Mogu li sekundarne sankcije SAD-a zaustaviti Rusiju?

Nakon što je Rusija u februaru 2022.  u punom obimu pokrenula invaziju na Ukrajinu, agresor je pogođen ekonomskim sankcijama od strane SAD-a, Velike Britanije, Evropske unije i drugih. Ove sankcije su dovele do restrikcija za domaće kompanije ili pojedince u načinu na koji trguju i posluju s Rusijom.

Sankcije su uvedene u naporima da se Rusija natjera na promjenu kursa bez pribjegavanja direktne vojne sile.

Od tada su se one nagomilavale. Ruska imovina je zamrznuta, a većina ruskih banaka je odsječena od globalnog bankarskog sistema.

Da bi održala svoju ekonomiju, Rusija je preusmjerila trgovinu prema drugim zemljama poput Kine, Indije, Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Za transport nafte širom svijeta, zemlja se okrenula floti "tankera iz sjene".

Šta su sekundarne sankcije?

Da bi okončao ovu igru mačke i miša, doveo Rusiju za pregovarački sto i postigao prekid vatre, američki Senat radi na usvajanju nadstranačkog zakona koji zemljama, koje još uvijek posluju s Rusijom, prijeti "sekundarnim sankcijama".

Primarne sankcije se postavljaju stranim zemljama ili subjektima tako što se uvode restrikcije na ponašanje vlastitih građana i preduzeća zemlje, koja uvodi sankcije na način što ograničava ili zabranjuje njihovo angažovanje sa sankcionisanim stranama.

Sekundarne sankcije idu korak dalje i proširuju se na treće zemlje, kompanije ili pojedince, koji posluju sa sankcionisanim stranama.

Iako ovi subjekti iz trećih zemalja nisu direktno vezani zakonima zemlje koja sprovodi sankcije, oni su pod pritiskom da se pridržavaju ili suoče sa posljedicama ako posluju u zemlji koja uvodi sankcije.

"Sekundarne sankcije ne pokušavaju prisiliti strane podružnice da slijede politiku zemlje koja uvodi sankcije," navodi John F. Forrer u radu objavljenom od strane think-tanka sa sjedištem u Washingtonu  pod nazivom Atlantic Council. "Zemlja koja sankcioniše ograničava svoje vlastite firme i/ili građane da njeguju komercijalne odnose s određenim firmama ili pojedincima."

Predloženi zakon u SAD-u bi omogućio carine od 500% na robu iz bilo koje zemlje, koja kupuje ili prodaje rusku naftu, uranijum, prirodni gas, naftne ili petrohemijske proizvode.

Ko koristi sekundarne sankcije?

Sjedinjene Američke Države su najveći zagovornik sekundarnih sankcija. Njihova moć proizlazi iz važnosti američkog dolara na globalnom nivou i iz straha od gubitka pristupa američkom tržištu ili njegovom finansijskom sistemu.

Budući da se značajan dio prekogranične trgovine odvija u dolarima ili prolazi kroz bankarski sistem SAD-a, to daje ovoj zemlji veliku finansijsku polugu. Za mnoge zemlje, održavanje ovog pristupa je važnije od poslovanja sa sankcionisanim režimima.

"Sekundarne sankcije mogu 'djelovati' kao dio većeg paketa – pritom su intencija, timing, i kredibilitet prijetnje veoma važni", kaže Lena Suržko Harned, zamjenica direktora Inicijative za javnu politiku sa Penn State Behrend koledža.

One su važan alat, koji ima simboličku moć. "Međutim, kao i sve prijetnje, gube svoj efekat ako se ne percipiraju kao kredibilne ili imaju neke druge propuste", kaže Harned za DW.

Kako su korištene u prošlosti?

Obamina administracija je koristila sekundarne sankcije, čiji su cilj bile banke i druge kompanije koje posluju u Iranu kako bi natjerala zemlju na pregovore o ograničavanju svog nuklearnog programa.

U novije vrijeme, SAD je koristio sekundarne sankcije protiv kineskih firmi koje trguju ili obavljaju finansijske transakcije sa Sjevernom Korejom.

SAD je također uveo sekundarne sankcije protiv subjekata koji posluju s Venecuelom, posebno u naftnom i finansijskom sektoru - u nastojanju da izolira režim Nicolasa Madura. Prošlog aprila, predsjednik Donald Trump je uveo sekundarne carine zemljama, koje uvoze venecuelansku naftu.

Ovog mjeseca, Donald Trump je izdao izvršnu naredbu i nametnuo Indiji dodatne carine od 25% zbog njene kupovine ruske nafte. Zaobilazeći Kongres, predsjednik je zaprijetio daljnjim sekundarnim sankcijama kupcima ruskih energenata.

Da li sekundarne sankcije zaista djeluju?

Nisu sve zemlje laka meta, kada su u pitanju sekundarne sankcije. Neke su kreativne i pronalaze „rupe" da izbjegnu ekonomske posljedice ovih sankcija. One se oslanjaju na alternativne valute, kao što su kineski juan ili kriptovalute. Preduzeća ili zemlje podložne sankcijama mogu trgovati putem razmjene ili koristiti posrednike ili fiktivne kompanije za zaključivanje poslova.

Sekundarne sankcije je teško provesti i njima se rizikuje revanšizam i uzvratne mjere. One također mogu gurnuti zemlje istomišljenice bliže jedne drugima — i udaljiti ih od uticaja SAD-a.

Postoji jaz između akademika i praktičara u pogledu efikasnosti sekundarnih sankcija. Mnogi stručnjaci misle da one nisu efikasna alatka vanjske politike, kaže Forrer, vanredni profesoru i direktor Instituta za korporativnu odgovornost sa School of Business Univerziteta George Washington.

"Mnogi istraživači vide sekundarne sankcije kao mjere, koje nose sve najgore atribute ekonomskih sankcija, plus predstavljaju dodatno opterećenje jer mogu izazvati nove, potencijalne sukobe sa saveznicima i onima, koji se protive nametanju ograničenja i ekonomskih barijera njihovim vlastitim industrijama i građanima," tvrdi Forrer.

Sekundarne sankcije su samo jedna opcija

Na kraju, teško je reći šta tačno natjera zemlju da promijeni kurs s toliko mnogo paralelnih varijabli koje treba uzeti u obzir.

"Sekundarne sankcije treba smatrati opcijom pri dizajniranju ekonomskih sankcija, ali samo kada je riječ o posebnom spletu okolnosti," zaključio je Forrer. "Kao i kod ekonomskih sankcija, ako se pogrešno primijene, one mogu učiniti više štete nego koristi."

"Ne koristiti sekundarne sankcije protiv trećih strana je rasipanje potencijalno korisnog alata," složila se Harned, ali je upozorila: "Očekivati da one budu čarobno rješenje je greška."