AI: u prošloj godini još više pogubljenja

Prošle godine je bilo više od 1.500 osuđenika nad kojima je provedena smrtna kazna. Nakon što se broj pogubljenja nekoliko ranijih godina smanjivao, ovaj najnoviji podatak je najveći nakon 2015. godine, izvještava organizacija za ljudska prava Amnesty International (AI). No broj likvidiranih kažnjenika je zapravo mnogo veći jer puno država – prije svega Kina - uopće ne objavljuju podatke o izvršenim smrtnim presudama.

Među podacima dostupnima svjetskoj javnosti se prije svega ističu oni za tri zemlje: Iran, Saudijsku Arabiju i Irak. Samo u tim zemljama je izvršeno 90% svih egzekucija i one su najzaslužnije za ukupan porast. Iran je na vrhu liste- ondje su pogubljene najmanje 972 osobe, u usporedbi s 853 pogubljenja u godini ranije. U Saudijskoj Arabiji se broj udvostručio na najmanje 345 – što je prema podacima dostupnima AI-u najviše ikad zabilježeno u ovoj zemlji. U Iraku je smrtna kazna provedena 63 puta, skoro četiri puta više u usporedbi s 2023. godinom.

Ali za Amnesty International je Kina "vodeći egzekutor”: u svom godišnjem izvještaju ova organizacija prenosi procjene na temelju dostupnih informacija, jer službeni brojevi se ne objavljuju, a tu se radi o tisućama pogubljenja. Službene brojke ne objavljuju ni Sjeverna Koreja i Vijetnam, ali poznato je da tamo smrtna kazna postoji – i određuje se za čitav niz prijestupa.

Likvidacije "terorista"

Saudijska Arabija je odjednom pogubila mnogo više osoba, usprkos svim najavama prijestolonasljednika Mohammada bin Salmana o modernizaciji i obećanjima kako će smanjiti izvršenja smrtnih kazni. Još gore: Amnesty International ističe kako je u Saudijskoj Arabiji glavni razlog za državnu likvidaciju bilo gušenje političkog otpora. Na udaru su prije svega šijitski muslimani zbog prosvjeda protiv tamošnjeg režima između 2011. i 2013. godine. Tako je prošlog kolovoza pogubljen Abdulmajid al-Nimra i makar se njegovo pogubljenje opravdava njegovom vezom s terorističkom organizacijom Al-Qaida, sudski spisi pokazuju kako je na suđenju od glavnog značaja bilo tek njegovo sudjelovanje u prosvjedima protiv kraljevske kuće.

"U medijima smo vidjeli kako je tamošnji režim iskoristio ovaj slučaj da bi izokrenuo narativ i krivnju sveo na terorizam i kaznena djela povezana s terorizmom. To isto tako pokazuje kako se terorizam može koristiti kao sredstvo za širenje uvjerenja da je smrtna kazna neophodna za suzbijanje prosvjeda i zaštitu javnosti", objašnjava Chiara Sangiorgio iz organizacije AI.

U Iranu su provedene još dvije egzekucije povezane s prosvjedima diljem zemlje povodom smrti Mahse Amini , koja je umrla u policijskom pritvoru 2022. godine. Među pogubljenima je i Mohammad Ghobadlou, koji je doduše sudjelovao u prosvjedima, ali za kojeg je poznato da je dugogodišnji mentalni bolesnik.

"Oni koji se usude izazvati režim moraju se suočiti i s najtežom kaznom, posebno u Iranu i Saudijskoj Arabiji. Drugim riječima, smrtna kazna se koristi za ušutkavanje onih koji su dovoljno hrabri da progovore", rekla je glavna tajnica AI-a Agnès Callamard.

Likvidacije zbog narkotika

Više od 40% pogubljenja u 2024. godini bilo je povezano s drogom. Smrtna kazna za posjed, šverc ili trgovinu narkoticima je predviđena u čitavom mnoštvu zemalja, a često se određuje i u Singapuru i Kini, navodi se u izvješću Amnesty Internationala. "U mnogo slučajeva se može vidjeti kako su i kod kaznenih djela povezanih s narkoticima najčešće na smrt osuđene osobe iz ugroženih sredina, makar zapravo uopće nema dokaza da takva kazna uopće smanjuje promet narkoticima”, upozorava Callamard.

O takvoj kazni za narkotike razmišljaju i druge države kao što su Maldivi, Nigerija i Tongo, a Agnès Callamard traži da ih se upozori da i u borbi protiv narkotika na prvom mjestu moraju biti ljudska prava.  No izricanje takve presude ne znači da će ona biti i provedena: na primjer u Maleziji je oko 1.000 osoba koje u zatvorima čekaju smrtnu kaznu — mnogi u vezi s deliktima s narkoticima — a njihova likvidacija je odgođena kao rezultat reformi pokrenutih 2023. godine. Zemlja je ukinula obveznu smrtnu kaznu za mnoge zločine, uključujući i za trgovinu ljudima.

Izuzetak: Sjedinjene Američke Države

Sjedinjene Države ostaju iznimka u zapadnim demokracijama u primjeni smrtne kazne. Prošle godine je ondje pogubljeno 25, a pretprošle 24 osobe. No tamošnji trend zabrinjava, izvještava Amnesty International. "Brojke govore o povijesno malenom broj i pogubljenja i osuda na smrtnu kaznu, ali prošle godine su čak četiri savezne države nastavile s pogubljenjima: Južna Karolina, Georgija, Utah i Indiana. To zabrinjava, jer tamo se već godinama nisu provodila pogubljenja”, kaže Sangiorgio.

U SAD-u je pobudilo pažnju javnosti kad su i farmaceutske tvrtke odbile isporučiti preparate za smrtnu kaznu tamošnjim kaznenim institucijama, a u Alabami je to riješeno tako da se kažnjenike likvidira uporabom dušika. To je inertan plin kojeg ima u izobilju u našem okružju, tako da se i ljudsko tijelo „prevari” i neće imati impuls “boriti se za zrak”. No smrt je bez kisika neminovna, ali tek nakon nekog vremena, što stručnjake UN-a navodi na mišljenje kako bi se i takva likvidacija mogla svrstati u mučenje.

Ipak ima nade

Usprkos većem broju pogubljenja prošle godine, AI ističe kako već drugu godinu za redom još samo 15 zemalja u čitavom svijetuuopće poseže za smrtnom kaznom. "To ukazuje na distanciranje od ove okrutne, nečovječne i ponižavajuće kazne", smatra Callamard. "Očito je da su države koje još uvijek imaju smrtnu kaznu usamljena manjina."

Ne tako davno većina država svijeta je imala smrtnu kaznu za najteža kaznena djela, ali do sad ju je već 145 zemalja ukinulo u zakonu ili praksi. Po prvi put se i dvotrećinska većina Opće skupštine UN-a izjasnila barem za moratorij na primjenu smrtne kazne.

Zimbabve je 2024. godine usvojio zakon kojim je ukinuta smrtna kazna, iako je moguće ponovno uvođenje u slučaju izvanrednog stanja. To znači da će i za 60 osoba koje su tamo osuđene na smrt to značiti promjenu u zatvorsku kaznu. Od 2021. je slično odlučilo još šest drugih afričkih zemalja.

Chiara Sangiorgio iz AI-a se tome raduje: "Sve u svemu, priča o Africi je priča o uspjehu, priča o nadi, o tome da se ljudska prava ipak šire i da se više ne nasjeda teoriji kako je smrtna kazna magično rješenje svakog kriminala i problema."

Ovaj tekst je preveden s engleskog jezika