Zašto će nedostatak stanova biti još veći

Anne Haferkorn i Georg Stein hitno traže povoljan stan. S dvoje djece i radom od kuće, obitelj treba najmanje četverosoban stan u Speyeru (Falačko Porajnje) ili okolici. Mogli su si priuštiti oko 1600 eura mjesečno za ukupnu stanarinu.

"Lijepili smo plakate po staračkim domovima i vrtićima, dijelili smo letke, razgovarali smo s ljudima na ulici ili u kafićima, stavili smo oglase u novine. Konkurencija je jednostavno prevelika", kaže Georg Stein. Ponižavajuće je kad ne dobijete nikakav odgovor, žali se ovaj mladi otac.

Jednostavan standard teško pristupačan

Već godinama stanarine vrtoglavo rastu. Prema istraživačkom institutu Empirica, stan od 60 četvornih metara jednostavnog standarda u Berlinu koštao je 2024. godine 650 eura, bez komunalnih troškova. Ostali gradovi u Njemačkojpoput Frankfurta na Majni ili Stuttgarta još su skuplji i stanarina iznosi 790 eura, odnosno 800 eura. München je vodeći s 1150 eura. Čak i uz dobre i sigurne poslove, mnogo ljudi biva odbijeno prilikom traženja stana.

"Ljudi poput policajaca, medicinskih sestara, ali i samohranih roditelja i onih sa stranim prezimenima često su zanemareni. Njima je posebno loše, ali zapravo je sada pogođeno cijelo društvo, a ne samo oni s niskim primanjima", kaže Lukas Siebenkotten iz Njemačkog udruženja stanara.

Problem je poznat već odavno. U borbi protiv visokih stanarina bivša koalicija Semafor namjeravala je potaknuti stanogradnju. Plan je bio gradnja 400.000 stanova godišnje, od čega bi 100.000 bilo javno subvencionirano. No, prema procjenama stručnjaka, do 2024. ih je izgrađeno tek nešto više od polovice.

Građevinarstvo je u krizi

Prema mišljenju Siebenkottena, niko ne bi trebao trošiti više od trećine svog raspoloživog neto prihoda domaćinstva na stanovanje. U stvarnosti, milijuni ljudi izdvaja više od 40 posto, a stotine hiljada više od 50 posto, kaže on. 

U međuvremenu je građevinska industrija u dubokoj krizi. Neizvjesnost među potencijalnim kupcima osjeća se svuda. Lars Diehl je voditelj projekta u tvrtki Krieger + Schramm Frankfurt RheinMain GmbH & Co. KG. On kaže da mnogi kupci svoje čekanje na kupovinu stana opravdavaju time da se nadaju padu kamatnih stopa ili padu troškova izgradnje.

On sam se plaši da će gradnja u budućnosti biti još skuplja. Mnogi zaposlenici su, kaže, zbog krize napustili branšu. Kada bi se opet moglo više graditi, nedostajalo bi osoblja. "Apsolutno nam trebaju kvalificirani radnici iz inozemstva da popune te praznine, ali ti ljudi trebaju i smještaj, a to opet komplicira situaciju”, kaže Diehl. Zbog loše gospodarske situacije, kaže on, gradi se puno manje kuća za jednu ili dvije obitelji nego prije nekoliko godina.

Situacija za stanare bi se mogla pogoršati

Ekonomist Matthias Günther s Instituta Pestel pretpostavlja da će time situacija za podstanare biti još gora: "Dok je prije privatno domaćinstvo moglo financirati obiteljsku kuću sa 1100 do 1200 eura, danas treba 1700 do 1800 eura, a to je mnogim domaćinstvima već tijesno, mnogi si to više ne mogu priuštiti." I to je naravno također problem za tržište najma stanova. "Jer ovaj nedostatak vlasništva nad kućom jednostavno znači da ljudi ostaju u svojim stanovima za iznajmljivanje i više ne oslobađaju stanove za iznajmljivanje", rekao je on.

Prije svega, nedostaju socijalni stanovi. Prema Güntheru, 1987. je samo u Zapadnoj Njemačkoj bilo oko četiri milijuna socijalnih stanova. Danas ih ima samo 1,1 milijun, što je manje od pet posto stambenog fonda za iznajmljivanje. To znači, kaže on, da više nema utjecaja na smanjenje cijene. 

Za one koji primaju džeparac država pokriva troškove smještaja. Kritičari mu prigovaraju da često prelako prihvaća visoke najamnine koje određuju stanodavci. Ako je u nekim gradovima cijena smještaja dvanaest eura po četvornom metru ili više, onda si to prosječna osoba s niskim primanjima više ne može priuštiti, ali u tim stanovima žive ljudi koji primaju džeparac i to socijalno jako, jako otežava stvari, a na kraju krajeva i država donekle diže stanarine prihvaćajući te visoke troškove smještaja, kaže Günther.

Nema maksimiziranja profita u Reutlingenu

Postoje moguća rješenja, poput onog u Reutlingenu u Baden-Württembergu. Tu se gradonačelnik Thomas Keck bori protiv nedostatka stanova. Maksimiziranje profita je, smatra on, greška u javnom stanovanju. Treba, smatra on, biti spreman smanjiti očekivanja od povrata, onda se mogu graditi i stanovi.

U Reutlingenu je nedavno izgrađeno stambeno naselje s ukupno 76 stanova. Prosječna najamnina javno subvencioniranih stanova iznosi 8,88 eura po četvornom metru, ali čak i za privatno financirane stanove ostaje znatno ispod indeksa najma.

Veći porezi za superbogate?

To je prvi korak, ali ubuduće će svi akteri morati poduzeti mjere kako bi se suprotstavili nedostatku stambenog prostora. "Javni sektor, stanogradnja tvrtki, poduzeća, institucije, crkve, sindikati: samo ako se svi udruže, možda ćemo uspjeti u razdoblju od 30 godina ponovno izgraditi fond društvenih stanova koji smo nekoć imali u Njemačkoj 1970-ih i 1980-ih", rekao je Keck.

Dovoljno stanova za 30 godina? Kako bi to funkcioniralo, udruženja pozivaju na mjere financiranja poput povećanja poreza na nasljedstvo za superbogate i nove, nebirokratske programe financiranja, no i tada bi se situacija u startu pogoršala. Jer u stanove koji nisu danas izgrađeni ne može se useliti sutra. Za sljedeću vladu bit će ogroman zadatak poduzeti barem prve korake prema zaokretu.

tagesschau 

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu