Vučić i Dodik - pogled pun čežnje prema Donaldu Trumpu

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gotovo panično već mjesecima pokušava da dopre do predsjednika Amerike Donalda Trumpa. Nakon majskog fijaska na Floridi, odakle se pod još uvijek misterioznim okolnostima naglo vratio u Srbiju zbog „bolova u grudima“, nastavljena je diplomatska akcija koja bi se mogla nazvati i „želim susret s Trumpom“. Čelnici vlasti za to vrijeme uporno govore o nekakvom strateškom dijalogu s Amerikom i vraćanju odnosa dviju zemalja na „nekadašnji nivo“. U tom kontekstu je početkom avgusta održan i sastanak ministra vanjskih poslova Srbije Marka Đurića s američkim državnim sekretarom Markom Rubiom, koji američka strana praktično nije ni komentarisala, ali je ministar svejedno taj susret ocijenio kao „istorijski“.

Željama predsjednika Srbije pridružio se i sada već bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji također hoće susret s Trumpom, i koji je svoju smjenu opisao kao „pokušaj da ga spriječe da razgovara s Trumpom“. Dodik smatra da ga miniraju takozvani „Bidenovci“ i da bi sve bilo drugačije kada bi on Trumpa upoznao sa svim detaljima. Na osnovu nekih prethodnih postupaka, moguće je pretpostaviti da bi se Vučić i Dodik u Americi pokušali predstaviti kao nekakvi „konzervativni MAGA Evropljani“, koje, kao i Trumpa, maltretiraju ljevičarsko-globalističko-liberalne snage.

Trump – zaštitnik autokratije

Vanjskopolitički komentator Boško Jakšić za DW kaže da Aleksandar Vučić toliko dramatično želi susret s Trumpom „jer ga prije svega vidi kao zaštitnika autokratije“:

„Evropska unija, bez obzira na ponekad kalkulantski pristup Njemačke i Francuske, ipak insistira na nekim vrijednostima liberalne demokratije. Poslije ruskog i kineskog predsjednika, on Trumpa također vidi kao nekog ideološkog saveznika, i zato i ovaj Vučićev odmak od Evrope. Ali, i tu postoji kvaka, jer je Trump pragmatičan i biznis orijentisan, i njega ideološke bliskosti malo zanimaju. A na tom biznis polju Srbija praktično nema šta da ponudi“, ističe Jakšić.

Milorad Dodik koristi istu matricu kao i Vučić, nastavlja naš sagovornik, i dodaje „kako oni vide Trumpa kao nekog spasitelja, ali sam i ranije upozoravao da će biti razočarenja nakon parola ’Trumpe, Srbine’. Kada pogledate da je Srbija dobila dosta visoke carine od 35 posto, koje su posljedica srpske bliskosti s Kinom, vidimo da je jako mali manevarski prostor da se tu nešto bitnije promijeni“, naglašava Boško Jakšić.

„Pinki je vidio Trumpa“

Ništa se ne može popraviti ili promijeniti samo time što će Vučić i Dodik sresti Trumpa, ocjenjuje za DW istoričar i bivši ambasador u Washingtonu Milan St. Protić:

„Mene to podsjeća na pričicu ’Pinki je vidio Tita’. Oni bi da se vide s njim jer tako dižu neku svoju važnost, i pomalo infantilno vjeruju da se takvim susretima s najmoćnijim ljudima u svijetu nešto postiže. Amerika ima daleko važnija posla u svijetu, i sve ovo je u najmanju ruku izraz jednog političkog amaterizma“, ocjenjuje Protić.

Ako bi se hipotetički takav susret i dogodio, Milan St. Protić kaže da je „zaista teško reći šta su oni zamislili da kažu Trumpu, ali što se tiče Vučića imamo primjer kako se ponašao tokom njegovog prvog susreta u Bijeloj kući s istim ovim predsjednikom Amerike. Nije smio čak ni pristojnu stolicu da zatraži, nego je sjedio na hoklici, i djelovao kao izgubljen u svemiru. Mislim da bi nas samo dodatno obrukali, jer su svojim dosadašnjim radom pokazali da nisu dostojni funkcije na kojoj se nalaze“, smatra Protić.

Izrael kao sporedna kapija

Kao dio ovih napora bilježi se i sve značajnije okretanje Izraelu u pokušaju dobijanja snažnije američke podrške. Aleksandar Vučić se gotovo hvalio kako je Srbija sada jedina evropska zemlja koja oružjem snabdijeva Izrael, a nedavno je obznanjen i značajan vojni ugovor o kupovini oružja od Izraela u vrijednosti od 1,64 milijardi dolara. Početkom jula ove godine u trodnevnu posjetu Izraelu otišla je i predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, koja je navela da je to početak intenzivnije političke i ekonomske saradnje dviju zemalja.

Pretpostavka vlasti u Beogradu je vjerovatno sljedeća: Trump beskompromisno podržava Izrael, pa ćemo tako okolnim putem doći do američke naklonosti. Oba sagovornika u tom smislu ponovo skreću pažnju na prvi susret Vučića i Trumpa, koji je trebao biti posvećen Kosovu, ali na kojem je glavna tema na kraju bio Izrael, treća strana koja s tim nema nikakve veze.

Boško Jakšić primjećuje da „to jeste pokušaj dopiranja do Trumpa kroz sporedna vrata, ali to može ozbiljno da košta Srbiju“:

„Vučićeva samohvala kako je Srbija jedina zemlja koja prodaje oružje Izraelu, u trenutku kada se u Gazi događa ono što mnogi već nazivaju genocidom, prijeti da Srbija bude prozvana kao saučesnik u tome. To je preskupa cijena da bi se približilo Trumpu, a mogu i da zamislim koliko je izraelskim vlastima uopće stalo da lobiraju za Vučića u Washingtonu“, napominje Jakšić za DW.

Vučić ignoriše Evropu

Evropa stidljivo, ali i sve glasnije počinje da kritikuje represiju u Srbiji, i to je sasvim sigurno razlog zašto se srpske vlasti sve više okreću Americi. Pripadnici režima se više i ne libe da oštro odgovaraju evropskim zvaničnicima, što bi mogao biti znak da Evropu više ne smatraju ozbiljnim političkim akterom, i da misle kako će se na kraju režim održati uz pomoć Trumpa i Amerike koji imaju posljednju riječ.

Milan St. Protić smatra „da je to jedan kratkovidan pogled na svijet, jer niti je Evropa otpisana, niti je Amerika toliko moćna. Evropa je naše okruženje i za nas presudan faktor. Trump će završiti svoj mandat, brzo će se ta politika vratiti u normalu, a Evropa će ostati tu gdje jeste. I Vučić i Dodik su protivnici demokratije, i zato traže sagovornike tamo gdje misle da ima temelja za dogovor nezavisno od demokratskih institucija“, upozorava bivši srpski ambasador u Americi.

Takvo sve uočljivije ignorisanje Evrope, koje Vučić pokazuje, „opasno je i strateški veoma pogrešno. Ne samo zbog geografije, nego je u sadašnjem rasporedu svjetskih odnosa ne samo politička i ekonomska, nego i moralna dužnost biti na strani Evrope umjesto na strani Amerike, Rusije ili Kine. Vučić tu ima samo jednu kalkulaciju, a to je opstanak na vlasti, i da niko ne osuđuje represiju u Srbiji. Tako da je to jedna vrlo opasna tendencija zbog koje Srbija već plaća, a vjerovatno će i dalje plaćati visoku cijenu“, zaključuje Jakšić za DW.