Borba protiv korupcije – marketinška reakcija na prosvjede

Koruptivne radnje koje su dovele do pada nadstrešnice u Novom Sadu i prateći prosvjedi širom Srbije doveli su predsjednika Aleksandra Vučića u poziciju da je javnosti morao ponuditi nekakvu akciju u cilju smirivanja napetosti. Kao i nebrojeno puta do sada, ponovo je najavljena borba protiv korupcije, ali ovog puta „najveća i neviđena do sada“. Aktivirano je tužiteljstvo, krenula su pojedina uhićenja, ali nakon par tjedana javnost nije uvjerena da je to nešto više od obične političke predstave.

Počelo je s relativno poznatim imenima, kakva su, recimo, bivši direktor Elektroprivrede Srbije (EPS) Milorad Grčić ili kontroverzni SNS-biznismen Aleksandar Papić, ali su nakon toga uslijedila nasumična uhićenja potpunih anonimusa, koji su pojedinačno optuženi za pronevjere u rasponu od 25.000 do milijun eura.

Kada je riječ o pronevjerama u EPS-u i Grčiću, optužen je za pronevjeru od milijun eura, što je postalo i predmet šaljivih osvrta: razmjeri štete koje su učinjene u toj kompaniji procjenjuju se na stotine milijuna eura i kaže se da je milijun eura pronevjera koja se događa do pauze za ručak jednog radnog dana.

Poput akcija u supermarketu

Teško je ustanoviti sve nijanse unutarnjih odnosa u SNS-u, ali je također primijećeno da je borba protiv korupcije iskorištena za unutarstranačke obračune, jer su pojedinci bili bliski bivšem ministru vojske i policije Nebojši Stefanoviću, koji je trenutno politički sklonjen jer nije položio test lojalnosti predsjedniku Srbije. U svakom slučaju, dojam je da su prvi i vodeći ešaloni vlasti, gdje je i najveća cirkulacija novca, ostali van domašaja gromoglasne borbe protiv korupcije.

Odvjetnik Božo Prelević ocjenjuje da je „ovdje riječ o najobičnijoj političkoj kampanji, koja podsjeća na akcije u supermarketu koje traju 15 dana, a onda ponovo po starom". „To ne bi trebao biti način rada policije i tužiteljstva. Djeluje sve to kao pokušaj Vučića da kaže evo radi država, rade institucije, sve je u redu, i zato prestanite s protestima“, kaže Prelević za DW.

Tko je vezao ruke tužiteljstvu?

Klasična metoda spinova kada se nađeš u problemu, primjećuje Zoran Stojiljković, profesor Fakulteta političkih znanosti, i dodaje „kako sve ovo liči na kontrolu štete i pokušaj da se nađe nešto što bi trebalo fingirati radikalnu borbu protiv korupcije. Vidimo to i po uhapšenim ljudima, kojima se pripisuju određene koruptivne radnje, ali je isto tako vidljivo da tu nema nikoga iz vrha onoga što zovemo endemska i sistemska korupcija“, napominje Stojiljković za DW.

U okviru najavljene akcije Aleksandar Vučić je najavio „odriješene ruke tužiteljstvu", vjerojatno ne shvaćajući da je na taj način implicitno priznao da su tužiteljstvu vezane ruke i da ono radi samo na političke instrukcije. Kako kaže Božo Prelević, „to je vidljivo i po najavama koje smo imali iz vrha vlasti, koje bukvalno navode od kog do kog dana će se vršiti hapšenja“.

„Mislim da mi tu nećemo vidjeti nikakav epilog svih tih procesa i da će se oni završiti nekakvim nagodbama. Nema tu nikakve iskrenosti i ovo je samo dokaz da su studenti u pravu. Jer, kada vi kažete imate odriješene ruke to znači da se vi miješate u stvari za koje niste nadležni. To nikome u normalnoj zemlji ne bi palo na pamet reći, i zato smo i prinuđeni zahtijevati rad institucija na ulici“, smatra Prelević.

Hapšenja na marginama

Takve izjave nam govore da „vi možete i žrtvovati sebi neke bliske ljude, a da to ne dovede do još ozbiljnije društvene i političke krize“, naglašava Zoran Stojiljković.

„Ta se manira uporno ponavlja, jer je vlast svjesna da je način kako su došli na vlast upravo bio borba protiv korupcije. To znači da, onako kako su došli na vlast, zbog istog problema korupcije mogu i otići s vlasti. Ovo čemu sada prisustvujemo su pokušaji i trzaji da se to na neki način odgodi i da se ovim hapšenjima na marginama nekako zadovolji javnost u Srbiji“, ističe Stojiljković.

Uhitim deset – spasim devedeset

Ako se pogledaju sada već višegodišnja otkrića skrivenih komunikacija vrha vlasti s organiziranim kriminalom, i to da nijedna osoba iz presretnutih razgovora nije uhićena, jasno je, kako se ocjenjuje, da je riječ o vrlo selektivnoj borbi protiv korupcije.

To po riječima Bože Prelevića pokazuje „da oni koji bi se trebali boriti protiv kriminala imaju bliske suradnike u čvrstim vezama s narko dilerima, i da sada imamo situaciju da ovima kojima su odriješene ruke damo deset ljudi koje možemo uhapsiti, kako bi sačuvali ostalih devedeset“, skreće pažnju Prelević.

Srbija blokirana zbog Vučića

Kompletna SNS-vlast se održava putem zatvorenih medija, nastavlja Prelević i kaže da je „svrha same vlasti isključivo korupcija i pohlepa". „Pri tome imamo stalnu zamjenu teza kako je Srbija blokirana zbog studenata. To nije točno, jer je blokirana upravo zbog Aleksandra Vučića i metastaze njegove vlasti u kojoj ništa ne funkcionira po Ustavu i zakonu", ocjenjuje naš sugovornik.

Ako se pogleda unazad, dobiva se dojam da biračima vladajuće stranke korupcija ne predstavlja neki naročit problem, jer nijedna od brojnih afera nije bitnije utjecala na rejting stranke. Zoran Stojiljković smatra da je to „točna ocjena u neko mirnije vrijeme, ali da kada se suočimo s jasnim i tragičnim posljedicama korupcije, kao u Novom Sadu, i vidite da korupcija zaista ubija, onda vam je jasno da su stvari otišle predaleko. I kada počne izazivati ovu vrstu reakcija, onda se korupcija ponovo pojavljuje kao jedan od tri ključna problema svakog društva“, zaključuje Stojiljković za DW.