"Uspjet ćemo!" - Kako je to utjecalo na Europu?

Kad je tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel prije deset godina izgovorila svoju poznatu, a za neke i zloglasnu, frazu "Uspjet ćemo!", to je imalo posljedice ne samo za Njemačku, već i za Europu. Nakon tih riječi, početkom septembra 2015. uslijedila je odluka Angele Merkel da policija više ne smije zaustavljati izbjeglice na granici. Posljedično, između 2015. i 2016. godine više od milijun ljudi zatražilo je azil u Njemačkoj.

U to vrijeme, broj tražitelja azila naglo je porastao širom EU. Godine 2015., statistička agencija EU-a Eurostat zabilježila je više 1,2 milijuna zahtjeva za azil, a 2016. više od 1,5 milijuna. U sljedećim godinama, s izuzetkom 2020., broj zahtjeva ostao je iznad razine iz godina prije 2015. Nakon daljnjeg povećanja na više od milijun početnih zahtjeva 2023., brojevi trenutno opadaju. Njemačka je dugo bila glavna zemlja odredišta za tražitelje azila u EU. Prema izvještajima medija, 2025. godine prvi put ju je pretekla Francuska.

Migracije - jedno od najvažnijih pitanja za europske birače

Ovi događaji ne ostavljaju Evropljane ravnodušnim. Prema podacima Eurostata, na posljednjim izborima za Evropski parlament 2024. godine, 24 posto ispitanika smatralo je da su migracije pitanje o kojem treba raspravljati kao o prioritetu.

To je pitanje također igralo istaknutu ulogu na nacionalnim izborima, posebno u državama članicama u kojima su posljednjih godina desničarske populističke stranke pobijedile na izborima, poput Austrije i Nizozemske.

Anouk Pronk iz nizozemskog instituta Clingendael kaže za DW da je tokom posljednje nizozemske predizborne kampanje u novembru 2023. postojalo "opsesivno fokusiranje" na to pitanje. 

U to vrijeme, migracije su prikazivane kao uzrok problema u zemlji, poput stambene krize, preopterećenih socijalnih sustava ili problema u obrazovnom i zdravstvenom sustavu. Trenutno, Pronk primjećuje da se ljudi donekle udaljavaju od toga i pokušavaju riješiti te probleme, umjesto da migracije učine žrtvenim jarcem za sve.

Ne samo u Njemačkoj već i na europskoj razini postoje opetovane pritužbe da su sustavi preopterećeni tražiteljima azila i drugim izbjeglicama. U nekim slučajevima to dovodi do drastičnih mjera, kao što je to slučaj u Belgiji, gdje država ne prima muške tražitelje azila od 2023. godine.

Jesu li Europljani postali neprijateljski raspoloženi prema migracijama?

Između javnog mnijenja i važnosti koja mu se pridaje postoji razlika, rekla je za DW Lenka Drazanova. Važnost teme migracija porasla je u posljednjih deset godina zbog njene velike medijske i političke prisutnosti, kaže ova politologinja koja provodi istraživanja na Evropskom sveučilišnom institutu u Firenci.

Međutim, osnovni stavovi o tome ko je u društvu za ili protiv migracija nisu se promijenili. Ono što se promijenilo od 2015. jest da su ljudi, koji su protivnici migracija, snažnije izrazili svoje protivljenje. Drazanova navodi osjećaje prijetnje - poput straha od nepoznatog ili gubitka posla - kao razlog za ovaj antiimigracijski stav.

Veliki broj tražitelja azila koji dolaze u Njemačku izazvao je takve osjećaje kod nekih Europljana, posebno u srednjoj i istočnoj Europi. Stvarni broj je manje važan, kaže ona, od same rasprave o migracijama.

Diskurs o migracijama u Europi se promijenio

Nadalje, društvene norme i politička kultura u kojoj se raspravlja o migracijama i izbjeglicama, promijenile su se od 2015./2016., prema riječima politologinje Dražanove. To je također povezano s normalizacijom desničarskih ekstremističkih stavova.

Politologinja Pronk također vidi promjenu u vođenju diskusije na ovu temu. U vrijeme slogana Angele Merkel "Uspjet ćemo!", više je bilo riječ o "dužnosti da se pomogne". Danas se, kaže ona, rasprava o migracijama više prikazuje kao sigurnosni rizik. 

To se, kaže, može vidjeti, na primjer, u novom Paktu EU o azilu i migracijama. Njegov primarni fokus je na tome kako zaštititi granice i ubrzati deportaciju ljudi koji nemaju pravo ostati u EU, kaže ona. Razlog za ovaj razvoj događaja, prema mišljenju politologinje, je u velikom opterećenju sustava za azil država članica EU.

EU pooštrava pravila o azilu – i suočava se s pritiskom država članica

Pakt o azilu i migracijama, koji bi trebao stupiti na snagu u ljeto 2026., predviđa takozvane postupke na granicama za izbjeglice koje dolaze iz zemalja s niskom stopom priznavanja.

EU također trenutno radi na novoj uredbi o povratku izbjeglica u njihove zemlje. Prema podacima organizacije za pomoć izbjeglicama Pro Asyl, migranti su se prije mogli deportirati samo u zemlju s kojom su imali vezu ili ako su pristali na to. Ovaj kriterij trebao bi se ukinuti ako Europska komisijauspije u svojim planovima. To slovi kao preduvjet za deportaciju ljudi protiv njihove volje u zemlju s kojom, na primjer, postoji odgovarajući sporazum. Također trebaju biti formirani "centri za povratak". Ovo je jedan od modela, o kojem se u EU već neko vrijeme raspravlja pod krilaticom "inovativna rješenja".

Neke države članice EU vrše pritisak na Brisel da dodatno pooštri pravila o azilu. Na posljednjem summitu EU u junu, 21 od 27 država članica sastalo se kako bi razvile strožije propise za zajedničku politiku azila. Njemački kancelar Friedrich Merz također je prvi put prihvatio poziv Danske, Nizozemske i Italije.

Politika nije isto što i javno mnijenje

Dva stručnjaka slažu se u jednom: politička rasprava i promjena zakona ne mogu biti izravna posljedica javnog mnijenja o migracijama u Evropi.

Rasprava unutar društva je nijansiranija, kaže Pronk. To se, kaže, može vidjeti, na primjer, u općoj spremnosti da se pomogne ukrajinskim izbjeglicama unutar EU.

Drazanova je u intervjuu za DW također istaknula da je javno mnijenje o migracijama vrlo složeno. Na primjer, ista osoba, kaže ona, može biti pozitivna prema migrantima koji su već u zemlji, ali odbijati priliv novih i imigracijsku politiku koja pokazuje otvorenost prema useljavanju. Međutim, studije, prema njenim riječima, općenito pokazuju da se javno mnijenje o migrantima u Evropi donekle poboljšalo posljednjih godina.