Ukrajinke traže nestale: „Nada umire posljednja“

Tokom više od tri godine od početka velike ruske invazije na Ukrajinu, u ovoj zemlji je nastao najveći ženski pokret u istoriji zemlje. Na hiljade majki, supruga, kćerki, sestara, baka, tetki i zaručnica traže vojnike, koje su zarobile ruske snage ili se vode kao nestali. Žene su se organizovale u udruženja ili neformalne grupe, koje međusobno sarađuju.

Razmjene zarobljenika podliježu strogim pravilima tajnosti. Novinari se ne informišu ni o tačnom vremenu ni o lokaciji, na kojoj se odvoja razmjena. Također se ne otkriva ni bolnica u koju se prebacuju Ukrajinci, oslobođeni iz ruskog zarobljeništva, radi medicinskog pregleda. Ipak, tog ranog majskog jutra nekoliko stotina civila okupilo se u dvorištu jedne klinike u Černihivu, čekajući dolazak autobusa s ukrajinsko-ruske granice.

Penzionerka Nadija iz Hmeljnickog nije propustila nijednu razmjenu zarobljenika u posljednjih godinu dana. Njen 41-godišnji sin Oleksandr Koroljuk nestao je u februaru 2023. na frontu kod Bahmuta. "Tražim i nadam se", kaže ova tužna žena, držeći nekoliko fotografija u rukama. Svaka od prisutnih osoba ima slike svojih sinova, muževa, očeva i zaručnika. Sve žele da se te fotografije objave na televiziji ili u novinama.

Porodice se nadaju oslobađanju zarobljenih Ukrajinaca

Cijele porodice traže zaklon u sjeni jablana u bolničkom dvorištu. Razvrstavaju se prema borbenim brigadama ili brojevima ruskih zatvora u kojima se nalaze njihovi najmiliji. Zastave 36. mornaričke brigade uočljive su još izdaleka. Više od 1.300 pripadnika ove brigade zarobljeno je u Mariupolju i već četiri godine čekaju na razmjenu.

Tokom tog vremena Olha Hanžala iz grada Uman mogla je svom 34-godišnjem sinu Jevhenu poslati samo jedno pismo. Nijednu poruku nije dobila zauzvrat. Ovo joj je četvrta razmjena, kojoj prisustvuje. "Dolazim da podržim naše vojnike. I možda sretnem nekoga ko je mog sina vidio u logoru. Da mi kaže kako mu je i gdje se nalazi."

Valentyna Otšeretna iz Šmerinke traži sina Nazara. Tridesetšestogodišnjak se vodi kao nestao od početka aprila 2022. godine. Majka ipak ne gubi nadu, jer su ga, prema njenim riječima, vojnici iz mariupoljske garnizona, koji su ranije razmijenjeni, prepoznali u logorima. "Prijavila sam to koordinacijskom centru. Kontaktirali su čovjeka koji ga je vidio i on je sve potvrdio. Ali Nazar se i dalje vodi kao nestao", žali se Otšeretna.

Nekoliko desetina žena, koje su autobusom stigle iz regije Sumi, stoje neposredno uz policijsku barikadu. Iza nje se nalazi dio dvorišta gdje trebaju stići autobusi s oslobođenima. Na plakatu koji nosi najmlađa žena među njima - Svitlana, prikazane su upadljive tetovaže njenog zaručnika Oleha Haluške. Pripadnik brigade Kara-Dag nestao je prije godinu dana na frontu u oblasti Zaporožja. "Možda je neko vidio te tetovaže", nada se ona.

Dolazak oslobođenih treba izgledati svečano. Predstavnici Koordinacijskog centra za ratne zarobljenike strpljivo objašnjavaju na koji način treba pozdraviti vojnike, za što im sve treba zahvaliti, a šta ih ne treba pitati - kako bi se izbjegao stres. Ali to ne uspijeva uvijek.

Na nekoliko metara od autobusa do zgrade oslobođene dočekuju povici s imenima vojnika, brigada i zatvora. U ruke im se guraju brojne fotografije. Samo nekolicina muškaraca zastane da potraži poznata lica, odgovori na pitanja ili popriča s novinarima. "Teško je, toliko je lica", smiješi se Jurij iz 36. mornaričke brigade i nestaje s hrpom fotografija u hodniku klinike.

Porodice imaju važnu ulogu

Uprkos svemu, i porodice vojnika i Koordinacijski centar smatraju da ovakvi susreti imaju smisla. "Od prošlog avgusta to su postala prava hodočašća. Čak i ako porodicama susret sa oslobođenima, koje mogu pitati za svoje najmilije, ne donosi mnogo konkretnih rezultata, povratnici vide koliko su voljeni", kaže Petro Jazenko, portparol Koordinacijskog centra.

Porodice su također te, koje na mutnim ruskim videozapisima prepoznaju vojnike. Jedan od najvećih Telegram kanala posvećenih pronađenima i zarobljenima ima skoro 122.000 pretplatnika. Na njemu se svakodnevno objavljuje desetak novih imena i lica. Što se prije neka osoba prepozna na fotografijama, to se ranije može započeti s procesom razmjene, naglašava Jazenko.

Koliko se tačno Ukrajinaca nalazi u zarobljeništvu ili se vodi kao nestalo, vlasti ne žele otkriti. Projekat UALosses, koji se oslanja na otvorene izvore, krajem maja je objavio imena više od 6.000 ratnih zarobljenika. Prema navodima Koordinacijskog centra, broj neidentificiranih zarobljenika u Rusiji stalno opada.

Skoro 65.000 ljudi vodi se kao nestalo. Većina njih se, vjerovatno, nikada neće vratiti. Ipak, niko ne gubi nadu. Upravo zato prisustvo porodica tokom razmjena ima veliki značaj, smatra Jazenko iz Koordinacijskog centra. "To ljudima nekako daje oslonac."

„Želim činiti dobro i dati tračak nade"

U periodu između razmjena zarobljenika, aktivistkinje iz udruženja imaju mnogo posla. Održavaju sastanke s Koordinacijskim centrom, bdijenja i komemoracije, otkrivaju spomen-pločae i putuju na konferencije. "Želim činiti dobro i biti tračak nade za porodice. Hoću da ih stalno podsjećam da nisu zaboravljene", kaže Kateryna Muslova, kćerka zarobljenog marinca iz Mariupolja Oleha Muslova. Njena humanitarna fondacija "Heart in Action" bavi se svim i svačim – od međunarodnog lobiranja za oslobađanje zarobljenika do pomoći porodicama u ostvarivanju državne pomoći.

Koordinacijski centar redovno održava sastanke s više od 150 društvenih organizacija i privatnih inicijativa, koje vode članovi porodica ratnih zarobljenika. "Radujemo se kada se porodice povezuju i organizuju jer tako lakše dolaze do odgovora na zajednička pitanja", kaže Jazenko.

Međutim, saradnja nije uvijek konstruktivna. Portparol Koordinacijskog centra kritikuje neka udruženja. Tvrdi da nasjedaju na ruske provokacije ili prevarante, prosljeđuju povjerljive podatke ili organizuju proteste, a zatim optužuju centar za loš rad i zaključuje:"Svaka uspješna razmjena nekako izaziva nezadovoljstvo kod onih, čiji najmiliji još nisu pronađeni i oslobođeni."

 

Ovaj članak najprije je objavljen na njemačkom jeziku.