Fildžani sjećanja na Srebrenicu

Posjetitelji tiho nose fildžan za fildžanom na metalne police i pažljivo ih slažu jedan do drugog. Neki fildžani su obični i bijeli, drugi šareni, ali njihov oblik je uvijek isti. To su fildžani ubijenih u genocidu u Srebrenici prije 30 godina.

Sjećanje na genocid u Srebrenici životno je djelo bosansko-američke umjetnice Aide Šehović. U maju 2025. godine predstavila je svoju instalaciju "Što te Nema", u staroj karmelićanskoj crkvi u Münchenu, koja se sada koristi kao izložbeni prostor, u sklopu festivala "AusArten - Mijenjanje perspektiva kroz umjetnost".

Prije trideset godina, u Srebrenici je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. Iako je UN proglasio mali grad u istočnoj Bosni i Hercegovini zaštićenom zonom, nizozemske mirovne snage predale su bez borbe sigurnu zonu borcima bosanskih Srba pod vodstvom generala Ratka Mladića. Međunarodni sud pravde u Haagu je 2007. godine klasificirao događajeu i oko Srebrenice kao genocid. Opća skupština Ujedinjenih naroda 2024. godine proglasila je 11. jul Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Srbija i entitet Republika Srpska u Bosni i Hercegovini i dalje poriču da se u Srebrenici dogodio genocid.

Fildžan za svaku žrtvu

Šehović je sakupila više od 8.000 fildžana. Rođena je u Banja Luci 1977. godine, a ona i njezina obitelj uspjeli su pobjeći u Sjedinjene Države nakon izbijanja rata u Bosni1992. godine. Šehović je završila srednju školu u Sjedinjenim Državama i studirala umjetnost na Sveučilištu u Vermontu. Bijeg obitelji i događaji u njezinoj bosanskoj domovini još uvijek je proganjaju. Zamolila je prijatelje i rodbinu u Bosni i Hercegovini da joj doniraju fildžane u spomen na žrtve. 

Fildžani evociraju ritual zajedničkog ispijanja kave, što je središnje za bosansku kulturu. „Nikada ne pijemo kavu u ovim šalicama sjedeći sami za svojim laptopima", objasnila je umjetnica publici u maju u Karmelićanskoj crkvi. „Zajedničko ispijanje kafe vrijeme je za razmjenu i razgovor, objašnjava ona. Iz nekih fildžana kafu su pile same žrtve genocida, druge su prikupili prijatelji i rodbina te ih poklonili umjetnici. Na taj je način sada prikupila više od 8372 fildžana. 8372 je ujedno i službeni broj poznatih žrtava Srebrenice. Višak fildžana predstavlja one žrtve, koje nisu bile uključene u službenu statistiku, ali se još uvijek vode kao nestale.

Kako se možemo sjećati? To je središnje pitanje koje pokreće umjetnicu. Od 2006. godine, Aida Šehović je na putu, predstavljajući "Što te Nema" kao putujući projekt širom svijeta. Bila je u Stockholmu, Istanbulu, Chicagu, Veneciji i Ženevi. U javnom performansu svake godine 11. jula, ona i volonteri iz bosanske zajednice postavljaju fildžane na tim lokacijama i svaku pune kafom. Kafu ostavljaju nezaslađenu i nepopijenu kao znak sjećanja.

Performans na mjestu genocida

„Počela sam s 923 fildžana“, kaže Šehović, „a onda ih je bilo sve više.“ U početku je sama postavljala i punila fildžane, ali kasnije su to preuzeli volonteri. Godine 2020. imala je onoliko fildžana koliko je bilo žrtava i održala je svoj performans na mjestu genocida, u Srebrenici. Šehović je postavila fildžane tačno tamo gdje su, prije 30 godina, dječaci i muškarci bili odvojeni od žena i djevojčica prije nego što su ubijeni. Mnoge obitelji su se tamo posljednji put vidjele. Rođaci žrtava prisustvovali su njenom perfomansu u Srebrenici. 

„Čim dodirnemo fildžan, povezani smo s pričom žrtava“, kaže Šehović. „To je nešto sasvim drugačije od pukog čitanja o Srebrenici na ekranu.“ U vremenu kada je nedostatak empatije opipljiv, ona smatra da je ovaj direktni fizički kontakt posebno važan. Danas ljudi imaju sve manje direktnih iskustava s drugima ili s prirodom. Istovremeno, preplavljeni su slikama nasilja u filmovima i vijestima. „S druge strane, direktno iskustvo ima svojevrsni ritual; može povezati ljude i tako doprinijeti iscjeljenju", kaže ona.

Simboli čovječanstva

Naravno, važno je dokumentirati zločine, kaže Šehović, „ali ne vjerujem u učinkovitost brutalnih slika.“ Stoga je odlučila ne raditi s fotografijama ili drugim artefaktima koji direktno prikazuju okrutnost onoga što se dogodilo u Srebrenici. Fildžani, s druge strane, predstavljaju susrete, koji su simbol čovječanstva.

Nakon performansa u Srebrenici, kaže Šehović, nešto se za nju promijenilo. Umjetnica sada radi na konsolidaciji projekta i njegovoj transformaciji iz putujućeg spomenika u trajni.

Ovaj tekst najprije je objavljen na njemačkom jeziku.