Studentski protesti u Srbiji: Individualni čin oslobođenja

„Po čemu se mjeri uspjeh jednog političkog pokreta?" - pita na početku članka o studentskim protestima u Srbijiizvrstan poznavalac prilika u regionu Andreas Ernst. Za švajcraski Noje Cirher cajtung on navodi da „protest predvođen studentkinjama i studentima već tri mjeseca Srbiju drži u stanju ushićenja kakvo nije viđeno još od demonstracija protiv Slobodana Miloševića prije četvrt vijeka".

Blokadama institucija, saobraćajnica i velikim skupovima, protesti povremeno parališu javni život, piše dalje autor: „Ali, ako pažljivo pogledate, u suštini se događa suprotno: studenti po prvi put stvaraju javni prostor u kojem sebe prepoznaju kao odgovorne građane svoje zemlje. Pokret je kreativan, duhovit, potpuno nenasilan – i nevjerovatno istrajan".

Pokret još nije promijenio sistem, ali je promijenio njegove učesnike

Švajcarski list navodi da „mnogi posmatrači izražavaju poštovanje prema odlučnosti studenata, koje podržavaju stotine hiljada građana. No, sve češće se među pohvalama javlja i skepticizam. Kako se može slomiti Vučićeva moć? Državnim udarom snaga bezbjednosti? Nemoguće. Na izborima? Malo vjerovatno, sve dok Vučić sve kontroliše".

„Skeptici ipak previđaju nešto ključno", smatra Andreas Ernst i konstatuje: „Ovaj pokret je već postigao ogroman uspjeh – politizovao je čitavu generaciju mladih ljudi koja je smatrana pasivnom i apolitičnom. Činilo se da je njihova najveća ambicija - odlazak u Evropu."

Doduše, ovaj pokret još nije promijenio sistem, ali je promijenio učesnike pokreta. Oni su izgubili strah, u debatama su naučili da artikulišu svoje mišljenje, a zahvaljujući organizaciji da ostvaruju konkretne ciljeve. Protest je škola demokratije – od učesnika pravi građane", piše NZZ.

Mladost Srbije ne očekuje ništa od EU

Autor primjećuje da „u moru zastava i transparenata koji preplavljuju ulice srpskih gradova nešto upada u oči – nigdje, ali baš nigdje, nema zvjezdica Evropske unije. Politička Evropa je odsutna. Kakva razlika u odnosu na proteste u Gruziji, gdje se plavo-zlatni simbol EU vidi na svakom koraku!"

„Za razliku od Gruzijaca, mladi u Srbiji od EU ne očekuju ništa. Priče o evropskoj perspektivi Srbije odavno više niko ne sluša. Za proces emancipacije mladih Srpkinja i Srba, samoproklamovana zajednica vrijednosti jednostavno nije bitna", piše dalje NZZ i konstatuje: „A tamo gdje EU igra ulogu u zemlji, ona je na Vučićevoj strani: podržava njegov projekat rudnika litijuma, za koji većina građana vjeruje da će nanijeti ozbiljnu štetu životnoj sredini i ne protivi se njegovom autoritarnom režimu, sve dok on uredno isporučuje municiju Ukrajini".

Andreas Ernst na kraju zaključuje: „Geopolitika, dakle, nije saveznik srpske demokratije. Ali to ne smeta studentima. Jer, emancipacija od sistema političkog patronata za desetine hiljada njih predstavlja lični čin oslobođenja. Na kolektivnom nivou, to je ulaganje u bolju budućnost zemlje".

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu