Berlin dobiva spomenik žrtvama komunističke diktature

To je njegovana zelena livada s nekoliko mladih stabala. Ispred nje tri su klupe. Svakoga dana tisuće ljudi prolaze takozvanim „Sprebogenom“ u središtu Berlina. To su turisti iz cijeloga svijeta, zaposlenici u obližnjem uredu kancelara ili Bundestagu, kao i ljudi na kratkom putu prema ili s glavnog željezničkog kolodvora u Berlinu.

Na toj slobodnoj površini trebalo bi nastati jedno od središnjih spomen-obilježja Njemačke. Od jeseni 2024. predviđeno je da to bude lokacija za „Spomenik opomene i sjećanja na žrtve komunističke diktature u Njemačkoj“. On bi trebao podsjećati na brojne žrtve komunističke vladavine u zemlji.

Do 1989. godine granica je dijelila Njemačku na Zapad i Istok – demokratsku vlast na Zapadu i komunističku vlast na Istoku. Iz Sovjetske okupacijske zone koja je postojala od kraja rata 1945., 7. listopada 1949. nastala je Njemačka Demokratska Republika (DDR).

Njezindiktatorski sustav je progonio neistomišljenike i gušio slobodu mišljenja, ali i kretanja – sve do raspada u jesen 1989. i ponovnog ujedinjenja Njemačke sljedeće godine. Više od 600 ljudi tijekom DDR-godina izgubilo je život pokušavajući pobjeći na Zapad preko unutarnje njemačko-njemačke granice ili preko Berlinskog zida.

Na sve to ubuduće bi trebalo podsjećati spomen-obilježje. Projekt sada dobiva na zamahu. U rujnu parlament raspravlja o saveznom proračunu za 2026., a trebao bi biti usvojen u studenome. Tada se može raspisati natječaj.

Spomenik je odavno trebao biti podignut

„Odavno je trebalo podići taj spomenik“, kaže Dieter Dombrowski za DW. Danas 74-godišnji rođeni Istočni Berlinac predsjednik je „Saveza udruga žrtava komunističke tiranije“. U DDR-u ga je Okružni sud u Schwerinu 1974. osudio na četiri godine zatvora zbog „ilegalnog prelaska granice“ i „uspostavljanja subverzivnih kontakata“. Od toga je odslužio 20 mjeseci, a kasnije je mogao emigrirati u Zapadnu Njemačku. Dombrowski je 1994. rehabilitiran.

Govori o svom podrijetlu i odgoju u katoličkom duhu. Majka je svoju djecu svjesno željela zaštititi od komunističkih utjecaja „koji su u DDR-u bili sveprisutni – u vrtiću, školi, na poslu, posvuda“, kaže on. Dieter Dombrowski odrastao je sa sedmero braće i sestara. Šestoro njih je bilo u zatvoru. Šest od oko 350.000 ljudi koji su u DDR-u završili u zatvoru zbog kritike sustava.

Spomen-obilježje, kaže 74-godišnjak, moglo bi podsjećati i na one zatvorenike koji su već umrli. „Mnogi ljudi nisu doživjeli pad Zida 1989., ali su čeznuli za tim.“ Za preživjele bi to bila psihološka podrška i znak da nisu bili sami.

U načelu, podizanje spomenika Bundestag je odobrio 2019., a kasnije i parlament. No on će biti podignut tek kada se osigura financiranje.

Žrtve trebaju osjetiti da njihova patnja nije zaboravljena

„Mi smo vjerojatno posljednji u bivšem istočnom bloku koji će podići nacionalni spomenik u tu svrhu. To govori samo za sebe“, kaže Dombrowski. Naglašava da sjećanje na žrtve u „drugoj njemačkoj diktaturi“, u DDR-u do 1989., ne bi trebalo umanjiti „posebno značenje“ prve njemačke diktature – vremena nacionalsocijalizma. „Ali komunizam uvijek znači diktaturu“, smatra on.

Dosad u Njemačkoj više od 900 spomenika, mjesta sjećanja i muzeja podsjeća na diktaturu u Sovjetskoj okupacijskoj zoni i DDR-u. Najčešće su rezultati lokalnih ili regionalnih inicijativa. Tek mali broj njih ima nadregionalni značaj – poput spomenika u Berlin-Hohenschönhausenu ili spomenika zatvora u Cottbusu – oba podsjećaju na zatvore istočnonjemačke tajne službe Stati.

Direktorica Savezna zaklada za suočavanje s prošlošću, Anna Kaminsky, nada se da će nakon usvajanja proračuna projekt brzo postati konkretniji i da će spomenik postati stvarnost „što je prije moguće". Radi se o tome „da što više žrtava i onih koji su pogođeni, posebno u ranim godinama", vide dovršen spomenik. Time bi mogli osjetiti da će se njihova patnja trajno pamtiti, kaže povjesničarka za DW.

Pokazati razlike između diktature i demokracije

Kaminsky vidi središnji spomenik kao „dio sjećanja na diktaturu". Podsjeća na narodni ustanak u DDR-u iz lipnja 1953. i na izgradnju Berlinskog zida u kolovozu 1961., na Željeznu zavjesu između Istoka i Zapada u Europi. Konkretno sjećanje danas je „hitno potrebno kako bi se istakle razlike između diktature i demokracije".

Savezni proračun za 2026. još nije usvojen, ali pitanje zemljišta već je riješeno. Trenutno se radi na raspisu natječaja za oblikovanje budućeg spomenika, a početak radova se očekuje 2027. – 38 godina nakon pada Berlinskog zida.

Dieter Dombrowski kaže da udrugama žrtava nije stalo do mjesta sjećanja na kojem bi se jednom godišnje održavala državna ceremonija ili povremeno polagali vijenci. On bi volio „interaktivni spomenik", koji bi se postavio i na internetu – trodimenzionalno spomen-obilježje koje nudi razne dodatne sadržaje putem QR-kodova.

Na taj bi način to mjesto moglo postati prostor učenja za školske razrede, omladinske skupine ili obrazovne institucije, kaže Dombrowski. „Tada to ne bi bio samo spomenik, nego i doprinos širokom građanskom obrazovanju."