini umanjuju, ili se čak zauzimaju pozicije veličanja nacizma. Wagner tvrdi da se smanjuje svijest o tome koliko je za demokratske strukture važno suočavanje s nacističkom diktaturom.

Uništavanje imovine i prijetnje

Na Ettersbergu, izvan glavnog memorijalnog centra, više puta je došlo do oštećenja imovine. Prošle godine su Wagneru upućene prijetnje. On kaže da su sada kolegice i kolege koji rade u memorijalnom centru ponekad zabrinuti za svoju sigurnost. „Ne bi trebali dozvoliti da nas zastraše, ali moramo biti oprezni", kaže on. To je Njemačka 2025.

Memorijalni kompleks Buchenwald obuhvaća krematorij, zborno mjesto logoraša, dječje krilo i Higijenski institut Waffen SS-a. Ulazna vrata logora je označena ciničnom izrekom JEDEM DAS SEINE (Svakom što ga pripada) često je prikazivana u medijima. Iznad nje je mali toranj sa satom koji je zaustavljen u 15:15 – 11. travnja 1945. je u tom trenutku preživjelima došla sloboda.

Na pitanje kojem bi dijelu memorijalnog kompleksa dao posebno značenje Jens-Christian Wagner nakon kraćeg razmišljanja kaže: „Mali logor“. To je bila neka vrsta logora u logoru – glavno mjesto umiranja. Na početku su u njemu zatvarani ljudi određeni za prisilni rad.

„Od veljače 1945. je to bilo mjesto muka i umiranja za one logoraše koji su prije oslobođenja Auschwitza prebačeni u Buchenwald”. Za manje od sto dana tu je umrlo 6.000 ljudi.

Nakon 1945. logorske barake su uklonjene. Wagner kaže da je „Mali logor" u vrijeme DDR-a zarastao u travu i nije imao neku komemorativnu ulogu. Sada su očišćeni temelji na proplanku. „To ostaje mjesto patnje i tuge."