U Rijadu povijesna prekretnica, u Parizu potpuni promašaj

"Trump sebi uređuje svijet na novi način: ako Putin dobije petinu ukrajinskog teritorija koji je već krvlju osvojen, morat će sportski gledati na aspiracije velike sile SAD-a. Kina bi to mogla protumačiti kao signal da nekažnjeno priključi Tajvan. A dobra Europa sa svojom naučenom demokracijom je onda nešto između. Samo bez opasnosti za ove tri velesile. Ne može se dovoljno naglasiti: ova Europa, sa svojom tržišnom snagom od 450 milijuna ljudi, mora se držati zajedno. Trump, Putin i Xi Jinping se ne zalažu za slobodu, već za pokornost”, ocjenjuje Leipziger Volkszeitung.

“Ne bismo trebali imati iluzija: činjenica da Europa nije za pregovaračkim stolom u Rijadu, ali bi trebala osigurati kasniji prekid vatre nije fer dogovor. Ali to je još uvijek bolje nego produžiti umiranje. A to je bila opcija koju je preferirao Trumpov prethodnik Joe Biden– potpuno zanemarujući odnos snaga. Zar doista nije znao bolje? Europa je teško pogođena promjenom vlasti i strategije u Washingtonu, pri čemu su njeni vodeći političari konsenkventno odbijali definirati jasan ratni cilj, koji je bio u domeni ostvarivosti. Boriti se dok Putin ne popusti? Je li iko u evropskim prijestolnicama ikada u to stvarno povjerovao? Nakon tri godine rata u Ukrajini, Europa je suočena s hrpom ruševina koje sada mora raščistiti o vlastitom trošku”, zaključuje Rhein-Neckar-Zeitung. 

Ponovno rađanje politike velikih sila

Focus piše da je rezultat, kako ga je predstavio američki državni sekretar Marco Rubio, manje alarmantan od očekivanog: „Američko izaslanstvo nije dozvolilo da ga Moskva izmanipulira. Nije dozvolilo da dođe u iskušenje da učini ustupke, koji bi imali negativan učinak na ukrajinsku i europsku sigurnost. Međutim, u nadolazećim sedmicama i za Europljane i za Ukrajince će biti važno prepoznati i iskoristiti svoju šansu te odvratiti od opasnosti koje vrebaju tokom priprema za pregovore. Kako će prekid vatre izgledati nazire se tek maglovito. Nadajmo se samo da američki predsjednik Trump neće opet sve okrenuti naglavačke", piše Focus.

T-ONLINE o rusko-američkim pregovorima u Saudijskoj Arabiji piše: “Sastanak u Rijadu simbolizira povijesnu prekretnicu, tako reći drugu prekretnicu koja je započela inauguracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa i koja najavljuje novi svjetski poredak u kojem bi Europa mogla biti slomljena. To je ponovno rođenje politike velikih sila kakva je bila u 20. stoljeću - kada su velike države dogovarale sudbinu malih i dijelile svijet na sfere utjecaja. Novi ton, koji odzvanja svjetskom politikom, glasi: samo oni koji uvjerljivo pokazuju snagu smiju razgovarati s istinski moćnima. Ovo je gorka vijest za Europu. Jer ono, što Europljani na svojoj koži doživljavaju, je vlastita beznačajnost".  

Europljani nisu sposobni djelovati zajedno

HANDELSBLATT piše o “izvanrednom summitu” u Parizu i navodi: “Bilo je pogrešno ili  čak neozbiljno sazvati ovaj summit ad hoc i po motu: ‘Nakon Münchena smo shvatili’ da smo pobuditi očekivanja koja se nisu mogla ispuniti'. Nisu se samo nepozvani morali osjećati kao drugorazredni članovi EU. Čak su i pozvani bili podijeljeni oko ključnih pitanja. U tom kontekstu je još laskavo opisati užurbano sazivanje ovog summita neprofesionalnim. I ne treba se čuditi što jedan Donald Trump Europu ne shvaća ozbiljno i što je još ignorira u geopolitički vrlo eksplozivnim pitanjima koja ponajprije pogađaju Europljane. On joj dodjeljuje, u najboljem slučaju, ulogu plaćenika i degradira je na garanta nekakvog 'mira'. ‘Mir’ čiji oblik uvelike određuje sam Trump – i još gore: Putin.”

Novine NÜRNBERGER NACHRICHTEN o posebnom summitu u Parizu pišu: “Krizni samit bio je potpuni promašaj i izgledi su mračni kao rijetko kada. Naprotiv, Europljani su još jednom pokazali da nikako nisu sposobni djelovati jedinstveno – pa su time jedva pouzdani. Bilo je potpuno predvidljivo da će kraj rata u Ukrajini staviti solidarnost na ozbiljnu kušnju. Kako je dakle moguće da i dalje postoji pravi konsenzus o tome koliko su Europljani spremni da se angažiraju? Ekonomija EU i Ujedinjenog Kraljevstva zajedno otprilike je veća od ekonomije Sjedinjenih Država. Ali za rješavanje izazova potrebna je politička volja. A nje, čini se, sada nema.”

Priredila: Zorica Ilić

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu