Applebaum: Zapad ne razumije Putinov ekstremizam

Deutsche Welle: Zašto je američki predsjednik Donald Trump tako strpljiv s Vladimirom Putinom? Zašto je do sada bio tako blag prema njemu?

Anne Applebaum: Ljudi postavljaju to pitanje već deset godina. Tokom Trumpovog prvog mandata vođena je velika istraga o izvorima ruskog uticaja na njegovu kampanju. Istraga je pokazala da je taj uticaj postojao, ali nikada nije dokazano da je bilo kriminalnih radnji. Znamo da Trump ima veze s Rusijom već više od 30 godina. Ruski investitori su ulagali u njegove poslove. I to nije nikakva teorija zavjere – sve je to dokumentirano.

Znamo i da Trump ima pozitivno mišljenje o Rusiji. Također znamo da već dugo ima vrlo negativan stav prema američkim savezima. To je pisao i u svojim knjigama prije više od deset godina. Dakle, sve to je postojalo i prije nego što je Putin došao na vlast.

Trump je neko koga jako impresioniraju ljudi, koji djeluju ne obazirući se ni na šta: bez ograničenja, bez nadzora, bez sudova, bez novinara. On se divi takvoj moći. Pretpostavljam da mu je Rusija simpatična a da ga Putin i lično impresionira. Ne znam, naravno, kako izgledaju njihovi privatni kontakti, ali Putin je obučen kao KGB-ovac. Zna kako pronaći nečije slabosti i kako nekoga manipulisati i uvjeriti ga da mu je prijatelj. A jasno je da Trump Putina doživljava kao prijatelja – sam je to rekao, upotrijebivši upravo tu riječ.

Koji su krajnji Putinovi ciljevi u Ukrajini? Kako vidite njegovu strategiju?

Putin definitivno ima strategiju i tri cilja, koji se međusobno preklapaju. Prvi je imperijalni cilj: želi obnoviti Rusko carstvo, na čijem čelu će biti on sam i to će biti njegovo mjesto u istoriji. U tom smislu, želi da Ukrajina, bilo sa marionetskom vladom ili kao dio Rusije, prestane postojati kao nezavisna država a Ukrajinci kao nacija. Želi izbrisati ukrajinski identitet. Cilj mu je da se Ukrajina vrati u sastav nekakve nove ruske imperije.

Njegov prvobitni plan bio je da zauzme Kijev za tri dana, a ostatak zemlje za šest sedmica. Taj plan je propao. Sad je na "Planu B" – a to je da Ukrajinu destabilizira i uništi koliko god može.

Drugi cilj mu je uništiti ideje, koje su pokrenule ukrajinsku revoluciju 2014. godine. Putin je tada vidio ljude na Majdanu sa EU zastavama, koji su se borili protiv korupcije i tražili smjenu autokratskog predsjednika, koji je Ukrajinu vukao prema Rusiji. Kada je ta revolucija uspjela i predsjednik Viktor Janukovič pobjegao iz zemlje, to je za Putina bio alarm. Jer upravo je takva revolucija nešto čega se on najviše plaši – nešto slično se zamalo dogodilo i u Rusiji 2010. odnosno 2011.

Jezik antikorupcije, vladavine prava, transparentnosti i odgovornosti – to je jezik koji je koristio i Aleksej Navaljni. Taj jezik je za Putina posebno opasan. Uništavanje Ukrajine je i pokušaj da se uništi privlačnost tih ideja unutar same Rusije. Dakle, to je jedna vrsta rata protiv takvih ideja.

Treći cilj je globalni. Putin ima geopolitičku strategiju: želi potkopati međunarodno pravo i svjetski poredak koji je uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata – ne samo nakon Hladnog rata. To uključuje Povelju UN-a, koja garantuje suverenitet zemalja, Ženevske konvencije koje zabranjuju da civili budu ciljevi u ratu, Konvenciju UN-a o genocidu koja zabranjuje uništavanje naroda. On želi pokazati da sve to ništa ne vrijedi. I da može nekažnjeno rušiti i gaziti ta pravila.

Govori i o nekom "multipolarnom svijetu", ali to je prilično nejasno. Naravno da postoji svijet s više centara moći, ali Putin pod tim pojmom podrazumijeva nešto drugo. On misli na svijet u kojem "sila odlučuje", u kojem velike zemlje mogu osvajati male, u kojem dominira moć, a ne zakon i međunarodne institucije. To je svijet u kojem on želi živjeti. Ne želi svijet u kojem ga zaustavljaju UN, SAD ili EU. To su njegovi ciljevi – lični, politički, ali i globalni.

Šta to Zapad, po vašem mišljenju, ne razumije o Putinovoj Rusiji i načinu na koji je ona uređena?

Zapad ne razumije ekstremizam „putinizma" odnosno Putinove ideologije. Stalno se nadaju da postoji neka vrsta dogovora. U smislu, ako damo Krim Rusiji, sve će biti riješeno. Ne shvataju da su njegovi ciljevi puno širi i ambiciozniji – uključuju uništenje transatlantskog saveza i možda čak i Evropske unije.

Zapad jednostavno nije do kraja razumio, koliko su ti ciljevi radikalni. I zato ne razumiju da do kraja rata može doći samo ako Putin izgubi, ili ako barem povjeruje da ne može pobijediti. Put ka miru vodi uvjeravanjem Putina da rat ne može dobiti.

Trenutno, jedina stvar koja ima smisla jeste: ako zaista želimo mir – moramo naoružati Ukrajinu da se brani, sve dok Putin ne shvati da je rat izgubljen. To je glavna stvar koju Zapad ne razumije.

A šta to Putin ne razumije o Zapadu?

Od samog početka, podcjenjuje Ukrajince. Vrlo malo zna o savremenoj Ukrajini. Ne zna ko su ti ljudi. Nije razumio da je ukrajinska vlada istinski demokratski izabrana vlada i da ima stvarnu podršku. Nije shvatio da ukrajinski nacionalni identitet zaista postoji i da će Ukrajinci nastaviti da se bore, dokle god budu mogli – uključujući i gerilski rat, ako Kijev padne.

Također, podcijenio je sposobnost i spremnost Evrope i SAD-a da pomognu Ukrajini. Podcijenio je i moć ideja. To nisu samo demokratske vrijednosti – to su i vrijednosti jedinstva i integriteta, koje zaista motivišu dio zapadnog društva i zapadnih lidera. On ih uporno podcjenjuje – i stalno griješi.