Zašto slavimo karneval u Njemačkoj?

Karneval: Ludilo, tradicija i sloboda

Na Weiberfastnacht, tačno u 11:11 sati, karneval doživljava kulminaciju. Desetine hiljada ljudi u šarenim kostimima, ponajviše u gradovima i mjestima duž rijeke Rajne, ali i drugdje, izlazi na slavlje:  u kafane i na ulice. To označava početak uličnog karnevala.

Moto ovogodišnjeg karnevala u Kelnu glasi:„Kad snovi ponovo procvjetaju".  Vizuelno, slogan snažno podsjeća na Flower-Powerer 60-ih i 70-ih godina, što simbolizira  mir, ljubav i sreću. U vremenu, obilježenom globalnim krizama, mnogi ljudi čeznu za svijetom mira, lakoće i bezbrižnosti.

"Karneval donosi utjehu, radost, zajedništvo i malo nade u teškim vremenima," kaže Kristof Kukelkorn, predsjednik Festivala kelnske karnevalske organizacije. "Želimo pozvati ljude da zajedno s nama urone u bajkoviti svijet karnevala i puste da ih ponese – možda kako bi nakon 'buđenja' učinili svijet makar malo boljim".

Odmor od stvarnosti: Još od Rimljana

Odmor od svakodnevnice postojao je u Kelnu još prije 2000 godina – ovdje leži jedan od korijena današnjeg karnevala. U doba Rimljana, kada se Keln zvao Colonia Claudia Ara Agrippinensium, u gradu se, kao i širom Rimskog carstva, slavilo Saturnalije - festival u čast boga Saturna. Pilo se i plesalo, a za zabavu su bogati privremeno mijenjali svoju luksuznu odjeću i toge za jednostavne tunike svojih robova i čak ih i služili. Robovi su tada smjeli otvoreno kritikovati svoje gospodare, što bi im u drugim danima donijelo teške kazne. Ti su dani predstavljali preokret naglavačke.

Postojala je čak i povorka sa lađom na točkovima, nazvana na latinskom "Carrus navalis" – što zvuči slično riječi karneval. Stanovnici Coloniae su se maskirali i pratili bogato ukrašenu lađu s bubnjevima, frulama i zvečkama.

Dok su Saturnalije uglavnom padale u decembar, Germani su u proljeće slavili divlje festivale. Nosili su zastrašujuće maske i pravili ogromnu buku bubnjevima i zvončićima, kako bi otjerali zimske demone. Ovdje leži drugi korijen karnevala: Ovaj običaj i danas živi na jugu Njemačke pod nazivom Fasnacht (predkorizmeno vrijeme).

Kako je karneval postao crkveni praznik

Kada je car Konstantin 343. godine proglasio hrišćanstvo državnom religijom, Saturnalije su ukinute. Ni germanska paganska slavlja nisu bila po volji crkvi. No, kako narod nije htio odustati od fešti, praznik je preoblikovan: više se nije radilo o tjeranju zlih duhova, već samog đavla – najvećeg neprijatelja kršćanstva. Datum je prilagođen crkvenom kalendaru.

Od Pepeljaste srijede (Aschermittwoch) do Velike subote (Karsamstag), vjernici su trebali manje jesti i više se moliti. No, prije dugog posta, dopušteno je još jednom ludo slaviti. Ljudi su se tada opraštali od mesa – na latinskom "carne vale", što je dalo ime karnevalu.

Tako je karneval postao crkveni praznik, naročito u katoličkim područjima – ne samo u Evropi, već i širom svijeta. Španski i portugalski konkvistadori donijeli su ga na Karibe i u Srednju i Južnu Ameriku. U Rio de Janeiru, svake godine desetine hiljada ljudi plešu uz samba ritmove na ulicama.

U Evropi je karneval bio pod crkvenim okriljem, ali su sveštenici i biskupi ipak sumnjičavo gledali na nestašluke. tokom ludog i razuzdanog slavlja No, tolerisali su ih – čak i kada su ljudi parodirali crkvene rituale i birali "papsku ludu", koja bi na magarcu ujahala u crkvu.

Podrugljive pjesme, balovi i nestašluci

Karnevalska pravila nije određivala samo crkva već i moćnici gradova. Majstori zanata su tada izvodili satirične pjesme na trgovima, dok su gutači vatre, klaunovi i akrobati šetali ulicama. Bogataši su, s druge strane, imali luksuzne maskenbale.

Kada su Napoleonove trupe okupirale Rajnu, pokušali su zabraniti karneval. No, ljudi su se samo preselili u krčme i nastavili slaviti.

Godine 1815. Prusi su zauzeli Keln i ponovo dopustili karneval. No, prema zapisima, fešte su postajale sve više divlje i nekontrolisane: "Rasprostranili su se razuzdanost i prostakluk. Mnoge maske bile su nemoralne i neukusne."

Karneval postaje organizovan

Zabrinuta za ugledo svog grada, grupa uticajnih građana Kelna 1823. godine osniva "Festordnendes Komitee" i kreira lik "Heroja Karnevala", koji je trebao "očistiti narušeni ugled razuzdanog slavlja več svojim plemenitim karakterom" i na Rosenmontag (vrhunac karnevala u ponedjeljak) voditi pobjednosnu i svečanu povorku.

Kasnije je Heroj pretvoren u karnevalskog Princa. Od 1883. godine, pored njega stoji kelnska djevica -simbol slobode grada. To je  tradicionalno muškarac, jer su karnevalske udruge istorijski muške organizacije. Seljak s mlatilom simbolizira obrambenu snagu Kelna. Ova "trojka" vlada nad gradom jednu sezonu.

Čarobni broj 11

Zašto 11:11 sati? Ova "nepravilna" cifra se u srednjem vijeku smatrala brojem budala. Takođe, 11. novembra, na praznik Svetog Martina, počinjalo je predbožićni post, a ljudi su se do tada još jednom mogli proveseliti.

Broj 11 je i simbol ravnopravnosti među ludama: dvije jedinice stoje jedna pored druge – niko nije iznad drugoga.

Sloboda karnevalskih ludaka

Karneval u Njemačkoj omogućava kritiku vlasti – bilo kroz govore u dvoranama, satirične povorke na Rosenmontag – dan kada kroz grad ide karnevalska povorka sa kolima, kamionima na kojima su satirične figure ili karnevalisti koji okupljenoj masi kostimiranih ljudi bacaju bombone, čokolade, cvijeće  i šta sve ne, Ljudi se često maskiraju kako bi iskazali protest – bilo da se prerušavaju u pregrijanu planetu ili pohlepnog bankara.

Međutim, postavlja se pitanje: Jesu li neka kostimiranja rasistička? Karneval nije zabranio "blackfacing", ali je Komitet za održavanje karnevala u Kelnu jasno poručio: "Kelnski karneval je simbol slobode, ali i tolerancije, poštovanja i raznolikosti. Svaka luda treba se zapitati, može li njen kostim nekoga povrijediti. Alternativa uvijek postoji, jer za maštu na karnavalu u Kelnu nema granica."

Ovaj tekst je u originalu objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu