Voće sa asfalta: Zdravo, održivo i dostupno svima

Andernach u saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalz je primjer grada koji se smatra "jestivim". Od ranih 2010-ih godina, ova opština u Njemačkoj proširuje ponudu javno dostupnih voćaka i povrtnjaka i za to je već više puta nagrađivana. Kao rezultat toga, pojavili su se mnogi gradovi koji slijede ovaj primjer – među njima i Wuppertal. Tamo su, između ostalog, nastale livade sa starim sortama voća uz informativne table koje pozivaju sve građane da slobodno beru. Uglavnom se radi o stablima jabuka, ali tu su i kruške, šljive, trešnje i mirabele.

Michael Felstau iz inicijative „Urban Gardens Wuppertala" oduševljen je idejom da "od javnog zelenila ljudi mogu imati korist". Prilikom sadnje preferiraju se stare sorte, koje su odavno prisutne u toj regiji. Akcija u Wuppertalu finansirana je uglavnom iz budžeta za građane – javnog novca namijenjenog projektima od opšteg interesa, među koje spada i koncept „jestivog grada". Time niste pošteđeni samo gnjavaže u prepunim supermarketima. Svježe voće i povrće iz vlastitog vrta dovodi i do ušteda i smanjenja štetnih emisija CO2.

Gradski vrtovi iz 19. stoljeća

Ovaj koncept, zapravo, nije nov – samo je bio dugo zaboravljen. Michael Grolm, koji u Erfurtu vodi školu za rezanje i održavanje voćaka, objašnjava kako su s industrijalizacijom u 19. stoljeću gradovi počeli rasti. "Prvi put se pojavila radnička klasa, koja nije imala vlastite vrtove, ali je željela jesti voće", kaže Grolm. To je bio poticaj za osnivanje voćarskih sela i regija, poput „Altes Land". Tada se, međutim, voće nije smjelo samo tek tako ubrati – često se prodavalo na aukcijama. Brigu o drveću vodile su posebno angažovane osobe.

Njega zahtijeva kreativnost

I danas je stručna njega izuzetno važna – posebno da ispod stabala ostane dovoljno prostora za pješake ili, na primjer, prostor za parking za bicikle. Mlado stablo treba u prvih 15 godina redovno i stručno obrezivati kako bi razvilo stabilnu krošnju i postalo visoko. Tako se prostor ispod drveta može koristiti za pješake, ali ne i za automobile – jer s jedne strane voćke nisu dovoljno visoke, a s druge strane, palo voće može oštetiti lim.

Inicijativa „Urban Gardens Wuppertala" brine se o njezi stabala uz angažman grupe volontera. Tu je šest do deset aktivnih članova – koji se brinu o jednoj plantaži voća u naselju Barmen. Tamo se nalazi 30 voćaka u blizini velike saobraćajnice. "Na takve akcije dođe i do 30 ljudi koji žele savjete za svoja stabla ili jednostavno uživaju u druženju", kaže Michael Felstau. Članovi inicijative odlaze i u škole gdje se drže voćke i tamo drže seminare o sadnji i obrezivanju stabala.

Ne brati prerano

Sljedeći korak inicijative jeste edukacija o 50 trenutno postojećih gradskih voćaka. Planirano je, prema Felstauu, postavljanje QR kodova na drveće: "tako da ljudi mogu pročitati koja je sorta u pitanju, kada cvjeta, kada dozrijeva i kada se smije brati". Trenutno prolaznici često beru plodove prerano: "otkinu, zagrizu i bace na put. A to je, naravno, šteta", kaže on.

Michael Grolm pritom polaže pažnju na pažljiv odabir sorti. Plodovi bi trebali biti jestivi odmah po sazrijevanju – bez potrebe za skladištenjem ili preradom.

Zagađenje ne predstavlja veliki problem

S obzirom na klimatske promjene, stručnjak za voćke Grolm savjetuje: "saditi, saditi, saditi!", jer svako stablo pomaže da se grad rashladi. "Dok još imamo kiše, možemo još uvijek uzgajati drveće", kaže on optimistično.

Bez obzira gdje u gradu rastu jabuke, kruške i drugo voće – zagađenje ne predstavlja stvaran problem. Kada je riječ o mogućem unošenju štetnih tvari iz tla, Grolm spominje studije, koje su rađene na bivšim deponijama. Iako su u lišću zabilježene veće koncentracije štetnih tvari, u plodovima ih nije bilo.

Ni zagađenje izduvnim gasovima iz automobila ne smatra ozbiljnim problemom. "Rekao bih ovako: jabuka iz supermarketa, koja je prskana 30-ak puta, sigurno je više zagađena nego ona koja raste uz cestu."

Prema studiji Tehničkog univerziteta u Berlinu, to vrijedi za voće s drveća i razne orašaste plodove. Za bobičasto voće i začinsko bilje preporučuje se da budu posađeni najmanje deset metara od prometnih cesta i ulica.

Dakle, snabdijevanje svježim voćem i povrćem čini se mogućim čak i u urbanim sredinama – pod uslovom da postoje potrebne površine za dovoljno stabala koja se međusobno mogu oprašivati – i ljudi koji će se o njima brinuti.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu