200 dana Donalda Trumpa

Za vrijeme predizborne kampanje prošle jeseni, Elon Musk je izvještavao Donalda Trumpa kako Europljani o njemu „šire strahovite laži“. Što Elon Musk danas misli o svom nekadašnjem velikom prijatelju, to ne mora biti razlog zadovoljstva Europljanima jer ovdašnji mediji doista i jesu očito pretjerivali u optimizmu za Trumpovu protukandidatkinju Kamalu Harris.

No vremena se mijenjaju: podrška Amerikanaca sadašnjem predsjedniku uporno pada, jedino se postotak nešto razlikuje između različitih instituta i agencija koje provode ispitivanje javno mnijenje. Portal YouGov je još velikodušan i priznaje mu 43% podrške, analitičari (doduše britanskog, dakle europskog) lista The Economist41%, Gallup i Sveučilište Massachusetts Amherst 37-38% -  a tu negdje je Trump bio i nakon 200 dana svog prvog mandata 2017. Od nedavnih predsjednika otrežnjenje je dočekalo i Billa Clintona 1993. kad je imao još samo oko 45% podrške, a čak i George Bush mlađi je u tom razdoblju uživao Trumpu nedostižnih 57 do 58% podrške. Jedino je još Obama Amerikancima nakon tog roka odavao nešto više povjerenja.

Vjerne pristaše MAGA

Još u kampanji se znalo kako Trump i njegova obećanja najviše privlače slabo ili nikako obrazovane bijele muškarce između 47 i 64 godina. Krivulja YouGova i lista The Economist svjedoči kako su te demografske skupine još uvijek na vrhu – ali čak je i među njima popularnost Trumpu pala ispod 50%. Najteži mrak na oči na spomen Trumpa i dalje pada afroameričkom stanovništvu, hispano i ostale etničke skupine su tek nešto strpljivije i negdje su slične mišljenju populacije mlađe od 30 godina.

Jedina dobra vijest za Trumpa jest da su mu njegovi republikanci začuđujuće vjerni – od 89,5% u veljači je u kolovozu još uvijek 85,1% (po YouGov). Zanimljivo je i kako se nisu značajnije ispunile prijetnje razočaranih birača republikanaca kad Trump nije – ili nije imao što objaviti o slučaju Epstein i zavjeri deep state koju je i Trump marljivo širio. Ali ih jest nešto uzdrmao Trumpov Big Beautiful Bill i golem dug u kojeg se sprema potonuti Trumpova vlada.

No kod svih važnih tema – od inflacije, zdravstvene skrbi, zaposlenosti i ekonomije i pogotovo vanjske politike gdje je Trump najavljivao u tren oka riješiti i Ukrajinu i Bliski istok, a čak i politike prema migrantima koju su isprva podržavali i brojni birači demokrata, je od podrške raspoloženje svugdje palo u ponegdje duboko nezadovoljstvo. No ima i čudnih, ne tako negativnih trendova. Trump je u ovih 200 dana žestoko i ne osobito vješto drmao po dvije poluge koje bi zapravo lako mogle dovesti do značajno većih cijena u američkim trgovinama.

"Pusti moje Meksikance na miru!"

Najprije je tu, kako Trump sam kaže; njegov najomiljeniji pojam iz ekonomije: carine. Tako su tu carine i na robu iz Meksika koja je važan dostavljač poljoprivrednih proizvoda za američko tržište, osobito jug i Zapadnu obalu. Druga poluga su migranti: Sjedinjene Države su i same upravo golemi proizvođač poljoprivrednih proizvoda, ali netko treba i obrađivati ta polja i ubirati plodove. Procjene glase kako je čitava polovica radnika na poljima SAD illegals, dakle u pravilu radnici iz Latinske Amerike koji su u toj zemlji bez dozvole rada i boravka.

Europljani bi mogli pomisliti kako bi ti potezi neminovno trebali značiti čak značajno povećanje cijena osnovnih živežnih namirnica, ali to se jednostavno – nije dogodilo. Američka „potrošačka košarica“ (Consumer Price Index, CPI) jest nešto skočila u posljednjih 200 dana, ali ne značajnije nego na primjer u Europi.

Loša vijest je tek politička kleveta

Druga je stvar sa zaposlenošću i ukupnim gospodarskim trendovima: niti Trumpovim republikancima se nije previše dopalo što je ovaj američki predsjednik po kratkom postupku dao otkaz glasnici loših vijesti, šefici Ureda za radnu statistiku (BLS) dr. Eriki McEntarfer jer je morala objaviti kako je tržište rada u SAD još uvijek daleko od nekakve euforije. U srpnju 2025. se pojavilo samo 73.000 novih radnih mjesta, a morala je i ispraviti i procjene za svibanj i lipanj i objaviti kako je 258.000 radnih mjesta – nestalo. Za Trumpa su sve to bile laži i političke klevete i šefici koja je tek objavila ono što su joj „rekla“ računala tog ureda – pokazao vrata.

No to je rezultat vjere Trumpa kako će svi njegovi potezi navesti strane tvrtke da dođu i proizvode u SAD – njegovu izjavu kako bi i Mercedes i BMW mogle biti američke tvrtke ne treba shvaćati samo kao (lošu) šalu. Ali to se jednostavno ne događa – ili barem ne još. Umjesto toga ulagači više nisu sigurni što će ovaj američki predsjednik odlučiti večeras, a što sutra – i radije ulažu svoj novac negdje gdje misle da su sigurniji. A to vidi i po mjenjačkom tečaju dolara: od siječnja je prema euru pao za preko 10%.

Koga bi birali ove nedjelje?

Europska ispitivanja političkog mnijenja redovito sadrže takozvano „nedjeljno pitanje“: kome bi dali glas kada bi ove nedjelje bili izbori. U SAD takvog pitanja nema i besmisleno je: ne samo da se izbori tadicionalno uopće ne održavaju nedjeljom nego predsjednik tamo ne ovisi o volji parlamenta. Povrh toga su predsjednički izbori u SAD mnogo više povezani za konkretne osobe. Nije niti običaj da oporbena stranka ističe nekog kandidata tako daleko od sljedećih izbora, tako da pravog odgovora na to „nedjeljno“ pitanje u SAD zapravo nema.

Ali podrška Trumpu je doista pala i u saveznim državama kao što su Teksas ili Florida, no još uvijek bi vjerojatno mogao računati na pobjedu u važnim swing states kao što su Nevada, Georgija i Sjevernoj Karolini. Drugim riječima i ma koliko se Europljani čudili, kad bi izbori bili ove nedjelje, pobjednik bi još uvijek lako mogao biti - Donald Trump. Odnosno kako Trump zamišlja svog nasljednika, J.D. Vancea – i njegova popularnost je po YouGovu slična Trumpovoj, 38%. „Samo“ 44% upitanih Vance nije simpatičan.