Bruxelles pred izazovom: Kako zaustaviti Dodika?

Nekada je slovio za reformista i pragmatičara. Doduše, od tada je prošlo više od dvadeset godina. Već neko vrijeme gotovo svakodnevno ismijava državu čiji je građanin, nazivajući je „umjetnom tvorevinom“, te sve otvorenije prijeti otcjepljenjem. Time je Milorad Dodik (66), predsjednik Republike Srpske (RS), entiteta u Bosni i Hercegovini (BiH) s većinskim srpskim stanovništvom, ovih dana uveo Europu u drugu najozbiljniju sigurnosno-političku krizu nakon ruskog rata protiv Ukrajine.

Povod za eskalaciju političke situacije u Bosni i Hercegovini bila je presuda Dodiku krajem veljače 2025., kojom je osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja u trajanju od šest godina zbog nepoštivanja zakona i institucija države BiH. Iako presuda još nije pravomoćna, za Dodikom je izdan nalog za uhićenje. On, međutim, prijeti ne samo otporom svoje teško naoružane osobne garde u slučaju pokušaja uhićenja, već i proglašenjem neovisnosti Republike Srpske.

Austrijsko-bosanski politolog Vedran Džihić tu poziciju u razgovoru za DW naziva „prelaskom crvene linije putem čina nasilja“. Time, prema njegovim riječima, Dodik ne napada samo državu Bosnu i Hercegovinu, već i zapadnu međunarodnu zajednicu i koncept liberalne demokracije u cjelini.

Putovanja unatoč zabrani napuštanja zemlje

Prije dva tjedna Dodik je, unatoč nalogu za uhićenje i zabrani izlaska iz zemlje, otputovao u Srbiju, u Beograd, a odatle u Izrael na konferenciju protiv antisemitizma. Iz Izraela je potom letio u Moskvu kod ruskog predsjednika Vladimira Putina. Mada je Interpol odbio izdati međunarodnu potjernicu, Njemačka i Austrija su mu zabranile ulazak na svoj teritorij. S druge strane, Dodik je njemačku državnu ministricu, koja faktički ima funkciju državne tajnice, u Ministarstvu vanjskih poslova, Annu Lührmann, zaduženu za zapadni Balkan, tijekom njezina nedavnog posjeta Republici Srpskoj proglasio nepoželjnom osobom i natjerao je da napusti entitet.

Nova visoka predstavnica Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost, Kaja Kallas, izrekla je tijekom svoje prve posjete Bosni i Hercegovini odlučnu poruku: poručila je da EU „neće tolerirati nikakve prijetnje teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku Bosne i Hercegovine". Svaki pokušaj razbijanja države je, kako je naglasila, neprihvatljiv.

Kaja Kallas: „Mir se održava silom“

To je izjavila tijekom govora vojnicima misije EUFOR Althea, misije EU u Bosni i Hercegovini, u njenoj bazi u Butmiru, blizu sarajevske međunarodne zračne luke. Kasnije je slične poruke ponovila i tijekom sastanka s članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Srpska predstavnica, Željka Cvijanović, nije propustila priliku za podrugljivu metaforu na račun Kallas i međunarodne zajednice: „Kad se uđe u pogrešan vlak, sve stanice su pogrešne“, rekla je Cvijanović, koju mnogi smatraju Dodikovom poslušnicom.

Sarajevo je bila posljednja, i najvažnija, stanica Kallas na njenoj prvoj balkanskoj turneji, nakon Podgorice i Tirane. S bivšom estonskom premijerkom u europsku vanjsku politiku ulazi novi ton odlučnosti – prvenstveno prema Rusiji, ali i na zapadnom Balkanu. Kallas je nedavno u Sarajevu poručila da je za uspostavu mira potrebna diplomacija, ali da se mir „održava silom“.

Etno-nacionalizam protiv građanske države

Malo je dužnosnika EU posljednjih godina koristilo riječ „sila“ u kontekstu Dodika, a još manje ih se otvoreno stavilo na stranu Bosne i Hercegovine. Ipak, malo je vjerojatno da će Kaja Kallas uspjeti zaustaviti Dodikove separatističke ambicije – ne samo zato što ima ograničene ovlasti, već i zato što unutar same EU postoje vrlo različiti interesi.

Tako je istovremeno s posjetom Kallas bosansku prijestolnicu posjetio i hrvatski premijer Andrej Plenković, koji se još prije njezina dolaska izjasnio protiv uvođenja sankcija EU-a Dodiku. Iako je Plenković umjereni, proeuropski konzervativac, po pitanju Bosne i Hercegovine zastupa tipično hrvatsku etno-nacionalističku poziciju – prema kojoj bi izborni sustav u zemlji trebao biti u potpunosti temeljen na etničkoj pripadnosti. Cilj je jačanje hrvatskih političkih snaga u BiH, pri čemu se Dodika doživljava kao saveznika protiv Bošnjaka.

Hrvatska ima izrazito negativan stav prema hrvatskom članu Predsjedništva BiH, Željku Komšiću, jer se on zalaže za građanski model države, a ne za podjelu po etničkom ključu.

Orban šalje specijalce

No, Plenković ipak nije najvažniji faktor koji remeti europsku politiku prema Bosni i Hercegovini. Najdosljedniji saveznik Milorada Dodika unutar EU je mađarski premijer Viktor Orban. Njih dvojica dijele isti model vladavine: sustav temeljen na korupciji i klijentelizmu, iz kojeg najviše koristi izvlače njihove obitelji.

Orban je više puta pomogao Republiku Srpsku, koja se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji, donacijama i kreditima. Kada je u veljači izrečena presuda Dodiku, Orban je u RS poslao specijalnu jedinicu svoje protuterorističke policije TEK, za koju središnje vlasti u Sarajevu tvrde da je imala zadatak, u krajnjem slučaju, pomoći Dodiku da pobjegne.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić također pruža podršku Dodiku i političkim strukturama u Republici Srpskoj, u okviru svog koncepta „Srpski svijet“ – ideje o duhovno-kulturnom, a po mogućnosti i političkom ujedinjenju svih Srba u jednoj državi. Prema vanjskopolitičkim potrebama, Vučić se povremeno predstavlja i kao „mirotvorac“ koji uspijeva „smiriti“ Dodika i spriječiti novi rat na zapadnom Balkanu.

EU neodlučna

Međunarodna zajednica, uključujući i visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, često je sporo ili nikako reagirala na Dodikove planove o secesiji. Tek se aktualni visoki predstavnik, bivši njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt, nakon određenog oklijevanja odlučio pozvati Dodika na odgovornost. Nepoštivanje zakona koje je sam Schmidt donio bilo je razlog za podizanje optužnice i izricanje presude predsjedniku RS u veljači. Ipak, do sada nije iskoristio ovlasti da ga smijeni s funkcije.

Politolog Vedran Džihić posebno kritizira neodlučnost EU u BiH, naglašavajući da je upravo ona najviše investirala u izgradnju tamošnje države i da je BiH od kraja 2022. godine i službeni kandidat za članstvo u EU. „Zapravo bi EUFOR trebao uhititi Dodika, a EU pomoći u tome“, kaže Džihić. „Ali očito se EU toga boji i radije pribjegava transakcijskoj politici – kako je to već mnogo puta bilo – pokušavajući iza kulisa pregovarati s Dodikom. Po mom mišljenju, takav pristup je opasan za društvo u cjelini, jer Dodik je nasilnik koji je prekršio zakon i nastavit će ga kršiti.“

Bosna i Hercegovina se već nalazi „usred otvorenog separatizma“, upozorava Džihić. Regionalni moćnici poput Dodika neprestano koriste nejedinstvo EU kako bi je oslabilI i ismijavali. „Ako se Dodikovu ponašanju sada ne stane na kraj, on će svoje planove o secesiji provesti. A to se ne tiče samo jedne male zemlje negdje u Europi – posljedice bi bile katastrofalne za cijelu EU i cijelu Europu.“